Viši konsultant za zdravlje u crnogorskom predstavništvu UNICEf poručio

Begić: U Crnoj Gori u teorije zavjere o vakcinama više vjeruju roditelji koji ne vjeruju ljekaru svog djeteta

"Tek svaki peti mladi čovjek, 19 odsto, vjeruje u teorije zavjere o koronavirusu, dok je to slučaj sa čak trećinom građana Crne Gore koji imaju 18 i više godina – 34 odsto", kazao je Begić agenciji MINA

13126 pregleda 12 komentar(a)
Begić, Foto: Boris Pejović
Begić, Foto: Boris Pejović

Jačanje medijske pismenosti, kvalitetnije obrazovanje, izgradnja povjerenja u institucije i stvaranje društva jednakih prava i mogućnosti, put je za smanjivanje sklonosti građana da vjeruju u teorije zavjere i dezinformacije, smatra viši konsultant za zdravlje u crnogorskom predstavništvu UNICEF-a, Senad Begić.

Istraživanja, koja je predstavništvo UNICEF-a podržalo tokom trajanja pandemije, pokazuju da mladi Crne Gore uzrasta od 18 do 29 godina u manjem procentu vjeruju u teorije zavjere o koronavirusu u odnosu na ukupnu populaciju.

"Tek svaki peti mladi čovjek, 19 odsto, vjeruje u teorije zavjere o koronavirusu, dok je to slučaj sa čak trećinom građana Crne Gore koji imaju 18 i više godina – 34 odsto", kazao je Begić agenciji MINA.

Razna istraživanja, kako je naveo, ukazuju da je povjerenje u nauku, zdravstvene institucije i stručnjake ključno za javno zdravlje.

"U Crnoj Gori, u teorije zavjere o vakcinama više vjeruju roditelji, koji ne vjeruju ljekaru svog djeteta, kao i građani koji nemaju povjerenja u zdravstvene ustanove i Univerzitet", naveo je Begić.

Te osobe su, kako je kazao, istovremeno i podložnije različitim dezinformacijama.

Begić je rekao da, takođe, oni koji ne vjeruju u nauku, ali vjeruju u natprirodne, paranormalne pojave, koje današnja nauka ne može da objasni, češće vjeruju u teorije zavjere o vakcinama.

"To samo dodatno ukazuje da je jačanje medijske pismenosti u opštoj populaciji i javna debata o mnogim javnozdravstvenim pitanjima, a posebno o vakcinaciji, neophodna kako bi se adekvatno odgovorilo na sve nedoumice građana i jačalo povjerenje u zdravstveni sistem", poručio je Begić.

Na pitanje šta mogu biti ključni razlozi iracionalne sklonosti građana dezinformacijama, on je odgovorio da je, na osnovu svih rezultata istraživanja koja je UNICEF podržao u prethodnom periodu, očigledno da postoji čitav niz faktora, razloga i uticaja koji dovode do povećane podložnosti dezinformacijama.

Ti faktori se, kako je kazao, razlikuju od društva do društva, ali i od jedne do druge lokalne zajednice, čime postaju jako izazovni za adekvatno adresiranje i rješavanje.

"Istraživanja širom svijeta su prepoznala obrazovanje i nivo medijske pismenosti, ekonomsku moć ili nemoć, lična iskustva socijalizacije, mentalno zdravlje, nivo povjerenja u nauku i zdravstvo, vjerovanje u natprirodne pojave, kao i poglede na svijet - ideološka shvatanja, kao individualne faktore koji mogu uticati na sklonost građana u vjerovanje u teorije zavjere i dezinformacije", naveo je Begić.

On je dodao da se svi ti faktori ne mogu posmatrati izolovano i odvojeno od šireg društvenog konteksta.

"U tom smislu, nivo polarizacije jednog društva, stepen povjerenja u institucije, percepcija diskriminacije u društvu, kao i karakteristike medijskog okruženja, koje može, ali i ne mora olakšavati širenje dezinformacija – sve su to društveni faktori koja su istraživanja širom svijeta prepoznala kao bitne u smislu uticaja na sklonost građana da vjeruju u dezinformacije i teorije zavjere", rekao je Begić.

On je kazao da istraživanje koje je, uz podršku UNICEF-a, tokom prošle godine Ipsos sproveo na tu temu u Crnoj Gori, pokazuje da su i kod nas mnogi od tih faktora značajni.

Begić je naveo da su crnogorski građani koji vjeruju u teorije zavjere i dezinformacije o koronavirusu i vakcinama češće nižeg nivoa obrazovanja, sa većim stepenom nepovjerenja prema nauci i zdravstvenim radnicima, slabijom medijskom pismenošću, slabijom socijalizacijom, kao i manje inkluzivnim pogledom na svijet koji ne podržava jednaka prava svih, prije svega muškaraca i žena.

"Ovi nalazi nam jasno ukazuju da su jačanje medijske pismenosti, bolji kvalitet obrazovanja, razvijanje solidarnosti i osjećaja pripadnosti zajednici među građanima Crne Gore, kao i izgradnja povjerenja u institucije i stvaranje društva jednakih prava i mogućnosti za sve, put za smanjivanje sklonosti građana da vjeruju u teorije zavjere i dezinformacije", istakao je Begić.

Na pitanje da li su upravo nepoznanice i nesigurnost bili plodno tlo za nastanak pogrešnih, lažnih informacija i glasina, on je odgovorio da su nepoznanice glavna odlika svake epidemije, a posebno pandemije, i veliki izazov za medijsku pismenost građana, koji treba da u takvom ambijentu konstantno kritički analiziraju sve informacije.

"Sve se dodatno komplikuje kada se radi o bolesti sa kojom su se moderna društva prvi put susrela, što uz određene sociološke i psihološke karakteristike populacije stvara više ili manje pogodno tlo bilo za nastanak ili širenje dezinformacija", kazao je Begić. On je, odgovarajući na pitanje koliko posljedice dezinformacija u vremenu ozbiljne, globalne krize javnog zdravlja mogu biti opasne, imajući u vidu da naša vjerovanja rukovode našim ponašanjem, podsjetio da je Svjetski ekonomski forum još 2014. godine identifikovao brzo širenje dezinformacija kao jednu od deset najvećih opasnosti za moderna društva.

"Optužbe da lažne vijesti diskredituju istinite, ali najčešće nepopularne informacije, zaista nijesu novi problem za društva, jer je on postojao i prije posljednje globalne javnozdravstvene krize, ali i prije široke upotrebe interneta i društvenih medija", rekao je Begić.

Kako je naveo, mnogi komunikolozi i različite akademske institucije širom svijeta tako smatraju da je gotovo nemoguće pretjerati sa naglašavanjem uticaja koji dezinformacije imaju na funkcionisanje društava u moderno vrijeme.

Prema riječima Begića, taj uticaj je toliko naglašen da se kolokvijalno, i analogno mitskim figurama, o dezinformacijama danas govori kao o "petom jahaču apokalipse".

"Samim tim je značaj dezinformacija izjednačen sa smrću, ratovima, bolestima i glađu, što se zaista moglo i osjetiti po malignom uticaju koje su dezinformacije imale u protekle tri godine koliko traje pandemija koronavirusa", kazao je Begić.

Kako je naveo, zbog načina na koji su prezentovane, umnožene i dijeljene – laicima je gotovo postalo nemoguće da razilikuju dezinformacije od istine, čime su one postale u dobroj mjeri i dio naše svakodnevice.

Na pitanje da li je i u kojoj mjeri prevelika količina informacija o COVID-19, koja u vanrednim zdravstvenim situacijama može dovesti do širenja pogrešnih informacija i glasina, onemogućila efikasnu javnozdravstvenu reakciju i izazvala zbunjenost i nepovjerenje među ljudima, Begić je odgovorio da je, kada se radi o količini informacija, ona zaista imala značajan uticaj.

Taj uticaj je, kako je kazao, u većini bio indirektan – dovodeći do specifične situacije koja je u literaturi označena kao "informacijski zamor".

Informacijski zamor, kako je pojasnio, predstavlja situaciju koja zbog mnoštva izvora, dostupnih podataka i informacija koje su često suprotstavljene, nedorečene i/ili izvučene iz konteksta, dovodi do smanjenja pažnje, kao i individualnog kapaciteta osobe da adekvatno primi i obradi informaciju.

Begić je rekao da to u konačnici rezultuje otežanim razlikovanjem istine od neistina i bitnog od nebitnog.

On je kazao da je, istovremeno, brzo širenje dezinformacija na internetu, kao ključnom komunikacionom kanalu 21. vijeka, postalo hitno javno pitanje svih društava, koje utiče na sve one koji pristupaju onlajn mrežama, ali i one van mreža.

"Kao aktivnim, a u nekim državama i vodećim digitalnim korisnicima, dezinformacije su u velikoj mjeri postale i dio života djece, čime su postale predmet značajnog interesovanja i za UNICEF", naveo je Begić. Ta agencija je, kako je kazao, u avgustu prošle godine objavila globalnu brzu analizu uticaja koje dezinformacije imaju kada su djeca u pitanju.

Begić je rekao da je u analizi jasno identifikovano da je uticaj dezinformacija i te kako stvaran. "Toliko je snažan da nanosi ozbiljnu štetu, ne samo djeci i mladima, već cijelim društvima jer ne bira mete, koje nužno ne moraju biti djeca, zato što su dezinformacijama pogođeni svi – od roditelja, staratelja, nastavnog osoblja, pa sve do donosilaca odluka", poručio je Begić.

Kako je naveo, generalno gledano, pristupi za ublažavanje štetnih efekata dezinformacija se, posebno kada se radi o djeci, kontinuirano razrađuju, mijenjaju i prilagođavaju trenutnoj situaciji, ali i prirodi dezinformacija.

Begić je kazao da se isto može reći i za borbu protiv dezinformacija u vezi sa vakcinacijom protiv COVID-19.

"Ono što je evidentno je da svi trenutni napori da se djeca zaštite od dezinformacija očigledno imaju određene nedostatke, bilo u mehanizmima zaštite, ili mehanizmima osnaživanja djece i njihovih roditelja, koje su dugoročno gledano jedine održive strategije", rekao je Begić.

Posljednje je, kako je naveo, posebno jasno vidljivo na primjeru Crne Gore, imajući u vidu da su dezinformacije prije, a posebno tokom vremena pandemije koronavirusa, dovele do značajne disrupcije različitih zdravstvenih programa, naročito programa rutinskih imunizacija.

Begić je dodao da je to rezultiralo izuzetno niskim stepenom zaštite djece od jako opasnih i potencijalno smrtonosnih zaraznih bolesti.

On je kazao da je upravo to oblast na koju su posebno fokusirani.

"Boreći se na različite načine protiv dezinformacija, istraživanjima, aktivnostima mladih reportera, kampanjama podizanja svijesti i promjene ponašanja, predstavništvo UNICEF-a u Crnoj Gori se trudi da osnaži roditelje i zajednice čineći ih otpornim na različite uticaje dezinformacija", rekao je Begić.

On je naveo da UNICEF-ova kampanja medijske pismenosti „Birajmo šta gledamo“ daje mladima priliku da nauče kako da provjeravaju i kritički analiziraju sve informacije, doprinesu zaustavljanju širenja dezinformacija i poboljšaju kvalitet medijskih izvještaja i programa o djeci i za djecu.

"Kada je kriza, mediji često zaborave na potrebu da se vijesti o krizi prilagode djeci i da se i njima posveti pažnja kako bi lakše razumjeli i podnijeli sve to što se dešava oko njih", kazao je Begić.

To je, kako je rekao, upravo ono što je UNICEF podržavao tokom pandemije kroz inicijativu mladih reportera, koji su na jeziku bliskom mladima pričali o raznim temama i aspektima života tokom pandemije.

Begić je poručio da se na putu medijskog opismenjavanja i osnaživanja zajednice ne smije zaboraviti da prava djeteta, kao što su sloboda izražavanja i pristup informacijama, moraju biti zaštićena.

"Jer pretjerani pokušaji regulacije pristupa informacijama, uključujući i izradu određenih propisa, mogu značajno da ograniče pristup korisnom onlajn sadržaju i tako nanesu dodatnu štetu obrazovanju i razvoju djece i zajednica", dodao je Begić.

On je poručio da ekosistem dezinformacija može biti adekvatno adresiran samo kroz višestruki pristup niza partnera i zainteresovanih strana koje sarađuju na lokalnom, nacionalnom i globalnom nivou sa ciljem zaštite djece od štete koja potiče od dezinformacija, i jačanja medijske pismenosti društva.

"Crna Gora nije izuzetak u tome", istakao je Begić.

Psihološkinja Radmila Stupar Đurišić je, na pitanje odakle sklonost ljudi da vjeruju u nešto što nije bazirano na činjenicama, na primjer u teorije zavjere o koronavirusu, kazala da je savremeno društvo omogućilo da svako na svoj način koristi slobodu mišljenja, i da činjenicama i izvorima iz kojih one dolaze daje vrijednost istinitosti ili laži.

"Primjer koji ste naveli pokazuje da postoje neki ljudi koji imaju jedan izvor informacija kome vjeruju, na isti onaj način na koji neki drugi ljudi vjeruju u neki drugi izvor. Čovjek se ponaša u skladu sa svojim uvjerenjima. To je potpuno mentalno normalno ponašanje", pojasnila je Stupar Đurišić.

Prema njenim riječima, savremenost, odnosno demokratičnost je ljudima dala tu slobodu.

"Možda je veće pitanje da li nam ta slobodna promišljanja donose mir, spokoj, prosperitet i dugovječno blagostanje. Ne bih se složila da je svjesno ugrožavanje svoga zdravlja i nebriga za druge mentalno zdravo ponašanje, ali pristalice obje strane bi to isto rekle. U ovoj situaciji svi misle da su u pravu, a da onaj drugi pravi veliku grešku i nepravdu čovječanstvu", navela je Stupar Đurišić.

Upitana da li je na pojavu velikog broja dezinformacija o koronavirusu uticala i prevelika količina informacija o novom virusu, ona je rekla da je mogućnost mediskog uticaja na društvo data i onima sa ne tako dobrim namjerama prema sveukupnom zdravlju stanovništva, kako fizičkom, tako i mentalnom.

"Mislim da svjedočimo pojavi da, ne mišljenje, nego nepromišljenost i zlonamjernost, potpuno slobodno, bez kontrole i odgovornosti za učinjeno, boji svakodnevicu, a sveukupno stvaraju veoma nepovoljno tlo za osjećaj sigurnosti u svom sveukupnom okruženju", kazala je Stupar Đurišić.

Ona je saglasna sa tim da su upravo nepoznanice i nesigurnost bili plodno tlo za nastanak pogrešnih, lažnih informacija i glasina.

"Neko ko nije smio, dopustio je da svako i na svakakav način priča na ozbiljne i neozbiljne teme, bez odgovornosti i validnosti izvora, odnosno reprezentnog izvora iz kojeg nastaje argumentacija na osnovu kojih se formiraju činjenice i, u konačnom, njih navodi na donošenje zaključka, odnosno prezentovanja mišljenja na neku temu", rekla je Stupar Đurišić.

Govoreći o ulozi medija u borbi protiv dezinformacija u vrijeme trajanja pandemije koronavirusa, ona je kazala da je pogrešno posmatrati medije kao "izdvojeno čudo".

"Nijesu mediji uradili ništa što im neka osoba nije rekla da urade. Svaki dan svjedočim da su se i u medicinu, i u medije, a i u neke druge profesije uvukli neki ljudi koji su kao padobranom upali u profesije za koje je potrebno dosta godina učenja da bi se validno obavljale", navela je Stupar Đurišić.

Ona smatra da je neobrazovanost najbolje tlo za pravljenje raznih teorija zavjere i stvaranje osjećaja nezaštićenosti, odnosno vladavinu panike. "U želji da se ispoštuje pravo javnosti da zna, nekada brzopletost, nepromišljanje o dugoročnim posljedicama, sa još nekada nekim elementom zlobe, može biti veoma opasno, bili zaposleni kao novinar, ili ljekar, ili političar", dodala je Stupar Đurišić.

Na pitanje da li je spremnost građana da se vakcinišu protiv kovida-19 povezana sa povjerenjem u zdravstvene vlasti i njihovom sposobnošću da pruže istinite informacije o vakcinaciji, ona je ocijenila da po tom pitanju vlada veliko neznanje, na nivou osnovne škole.

"Medicina jeste moćna, ali nije svemoćna. Nekada, ustvari često, 100 odsto izlječenje bez posljedica je nemoguće. I andol kada pijete može biti nekih neželjenih reakcija. Mislim da su u ovom slučaju bile glasnije nenaučne argumentacije protiv vakcinacije", kazala je Stupar Đurišić.

Upitana da li je, na globalnom nivou, učinjeno dovoljno da se suzbiju dezinformacije o koronavirusu, ona je kazala da nije.

"Naravno da nije. Ali pravo pitanje nije da li su, nego zašto nijesu. Jer - mogli smo", rekla je Stupar Đurišić.

Ona je naglasila da je medicina nauka, jača i snažnija od svakog praznovjerja.

"Zašto je onima koji rukovode našim zemljama odgovaralo da budemo ovako zbunjeni, uplašeni i dezinformisani - mislim da će istorija tumačiti. Ili neće, jer neće ostati niko koga je istinski briga za dobrobit onog nekog drugog", dodala je Stupar Đurišić.

Crnogorski Institut za javno zdravlje (IJZ) je, tokom pandemije koronavirusa, sproveo brojne aktivnosti i kampanje u cilju podizanje svijesti građana o važnosti vakcinacije protiv COVID-19.

