Mitropolija crnogorsko-primorska odlično zna kako da komunicira sa javnošću, kako da pošalje poruke koje želi da pošalje i savršeno poznaje to kakav će biti efekat tih poruka u široj javnosti i to pokazuje u reagovanju na pisanje “Vijesti”.
Ono što građanin, vjerujem, najmanje od MCP očekuje jeste da ne donosi prijeke sudove na osnovu estetskih utisaka i da se ne odriče odgovornosti koja je srazmjerna njenom uticaju u društvu. U najmanju ruku zbog toga što je i sama često bivala na meti slično argumentovanih sudova, što može dovesti građanina do zaključka da je radikalizacija prilika u interesu (i) MCP.
Nisu “Vijesti” te koje prave bauk od molebana, već upravo to čini MCP posvećujući mu dodatnu pažnju i obavještavajući javnost saopštenjem, dok se istovremeno čudi kako to da nisu sa istom pažnjom ispraćeni dnevni molebani i slične aktivnosti, koje ni sama MCP (u medijskom smislu) ne tretira na taj način. Pametnija je MCP od toga da joj je potrebno detaljnije objašnjavati kako je moleban zapravo ništa drugo do pokušaj delegitimisanja Prajda, bez obzira na ograđivanje u smislu ispunjenih zakonskih pretpostavki.
Ipak, najtužnije je što MCP nije naučila ništa iz sopstvene borbe. Umjesto da ohrabri i podstakne građansku solidarnost u odnosu na borbu za lična i kolektivna prava, ona se odlučuje da ne pruži ni minimalni doprinos u tom pravcu i barem ćuti. Tako samo ohrabruje obračune sa grupom građana koja je svakodnevno izložena mržnji, te sistemskoj i institucionalnoj diskriminaciji.
Povezani članci
MCP zaboravlja da su mnogi u toj zajednici njeni vjernici i poštovaoci, koji su čak uzeli učešće u protestnim litijama, vjerujući da se bore i da brane prava svakog pojedinca i svake zajednice u Crnoj Gori. I tu dolazimo do paradoksa: ono što je crkvi negirala prethodna politička klasa, danas crkva negira onima koji su u društvu najugroženiji.
Na stranu što MCP molebane na ovu temu nikada nije organizovala ranije, nije upamćeno da se ovako, molebanski glasno, oglašavala u odnosu na stvari koje suštinski uništavaju porodicu, kao što je recimo nasilje nad ženama i djecom.
’’Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem;
ožednjeh, i ne napojiste me;
Stranac bijah, i ne primiste me;
nag bijah, i ne odjenuste me;
bolestan i u tamnici bijah, i ne posjetiste me.
(...)
Tada će im odgovoriti govoreći:
Zaista vam kažem:
kad ne učiniste jednome od ovih najmanjih,
ni meni ne učiniste’’. (Matej 25, 42)
Srdan Kosović, glavni i odgovorni urednik “Vijesti”
Bonus video:
