U Crnoj Gori trenutno 74 zaštićena područja

Zaštita područja nije vječna

Za više plaža i drugih lokacija van zone Morskog dobra koje uživaju status zaštite neophodna je revizija i moguće oduzimanje statusa, kazali su iz Agencije za zaštitu životne sredine. U toku je revizija studije za NP “Durmitor” i “Skadarsko jezero”, a očekuje se i proglašenje novih parkova prirode, među kojima su Brdo Vrmac, Gornji tok Ćehotine i Prekornica

29073 pregleda 3 komentar(a)
Pelikan živi i gnijezdi na Skadarskom jezeru, Foto: Privatna arhiva
Pelikan živi i gnijezdi na Skadarskom jezeru, Foto: Privatna arhiva

Za dvadeset plaža u zoni Morskog dobra, kao i tri van nje, među kojima su Park dvorca na Topolici u Baru, te risanski lovor i oleander, neophodno je uraditi reviziju i donijeti novi akt o proglašenju ili bi ta područja, ukoliko ne zadovolje propise, mogla da izgube status zaštite.

U toku je i revizija studije za dva nacionalna parka, “Durmitor” i “Skadarsko jezero”.

U narednom periodu, očekuje se i da se neka nova područja nađu na listi zaštićenih - Park prirode Gornji tok rijeke Ćehotine, Park prirode Brdo Vrmac, Park prirode Prekornica i Spomenik prirode Gradski park u Pljevljima.

To su, pored ostalog, “Vijestima” kazali iz Agencije za zaštitu životne sredine (Environment Protection Agency, EPA) u vezi sa statusom zaštićenih područja u Crnoj Gori.

”Glavni razlog zbog kojeg se neko područje stavlja pod zaštitu je vrijednost njegovog biodiverziteta tj, one vrste i staništa koje su značajne za zaštitu, kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou”, pojasnili su iz Agencije.

Zakonskom procedurom, nakon izrade Studije zaštite, a u skladu sa odredbama iz člana 32 Zakona o zaštiti prirode, za zaštićeno područje za koje se u Studiji zaštite utvrdi da ima svojstva zaštićenog područja/zaštićenog prirodnog dobra, donosi se akt o proglašenju zaštićenog područja. Taj dokument, kako su rekli, pored ostalog, sadrži podatke o prostornim granicama zaštićenog područja sa zonama i režimima zaštite, opis osnovnih ciljnih vrijednosti područja; način zaštite i razvoja, navedeno je i šta je zabranjeno, a šta je moguće raditi u zaštićenom području...

U Crnoj Gori trenutno postoje 74 zaštićena područja: pet nacionalnih parkova, osam parkova prirode, tri posebna rezervata prirode. Među zaštićenim područjima su i 53 spomenika prirode, tri stroga rezervata i dva predjela izuzetnih odlika.

Tivatska solila
Tivatska solilafoto: Siniša Luković

Katogorizacija je uređena Zakonom o zaštiti prirode, kojim je opisano i šta neko područje treba da zadovolji da bi dobilo određeni status, kao i da li su i koje aktivnosti dozvoljene na tom području.

Tako su strogi rezervati područja kopna ili mora, namijenjeni isključivo praćenju stanja i očuvanju izvorne prirode i naučnom istraživanju “kojim se ne mijenjaju osnovna obilježja i ne ugrožava slobodno odvijanje prirodnih pojava i procesa”.

”U strogom rezervatu prirode zabranjeno je vršiti radnje i aktivnosti i obavljati djelatnosti, osim posjećivanja u cilju obrazovanja, obavljanja istraživanja i praćenja stanja prirode”, piše u zakonu.

Za posjete, kako je predviđeno, neophodno je odobrenje pravnog lica koje upravlja tim područjem, a i to uz prethodno pribavljeno mišljenje organa uprave.

Status strogog rezervata prirode u Crnoj Gori imaju mrijestilište ukljeve na Skadarskom jezeru, ornitološki rezervat kod Huma Pančeva oka i Manastirska tapija, ornitološki rezervat kod ostrva Vranjina.

Za svaki od njih, čeka se revizija područja i donošenje Prostornog plana posebne namjene NP “Skadarsko jezero” do 2025. godine.

Zakon o zaštiti prirode zabranjuje da se u nacionalnom parku radi bilo šta što ugrožava izvornost prirode. U Crnoj Gori je pet nacionalnih parkova - Durmitor, Biogradska gora, Skadarsko jezero, Lovćen i Prokletije.

NP “Durmitor” osnovan je 1952, ali su njegove granice mijenjane tokom godina, pa je tako 1997, kada je promijenjen Prostorni plan za područje posebne namjene, grad Žabljak isključen iz područja NP. U izvještaju 2005, UNESKO je sugerisao rušenje ilegalnih objekata. Smanjenje granica NP nastavljeno je 2013, a kao glavni razlog za isključenje područja sa teritorije NP navedeni su urbanizacija i nelegalna gradnja.

Posebni rezervati, među kojima su i Tivatska solila, mogu da budu na prirodnom, poluprirodnom ili antropogenom području. Na tim područjima, prema zakonu, moguće su određene aktivnosti, ali uz dozvolu u skladu s planom upravljanja.

Stare munike na Zeletinu
Stare munike na Zeletinufoto: Danilo Ivanović

Parkovi prirode su ili prirodna ili dijelom kultivisana područja, visokog nivoa biološke raznovrsnosti, geoloških vrijednosti... Tu je, prema zakonu, zabranjeno sve što može da ugrozi obilježja, vrijednosti i ulogu parka.

Kao i posebni rezervat, i spomenik prirode, kojih je u Crnoj Gori najviše među zaštićenim područjima - 53, može da bude na prirodnom, poluprirodnom ili antropogenom području. Prema zakonu, spomenik prirode je područje u kojem se nalazi jedan ili više prirodnih ili prirodno-kulturnih oblika, koji imaju ekološku, naučnu, estetsku, kulturnu ili obrazovnu vrijednost.

”Na spomeniku prirode i u njegovoj neposrednoj okolini, koja čini sastavni dio zaštićenog prirodnog dobra, zabranjeno je vršiti radnje, aktivnosti i djelatnosti koje ugrožavaju obilježja, vrijednosti i ulogu spomenika prirode”, piše u zakonu.

U Podgorici je status spomenika prirode nedavno dobila Gorica, brdo u centru grada.

Arhitekta Andrija Markuš u razgovoru za “Vijesti” 2017. govorio je o vremenu kada na Gorici nije bilo nijednog drveta.

”S akcijama pošumljavanja počelo se ranih 50-ih godina prošlog vijeka. Ja sam tada bio osnovac, a osim djece, učestvovali su pojedinci svih starosnih doba”, ispričao je on tada.

Pošumljavanje je organizovano u više akcija, dijelom i zbog i tada čestih požara. Drveće je sađeno u kamenjaru, ali na taj način, spriječena je erozija. Šuma na Gorici, rekao je tada sagovornik “Vijesti”, uticala je i na klimu i da se umanji jačina sjevernog vjetra koji je karakterističan za Podgoricu.

Zakon o zaštiti prirode prepoznaje i kategoriju “predio izuzetnih odlika”. Taj status imaju Savinska dubrava u Herceg Novom i Trebjesa u Nikšiću.

U predjele izuzetnih odlika spadaju mjesta gdje je međusobno dejstvo ljudi i prirode tokom vremena oblikovalo prepoznatljive osobine lokaliteta sa značajnim estetskim, ekološkim i kulturnim vrijednostima, praćeno visokom biološkom raznovrsnošću.

Ako se za neko područje utvrdi da je izgubilo vrijednosti na osnovu kojih je dobilo status zaštite, taj status može biti izgubljen.

Prethodno se radi revizija zaštićenog područja.

”Razlozi pokretanja postupka revizije zaštićenih područja definisani su članom 35 Zakona o zaštiti prirode i to na način da, ukoliko se na osnovu naučnih istraživanja utvrdi da je došlo do promjene u pojedinim staništima i vrstama nekog zaštićenog područja ili ukoliko se za zaštićeno područje koje je upisano u registar zaštićenih područja utvrdi da ne postoje podaci o granicama, ciljnim staništima i vrstama za zaštićeno područje, organ uprave dužan je da obavijesti organ nadležan za donošenje akta o proglašavanju potrebe pokretanja postupka revizije za to zaštićeno područje. Da li će područja izgubiti status zaštićenog, zavisi prvenstveno od utvrđivanja stanja istih na terenu od strane stručnjaka za pojedina staništa, i vrste, u smislu da li je područje izgubilo ili ne karakteristike i vrijednosti u periodu od kada je proglašeno pa do danas, a na osnovu kojih je stavljeno pod zaštitu”, pojasnili su iz Agencije.

Tako je, kako su rekli, reviziju potrebno uraditi za 20 plaža u zoni Morskog dobra, tri područja koja su van zone Morskog dobra - Park dvorca na Topolici Opština Bar, Sastojinu lovora i oleander iznad Risna na teritoriji Opštine Kotor, Parkovske površine u Herceg Novom. Reviziju je potrebno uraditi i za deset zaštićenih stabala u granicama i van granica Morskog dobra.

”Takođe, u toku je revizija Studije za NP ‘Durmitor’, NP ‘Skadarsko jezero’, kao i revizija Đalovića klisure. Nakon završenih studija revizija bićemo u prilici pružiti preciznije informacije da li je neko zaštićeno područje izgubilo status zaštite”, kazali su “Vijestima” iz Agencije.

Na pitanje da li je svako iole značajno područje neophodno i zvanično zaštititi ili je sama zaštita nekad jednostavniji mehanizam borbe protiv neodgovornosti, kako institucija, tako i pojedinaca, iz Agencije su kazali da je svakako zaštita nekog područja “neophodan i značajan mehanizam”.

”Kojim se može obezbijediti i/ili umanjiti neodgovoran i nesavjestan odnos prema staništima i vrstama u okviru zaštićenih područja i biti doprinos u smanjenju stope gubitka biološke raznovrsnosti.”

Baza objavljena na prirodainfo.me i epa.me

O zaštićenim područjima, njihovom statusu... zainteresovani se mogu informisati putem vebsajta prirodainfo.me. Moguć je tabelarni prikaz ili pregled zaštićenih područja na mapi.

Na sajtu nisu objavljeni i podaci o svim zaštićenim područjima, pa se tako Gorica još ne nalazi u toj bazi. Iz Agencije su kazali da je u toku izrada naprednije verzije.

”Sajt prirodainfo.me je i dalje aktivan, međutim nije ažuriran posljednjim informacijama, iz razloga što je Agencija u međuvremenu, uz podršku GIZ-a, izradila napredniju verziju sajta s funkcionalnostima geografsko-informacionog sistema”, kazali su “Vijestima”.

Toj verziji može se pristupiti sa sajta Agencije (epa.org.me), u dijelu “Nacionalno zaštićena područja”.

Treća prašuma između Plava, Andrijevice i Gusinja

Centar za zaštitu i proučavanje ptica u maju je Agenciji, opštinama Plav, Gusinje i Andrijevica, dostavio inicijativu za zaštitu Zeletina i Visitora.

Time bi, kako navode, bila uspostavljena zaštita jednog od najočuvanijih šumskih kompleksa na Balkanu i, nakon Biogradske gore i Crnih poda, treća prašuma u Crnoj Gori.

Na području Visitora i Zeletina, kako su kazali, evidentirane su 322 vrste i podvrste vaskularnih biljaka šumskog ekosistema, od čega 21 vrstu čine endemi Balkanskog poluostrva, a 94 vrste predstavljaju ljekovite biljke koje se u tradicionalnoj medicini koriste hiljadama godina.

”Sa 110 vrsta ptica Zeletin predstavlja dom gotovo trećini registrovanih vrsta u Crnoj Gori. Od 38 vrsta sisara, 24 su zaštićena Bernskom konvencijom, dok je 21 vrsta na spisku Direktive o staništima”, navodi se u inicijativi CZIP-a.

Visitor i Zeletin jedino su mjesto u Crnoj Gori gdje munika i molika grade zajednice i, iako njihove prirode traže različite uslove, rastu jedna s drugom.

Na Zeletinu, pisale su ranije i “Vijesti”, rastu stabla munike čija se starost procjenjuje na 500, pa i više od 800 godina.

Bivši službenik Instituta za šumarstvo Dragan Marković ranije je za “Vijesti” kazao da na Zeletinu ima više tih starih stabala nego u cijeloj Crnoj Gori.