Iz IJZ-a su, odgovarajući na pitanje koliko je bilo teško suzbiti štetne efekte dezinformacija na odaziv građana za vakcinaciju, kazali da je to konstantan problem, ne samo u posljednje dvije, već nekoliko godina unazad.

"Naš odgovor na to je uvjek isti. Odgovaramo samo naučno provjerenim informacijama, kako bismo imali informisanu populaciju, koja će shodno tome donositi odluke", rekli su iz IJZ-a.

Promjena ponašanja kod osoba je, kako su naveli, dugotrajan proces, posebno kada se radi o načinu razmišljanja povezanim sa sopstvenim zdravljem.

"Ljudi se često vezuju za predrasude i mišljenja osoba bliskih njihovom okruženju, porodice, prijatelja, koja ne moraju i često nijesu bazirana na naučnoj osnovi. To ih udaljava od tačnih informacija, a samim tim dovodi u pitanje očuvanje zdravlja", kazali su iz Instituta.

Kako su se vakcine protiv COVID-19 razvijale i postajale dostupne stanovništvu, tako se na internetu povećavala brzina širenja pogrešnih/lažnih informacija o vakcinaciji, prije svega o bezbjednosti vakcina.

Iz IJZ-a su rekli da se na internetu može naći veliki broj informacija, bilo onih stručnih i kredibilnih na tu temu, ali s druge strane i pogrešnih, lažnih.

"Jasno je da je najbitnije koji su izvori naše pretrage i našeg interesovanja. Šta je to što želimo da pročitamo i saznamo", naveli su iz Instituta.

Iz te zdravstvene ustanove, čija je djelatnost usmjerena na očuvanje i unapređenje zdravlja građana, poručili su da su ljekari dostupni da podijele sa svakim zainteresovanim građaninom svoja saznanja, i da u to ne treba sumnjati ni na globalnom, ni na lokalnom nivou.

Kako su naveli, širenjem pogrešnih informacija i glasina stvara se sve veći jaz između stanovništva i zdravstvenih službi, koji ne samo da dovodi do nepovjerenja i zbunjenosti, već posljedično i do odbijanja preduzimanja bilo kakve aktivnosti koja bi mogla pomoći u prevenciji nastanka neke bolesti, a onda nastaje problem za čije rješavanje je potrebno vrijeme.

Iz instituta su naglasili da vraćanje povjerenje stanovništva nije kratkotrajan, već proces koji zahtijeva vrijeme.

Prema njihovim riječima, medijski prostor i adekvatno prenijeta informacija, ključni su mehanizmi kojima se postiže bolje edukovano građanstvo.

"Zato je cilj da svaki građanin bude pravo informisan kada je riječ o očuvanju i unapređenju zdravlja, u svakom smislu te riječi, i da postupa u skladu sa tim", rekli su iz IJZ-a.

Najčešće dezinformacije plasirane tokom trajanja pandemije odnosile su se na navodno štetne sastojke vakcina, na to da one navodno štete imunološkom sistemu, da navodno RNK iz vakcina protiv COVID-19 mijenja ljudski DNK i da to može uzrokovati urođene mane kod novorođenčadi, kao i na to da vakcine navodno izazivaju sterilitet.

Na navedene mitove i netačne informacije najbolje je odgovoriti činjenicama.

Iz IJZ-a su kazali da su gotovo svi sastojci vakcina protiv COVID-19 takođe sastojci mnogih namirnica – masti, šećera i soli.

Vakcine protiv COVID-19, kako su pojasnili iz te zdravstvene ustanove, ne mijenjaju se niti stupaju u interakciju s DNK osobe ni na koji način.

"Trenutno nema dokaza da bilo koja vakcina, uključujući vakcine protiv COVID-19, uzrokuju probleme sa plodnošću kod žena ili muškaraca", naveli su iz IJZ-a.

Kako su rekli, budući da nijedna od odobrenih vakcina protiv COVID-19 u Crnoj Gori ne sadrži živi virus koji uzrokuje COVID-19, vakcina ne može izazvati to oboljenje.

Iz IJZ su poručili da je vakcinacija sigurniji i pouzdaniji način za izgradnju imuniteta na COVID-19 nego sama bolest COVID-19.

"Vakcine protiv COVID-19 ne sadrže mikročipove. Vakcine su razvijene za borbu protiv bolesti i ne daju se za praćenje kretanja", kazali su iz IJZ-a.