Mještani pljevaljskog sela Kalušići više od trideset godina ne mogu u potpusnosti da koriste imanja i razvijaju domaćinstva, jer je taj prostor proglašen Prostornim planom posebne namjene Rudnika uglja.
Planskim dokumentima prostor Kalušića predviđen je za eksploataciju uglja, pa je 1990. godine donijeta odluka da im se zabrani gradnja kuća, štala i pomoćnih objekata.
Kalušići se nalaze na svega nekoliko kilometara od grada, u neposrednoj blizini površinskog kopa Portlica Rudnika uglja.
”Mi, mještani sela Kalušići, smo vlasnici određenih nepokretnosti, na koje je upisan teret zabrana gradnje pošto su obuhvaćene Prostornim planom područja posebne namjene Rudnika uglja. Naznačena zabrana postoji od 1990. godine, što znači 32 godine. S obzirom da se naša imovina sastoji od objekata građevinskog, poljoprivrednog zemljišta, te da je u pogledu cjelokupne imovine zabranjena bilo kakva gradnja ili dogradnja koja bi omogućila normalan život generacijama naših porodica koje su zbog blizine grada nastavile tu da žive, jasno proizilazi da ta ograničenja značajno umanjuju vrijednost naše imovine, kao i da pogoršava uslove života”, kazao je jedan od mještana Dragan Lučić.
On je zajedno s komšijama uputio dopis direktoru Rudnika uglja Milanu Lekiću od koga traže da ih primi na razgovor kako bi pokušali da riješe dugogodišnji problem.
”Tražimo da upriličite sastanak s mještanima Kalušića kako bi razgovarali i eventualno dogovorili rješavanje ovog našeg problema, bilo da se izvrši brisanje tereta na našim imovinama oko zabrane gradnje ili pak retroaktivno isplati šteta, kao i buduće štete sve do privođenja namjeni opterećene imovine. Predlažemo da u narednih 15 dana zakažete sastanak i i obavijestite nas o danu i mjestu sastanka, uz obavezan poziv novinarima da proprate naš razgovor i dogovor oko rješavanja našeg problema”, naveli su mještani u dopisu upućenom Lekiću.
Lučić kaže da su “posljedice ograničenja vrijednosti njihove imovine višestruke”.
”Prvo, potreba za stambenim prostorom za članove domaćinstva, koji je nemoguće sagraditi na sopstvenoj imovini, do ograničenja bavljenja poljoprivredom, s obzirom na nemogućnost izgradnje štala i drugih pomoćnih objekata, pa sve do značajno umanjene vrijednosti imovine budući da niko neće da kupi našu imovinu u ovakvom stanju, ni po znatno umanjenoj vrijednosti. Nemoguće je baviti se seoskim turizmom ili bilo kojom drugom poljoprivrednom ili industrijskom djelatnošću”, kazao je Lučić.
Imovina mještana Kalušića, ističe on, u velikoj mjeri je obezvrijeđena uspostavljanjem zabrane gradnje u korist Rudnika uglja.
”Posebno je neprihvatljivo neprivođenje namjeni kopa Kalušići, odnosno nepristupanje eksproprijaciji već duži niz godina, što uzrokuje opisano umanjenje vrijednosti naše imovine, a to umanjenje po zakonu i međunarodnim pravom, ne može biti na štetu imaoca nepokretnosti, s obzirom da se samim donošenjem prostornog plana i zabrane gradnje ima smatrati da predmetna imovina prelazi u svojinu onog u čiju korist je planirana upotreba te imovine, ili je bar u obavezi da se nadoknadi za umanjenje vrijednosti te imovine. Neprivođenje namjeni imovine koja je obuhvaćena ograničenjem ne smije imati posljedice po vlasnike, s obzirom na odredbe Ustava domaćih zakona i međunarodnih konvencija”, ističe Lučić.
Podsjeća da je odredbom člana 58 Ustava Crne Gore propisano “da se jamči pravo svojine i da niko ne može biti lišen ili ograničen prava svojine osim da to zahtijeva javni interes uz pravičnu naknadu”.
”Član 1 Protokola 1, i uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljidskih prava i osnovnih sloboda, garantuje pravo na imovinu i propisuje da svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine i da niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava. Članom 6 Zakona o svojinsko pravnim odnosima propisuje se da je svojina najpotpunija vlast na stvari i da vlasnik ima pravo da svoju stvar drži, da je koristi i da njome raspolaže u granicama određenim zakonom, te da je svako dužan da se uzdržava od povrede prava svojine drugog lica. Član 9 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima propisuje da ako vlasnik stvari podvrgnut ograničenjima radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, životne sredine i zdravlja ljudi koja od njega, ali ne i od ostalih vlasnika takvih stvari zahtijevaju težu žrtvu, on ima pravo na naknadu kao za eksproprijaciju. Članom 10 istog zakona propisano je da se pravo svojine može ograničiti u skladu sa zakonom i da niko ne može biti lišen prava svojine osim da to zahtijeva javni interes utvrđen zakonom ili na osnovu zakona uz naknadu koja ne može biti niža od pravične”, kazao je Lučić.
Bonus video:
