U Crnoj Gori godišnje od kancera oboli između 20 i 25 djece, a samo tokom prošle godine, na liječenje u inostranstvo zbog malignih bolesti upućen je 81 maloljetnik. Ipak, ukupan broj djece oboljele od raka na državnom nivou nije poznat.
Da je država još u povoju kada je u kada je riječ o uspostavljanju standarda liječenja pedijatrijske onkologije smatraju u civilnom sektoru, dok u državnim institucijama kažu da imaju iskustvo i potrebne dijagnostičke procedure za liječenje malignih bolesti kod djece.
I jedni i drugi su međutim saglasni da je za liječenje, praćenje toka bolesti kod djece ali i kreiranje preventivnih politika na državnom nivou značajan populacioni registar koji je Crna Gora počela da vodi tek 2013. godine.
Pedijatar hematolog Instituta za bolesti djece (IBD) Darja Ljubić rekla je da godišnje u Crnoj Gori od kancera oboli između 20 i 25 djece.
“To je stabilan broj i u korelaciji je i sa evropskom i svjetskom statistikom na broj stanovnika. Najčešći su hematološki maligniteti, leukemije i limfomi, potom tumori centralnog nervnog sistema (CNS)”, kazala je Ljubić agenciji MINA.
Ona je navela da se u toj ustanovi može dijagnostikovati i liječiti u cjelini najveći broj djece, odnosno najčešće maligne bolesti.
“Imamo iskustvo i potrebne dijagnostičke procedure, dok za rijetke tumore, koji se inače liječe u evropskim i svjetskim centrima predviđenim za to, imamo mogućnost da pacijente uputimo u klinike u kojima će dobiti najbolju njegu i liječenje”, rekla je Ljubić.
U inostranstvo se, kako je pojasnila, šalju i pacijenti kod kojih je neophodna transplantacija koštane srži, jer Crna Gora nije transplantacioni centar, ali i u slučaju da je neophodna neka dijagnostička procedura koja nije dostupna u državi.
“Djeca oboljela od malignih bolesti u Crnoj Gori, dio su sistema koji za sada funkcioniše bez većih poteškoća i protokoli liječenja se mogu sprovoditi kao i na drugim klinikama u Evropi na koje se ugledamo i čijim standardima i rezultatima težimo”, poručila je Ljubić.
Ona je rekla da nemaju sve bolnice u Crnoj Gori aparaturu niti sprovode svu terapiju koja se obavlja u IBD-u.
“To je logično i očekivano, jer je KCCG ustanova tercijarnog nivoa. Neke procedure se obavljaju samo u našoj ustanovi i specifična terapija se obavlja samo u ustanovama ovog nivoa. To je tako svuda u Evropi i svijetu i tako treba da bude. Prema mom saznanju, opšte bolnice u Crnoj Gori su opremljene svom potrebnom dijagnostikom za sekundarni nivo”, rekla je Ljubić.
Prema preliminarnim podacima Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO), na liječenje u inostranstvo u prošloj godini upućeno je ukupno 1.479 osiguranika do 18 godina, što je za oko 17 odsto više u odnosu na 2021. godinu kada je bilo upućeno 1.265 maloljetnih osiguranika.
“Na liječenje zbog malignih bolesti u prošloj godini upućen je 81 osiguranik do 18 godina, dok je u 2021. godini bilo upućeno 101 dijete”, rekli su iz Fonda precizirajući da je od tog broja, zbog malignih oboljenja u zdravstvene ustanove u Srbiju je upućeno 57, u Tursku 15, Njemačku četiri, Italiju tri i po jedno dijete u Španiju i Hrvatsku.
Podaci FZO-a pokazuju da je najveći broj djece upućen u bolnicu Acibadem, u Tursku, sa kojom Fond ima zaključen ugovor o saradnji. Oboljenja zbog kojih se najčešće upućuju su leukemije (transplatacija koštane srži), Morbus Hodgin, Neuroblastom, Neoplasma malignum cerebri.
Iz FZO-a su pojasnili da zdravstvene ustanove u Srbiji u koje se najčešće upućuju osiguranici do 18. godina na liječenje od malignih bolesti su Institut za onkologiju i radiologiju - Beograd, Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta „Vukan Čupić“- Beograd, Klinički centar Srbije - Klinika za nuklearnu medicinu - Beograd i dr, dok se u inostranstvo osiguranici najčešće upućuju na liječenje u Tursku – Klinika ACIBADEM, u Njemačku – Klinike Ruth Muller i Klinik fur kinder und Jugendmedizin, u Italiju u Giannina gastini - Đenova.
“Za upućeno 1.479 djece, do sada je realizovano liječenje za 1.013, za šta je izdvojeno tri miliona eura”, rekli su iz Fonda.
Dijana Stojanović iz nevladinog udruženja Feniks kazala je da je Crna Gora još u povoju kada je u pitanju uspostavljanje standarda liječenja pedijatrijske onkologije.
Prema njenim riječima, posljednjih godina u Crnoj Gori je mnogo bolji odgovor na pojavu malignih bolesti kod djece nego prije desetak godina, kada, kako je rekla, nije postojalo Odjeljenje pedijatrijske onkologije, već su se sva djeca koja se razbole od maligih bolesti najčešće upućivala na liječenje u Beograd.
To Odjeljenje je, kako je pojasnila, 2017. prostorno odvojeno i kompletno unaprijeđeno, pa su se stekli uslovi da se određeni broj djece liječi u Podgorici.
“S tim što su to su najčeće u pitanju neki oblici leukemije i solidni oblici tumora, sa boljim prognozama i lakšim protokolom liječenja, kao što su limfomi”, rekla je Stojanović.
Ona je kazala da se pojavom malignih bolesti kod djece u samoj porodici javljaju emocije koje mijenjaju kompletne dotadašnje odnose i navike, ali i da se te porodice nalaze u nezavidnom položaju kada je u pitanju aspekt finansija.
FZO, kako je navela, plaća troškove liječenja za maltene sve vrste malignih bolesti ako postoji potreba liječenja van Crne Gore, za razliku od zemalja regiona koje insistiraju na tome da se liječenje isključivo odvija u zemlji iz koje je dijete.
“Liječenje je plaćeno od Fonda za zdravstveno osiguranje, ali ostali troškovi su zaista ogromni liječenje je potrebno mnogo novca jer ono traje i do godinu a u tom periodu cijela porodica mora da bude izmještena iz svog mjesta stanovanja, da plate stan, dodatne troškove ishrane”, kazala je Stojanović.
Kako je rekla, u svijetu je u posljednjih dvije decenije, procenat izlječenja dječijeg kancera porastao na preko 85 odsto, dok je za neke određene tumore moguće izliječiti skoro sve oboljele. I pored te činjenice, prema riječima Stojanović, još postoje velike razlike u ishodu liječenja u različitim djelovima Evrope.
“Razna istraživanja su pokazala da je u Istočnoj Evropi procenat izlečenja manji nego u zemljama zapadne Evrope. Kada se radila analiza, došlo se do zaključka da u svim većim centrima, u kojima je taj veći procenat izlječenja, postoji mogućnost sprovođenja kompletnog dijagnostičkog postupka, postoje svi neophodni ljekovi i suportivna terapija kako bi preživljavanje bilo optimalno i kako bi toksični efekti citostatika bili minimalni”, navela je Stojanović.
Ona je kazala da je važno i da su određene klinike aktivne u kliničkim ispitivanjima i procesima registracije maligniteta, dodajući da ako ikada postoji mogućnost, treba pružiti djetetu šansu da učestvuje u relevantnim kliničkim studijama, jer je njihov cilj poboljšanje optimalnog terapijskog pristupa za sve oboljele.
“Tako da, mi smo još, ne samo Crna Gora nego i sve zemlje okruženja, daleko od visokih standarda. Radi se na tome, poželjno bi bilo da su svi ljekari uključeni u Međunarodno udruženje pedijatara onkologa SIOP jer se samim uključenjem dovodi do većih šansi za uvođenje nekih novih protokola kod nas. Prosto to mora da bude multicentrična saradnja, multinacionalnog vida”, ocijenila je Stojanović.
Ona je kazala da u Crnoj Gori izostaje i kasno praćenje, budući da se svaka maligna bolest smatra izliječenom ako je poslije terapije prošlo pet godina bez znakova bolesti.
Stojanović je pojasnila da, kada se završi proces aktivnog liječenja, osoba je u procesu remisije i ona se tih pet godina prati.
“Ali je problem šta kad prođe tih pet godina. Po nekim statistikama dvoje od troje djece ima neki od kasnijih posljedica”, upozorila je Stojanović.
Ona je rekla da se dešava da dijete koje je išlo kod pedijatra onkologa u međuvremenu dolazi do stadijuma kada prelazi kod doktora za odrasle.
“Taj ljekar u kartonu ima informaciju da je osoba bolovala od maligne bolesti, ali ne zna koju je vrstu citostatika primao i kako ta vrsta citostatika u budućnosti može da utiče na njegovo zdravlje”, pojasnla je Stojanović.
Kako je navela, praćenje kasnijih posljedica je usko povezano sa nacionalnim kancer registrom, koji je završen tek za 2013. godinu. Stojanović je rekla i da je neutvrđen broj djece koji se liječi na klinikama u van Crne Gore pa nema dovoljno informacija.
“Uvezanost bolnica je od velikog značaja da bismo imali sve potrebne informacije. Civilno drutvo, konkretno mi, možemo da pomognemo institucijama u pronalaženju tih informacija, makar da se mi kao udruženje bavimo prikupljanjem informacija o tome koja su djeca bolovala u određenom periodu, a da se onda kroz njihove kartone vidi kakav je njihov protokol liječenja i da se na osnovu toga ubacuju podaci u kancer registar”, rekla je Stojanović.
Na to, kako je istakla, treba staviti poseban akcenat.
“Jer imamo ponuđenu pomoć od ljekara iz Evropske unije koji to već rade tako da njihove preporuke bi bile korisne našim ljekarima. Mislim da zajednički možemo da krenemo u takav jedan program”, poručila je Stojanović.
Rukovodilac Registra malignih neoplazmi u Institutu za javno zdravlje (IJZ) Rajko Strahinja naveo je da u Crnoj Gori od ukupnog broja umrlih, više od četvrtine, odnosno 26 odsto umre od raka.
“Na svaka tri sata se u Crnoj Gori registruje jedan slučaj. Što se umiranja tiče, u prosjeku svakog dana četiri osobe umru od raka”, rekao je Strahinja.
On je kazao da godišnje do 25 osoba do 19 godina oboli od maligne bolesti.
“Dakle, od ukupnog broja registrovanih slučajeva malignih bolesti, što je oko 2,5 hiljada, otprilike jedan odsto je kod djece do 19 godina. Više je kod muške djece 1,1 odsto a kod ženske 0,6 odsto”, kazao je Strahinja.
On je saopštio da je za izračunavanje prevalencije, odnosno ukupnog broja oboljelih od određene bolesti unutar populacije, treba da postoji serija podataka za oko deset godina registrovanih slučajeva.
“Naš registar je počeo da radi 2013. godine, prvi izvještaj koji je napravljen za tu godinu je izašao 2018. Inače, svuda je potrebno tri do pet godina da se prvi izvještaj objavi. Možete pretpostaviti da mi ne možemo imati deset godina da bismo izračunali prevalenciju. Mi ne znamo koliko trenutno djece živi sa rakom u Crnoj Gori”, rekao je Strahinja.
Kako je pojasnio, da bi se govorilo o eventualnom rastu ili padu oboljelih, mora se imati serija godina tokom kojih je praćen trend obolijevanja.
“Crna Gora je, na žalost, kasno počela da vodi registar dok s druge strane, od kada ga vodim, imamo problem zbog nedostatka kadra, pa dosta kasnimo sa obradom podataka jer je taj posao treba da radi više ljudi nego što ih je sada zaposleno”, rekao je Strahinja.
On je kazao i da je kod praćenja trenda problematično i što se jedan manji broj djece nezavisno od crnogorskog zdravstvenog sistema i evidencija ide na dijagnostiku van Crne Gore. Naveo je i da se dešava da pojedini ljekari ne poštuju zakonsku obavezu prijavljivanja slučajeva raka, koja je definisana Zakonom o zbirkama podataka u zdravstvu.
“Ne prijavljuju svi doktori sve slučajeve raka, niti ih prijavljuju na vrijeme. Dešava se da ja, na prijmjer 2019. dobijem prijavu za slučaj raka iz 2013. godine. Imam desetine takvih slučajeva koje, kad bih čekao da ih neko prijavi, nikad ne bih saznao za njih ili bih saznao kasno. Takođe, podaci koji su u našem sistemu su loši – nepotpuni su, nekvalitetni i nepouzdani”, saopštio je Strahinja.
On je rekao da je potrebno raditi na kadrovskom osposobljavanju, kako bi se u Registru popunio broj mjesta koja su sistematizovana.
“Kadar za ovakvu vrstu posla ne stvara se za dva mjeseca već se stvara dugoročno. Registar je kao visoka peć - ako se ugasi teško se pokreće”, rekao je Strahinja.
Kvalitetan registar, kako je pojasnio, bitan je za mjerenje postignuća u određenoj oblasti, obezbjeđivanje polazišta za naučna istraživanja, ali i strateško planiranje kapaciteta za dijagnostifikovanje, liječenje, rehabilitaciju.
“Da ne reagujemo kao što se trenutno reaguje u našem sistemu, koji je defanzivne prirode – čeka da mu dođu bolesni ljudi i da ih on kao liječi. Mnogo je isplativije trošiti na preventivne aktivnosti, promociju zdravlja, edukaciju stanovništva nego stalno čekati sve veći broj novih, mnogo uznapredovalijih slučajeva bolesti”, zaključio je Strahinja.
Bonus video:
