Gdje nestaju psi sa ulcinjskih ulica ako ih nema u azilu, da li su u skloništu uslovi za život nehumani, zašto upravitelji ne dozvoljavaju ulaz volonterima i donatorima, zbog čega napušteni kućni ljubimci u kavezima moraju biti do smrti ako ih prethodno neko ne udomi, da li sklonište ima dozvolu...
Pitanja dostavljena direktoru DOO Komunalne djelatnosti Skenderu Kaleziću, ostala su bez odgovora.
”Nijesam u zemlji. Pozdrav”, odgovorio je Kalezić na poruku novinara “Vijesti”.
U posljednjih desetak dana, na gradskim ulicama značajno je manji broj napuštenih pasa, ali u poslovično krcatom azilu ove sedmice bilo je i slobodnih kaveza. Takođe, u kavezima nije bilo nekih pasa koji su nestali sa ulica i iz dvorišta zgrada, koji su bili vakcinisani, čipovani ili sterilisani i o kojima su brinuli mještani.
Na društvenim mrežama spekulisalo se da su psi odvedeni i pušteni u Dobre Vode i druga naselja između Bara i Ulcinja.
U šinterskoj službi “Vijestima” je rečeno da oni to ne rade.
”Sve pse koje uhvatimo po gradu, dovodimo u azil”, kazao je jedan od radnika.
Na pitanje gdje su završili psi koji su godinama živjeli na istoj lokaciji, kazao je da ne zna, ali da vjeruje da su iz nekog razloga promijenili mjesto boravka.
Ulcinjani su proteklih godina imali velikih problema sa napuštenim psima koje su šinterske službe drugih gradova dovodile i ostavljale na ulazu u grad.
Veterinar Arben Hajdari kazao je da nije čuo da je šinterska služba pse odvela na drugu lokaciju.
”Ako je to tačno, onda se pogrešno radi. Pas koji napusti lokaciju na kojoj je navikao da bude i premjesti se na neku drugu, njemu nepoznatu teritoriju, može da postane agresivan. To ne smije da bude praksa”, kazao je Hajdari za “Vijesti”.
I on i civilna aktivistkinja, donator i volonter Azra von der Bank Tomašević smatraju da je CNR program (uhvati, steriliši, pusti) jedini human način za kontrolu populacije napuštenih pasa.
Hajdari je ocijenio da je masovna pojava napuštenih životinja na ulicama Ulcinja rezultat neodgovornih vlasnika.
”Zahtev dijela zajednice da se svi psi sklone sa ulica je neostvariv i neodrživ. Takođe, zahtjev da se azil transformiše u objekat za skladištenje napuštenih pasa je nemoguć zbog kapaciteta azila, a i ne proizvodi rješenje”, kazao je Hajdari koji je sarađivao sa azilom.
Rješenje vidi kroz institucionalno uvođenje CNR programa u radu skloništa za napuštene životinje.
”I u edukaciji društva da moramo da živimo i da brinemo o tim psima. CNR je jedini humani program koji dovodi do postepenog pada populacije napuštenih pasa. Kroz CNR program kontrolišemo razmnožavanje, i takođe ti psi čuvaju teritoriju da je drugi psi ne populišu. Na ovaj način pada broj pasa na ulicama. Svaka druga metoda je nehumana i ne dovodi do rješenja problema”.
Von der Bank Tomašević kazala je da ulcinjsko sklonište za pse ne funkcioniše po sistemu “uhvati-steriliši-vakciniši-pusti”, već psi tamo ostaju do smrti ili eventualnog udomljavanja.
”Uslovi u kojima se drže ne zadovoljavaju propisane norme i sklonište već sedmu godinu radi sa privremenom dozvolom. Ljubiteljima pasa nije dozvoljeno da tamo volontiraju, iako su oni sami uspjeli da obezbijede donaciju strane NVO koja je kompletno opremila kuhinju, kao i nadzornu kameru čija ugradnja nije odobrena”, tvrdi žena koja se strastveno bori za bolje uslove života napuštenih životinja.
Navodi da su volonteri veoma bitna karika svakog skloništa i da njihovo angažovanje olakšava rad samog azila.
”CNR program, uz odgovorno vlasništvo, predstavlja human način kontrole populacije pasa. Nadležni u Opštini Ulcinj moraju da shvate da zatvaranjem pasa neće riješiti problem, već će ga samo dodatno pogoršati. Nema svrhe da psi koji su sterilisani i socijalizovani ostanu u skloništu, jer samo zauzimaju mjesto nekom drugom psu kojeg treba veterinarski zbrinuti, a i dugotrajni boravak u takvim uslovima neminovno utiče na njihovu psihu”.
Opština, dodala je, treba i mora da usvoji CNR program, kako bi se na duže staze problem pasa na ulici stavio pod kontrolu, a očuvala dobrobit pasa na human način.
”Ujedno, zahtijevamo da se prekine, bez ikakvog plana i programa, sakupljanje pasa sa ulica i da se psi koji su već prošli kroz CNR program vrate na svoje prvobitne lokacije”.
Ona je i ranije pisala nadležnom Sekreatrijatu ukazujući na činjenicu da nema kvalitetene saradnje.
”Na primjer, od suštinskog je značaja da se mogu napraviti fotografije pasa kako bi se pronašli novi domovi za njih”, navela je u jednoj prepisci.
Roki u azilu, Drugu se izgubio trag
U azilu, iza rešetaka, završio je i čuveni Roki, pas koji je godinama živio oko zelene pijace.
Bio je omiljen, pazili su ga i hranili svi - pekari, mesari, ugostitelji...
Nažalost, i Drugu se izgubio svaki trag. Drug, sterilisana i vakcinisana ženka, mješanac, nestala je prije desetak dana. Živjela je u dvorištu zgrade u centru grada, bila je pitoma, hranila su je i djeca...
Bonus video:
