Kontinuirana marginalizacija mladih od strane nadležnih institucija, i zanemarivanje omladinskih politika, uzrokuje sve veću radikalizaciju mladih, njihovu apatiju i visoko nezadovoljstvo svojim položajem u Crnoj Gori, kazao je saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Nikola Mirković.
Mirković, koji je jedan od autora studije "Mladi između marginalizacije, radikalizacije i potencijala", navodi kako na to upozoravaju rezultati pomenute studije.
"Centar za građansko obrazovanje (CGO) predstavio je danas studiju „Mladi između marginalizacije, radikalizacije i potencijala“ koja objedinjuje nalaze emipirijskog istraživanja i fokus grupa sa mladima, uz komparativni osvrt na ranija istraživanja o mladima, a sa ciljem dubljeg sagledavanja realnosti svakodnevnog života, iskustava i potreba mladih u Crnoj Gori", saopštila je saradnica na programima Maja Marinović.
Studija adresira brojna pitanja od načina na koji mladi koriste svoje slobodno vrijeme, kako se obrazuju i suočavaju sa izazovima zapošljavanja, koliko su zadovoljni porodičnim i ličnim životom, prema kome imaju socijalnu distancu, a koga doživljavaju diskriminisanim, do toga koliko su angažovani u društveno-političkim procesima.
Mirković naglašava da u mlađoj dobi slobodno vrijeme može biti značajan faktor za razvoj ličnosti koji ukazuje da li i na koji način se mladi pripremaju za odraslo doba i izazove koje ono nosi.
"Mladi u Crnoj Gori slobodno vrijeme najviše provode koristeći društvene mreže, slušajući muziku, a zatim sa porodicom ili u druženju sa prijateljima. S druge strane, najmanje vremena su okrenuti volontiranju u različitim inicijativama, organizacijama, i u aktivnostima u okviru omladinskih krugova", dodao je.
Otežavajući element je, kako navode, nedovoljna povezanost obrazovnog procesa i tržišta rada u Crnoj Gori.
"U odnosu na porodični život, mladi u Crnoj Gori kasno napuštaju roditeljske domove. Čak 62 odsto mladih živi sa roditeljima, a po prosjeku se osamostaljuju tek sa navršene 33 godine života, što je prilično kasno uporedno gledajući statistike u Evropi, iako navode da imaju dobar odnos sa roditeljima" pojasnio je Mirković, te dodao da su najvažniji faktori za odabir supružnika kod mladih u Crnoj Gori "kakva je neko ličnost, kao i dijeljenje zajedničkih interesovanja".
Religijska pripadnost se, prema njegovim riječima, kristališe kao jedna od ključnih determinanti, a iznad je nekih drugih identitetskih karakteristika, poput nacionalne/etničke pripadnosti.
"Većini mladih ljudi u Crnoj Gori je najvažnije da budu nezavisni, da preuzmu odgovornost, da budu vjerni (partneru, prijateljima, poslodavcu) i da imaju prijatelje. Slijedi profesionalno ostvarivanje, odnosno karijera, a zatim zasnivanje porodice. Dobro obrazovanje i dobar izgled pozicioniraju se po sredini, a zdrava ishrana i bavljenje sportom su u drugoj polovini prioriteta. Mladi navode i da im je najmanje važno da budu aktivni u politici, a učestvovanje u građanskim akcijama, odnosno inicijativama, takođe, nije popularno kod ove populacije", kazao je Mirković u osvrtu na vrijednosti i zadovoljstvo životom mladih, uz napomenu da na skali od 1 do 10, mladi sami procjenjuju nivo svoje sreće prosječno sa 7.68.
Dodao je da mladi iskazuju jaku socijalnu distancu prema korisnicima psihoaktivnih supstanci i alkohola, HIV pozitivnim osobama, ali i LGBTIQ osobama što, kako kaže, ukazuje na prisustvo homofobije među ovom grupacijom.
"Značajan otklon od drugih i drugačijih ukazuje i na ozbiljne nedostatke u obrazovnom procesu koji ne dekonstruiše blagovremeno i na adekvatan način stereotipe i predrasude“, naveo je asistent na projektima u CGO-u i jedan od autora Nikola Obradović.
Obradović je ukazao na to da preko trećine mladih cijeni da su se u izvjesnoj mjeri osjećali diskriminisano zbog svojih političkih uvjerenja, što je, prema njegovim riječima, konstanta u odnosu i na ranija istraživanja, a nešto manje od trećine na osnovu svoje vjeroispovjesti, ili zbog svog materijalnog položaja.
"Među mladima prevladava nezainteresovanost za politiku, što prati i stav da njihov glas nema značajan uticaj na djelovanje institucija, ali i da su njihovi interesi malo ili nijesu uopšte zastupljeni u politici. Osim toga, mladi najmanje vjeruju političkim partijama, Vladi i Skupštini Crne Gore. Kod mladih u Crnoj Gori je izražena percepcija da se političke odluke često donose bez uzimanja u obzir perspektive mladih i njihovih specifičnih potreba“, zaključio je on.
Studija ukazuje i na trajući trend želje za odlaskom mladih iz zemlje.
"Dodatno, kroz niz nalaza, primjetan je trend retradicionalizacije mladih, počev od najvećeg povjerenje u vjerske zajednice u odnosu na ostale institucije/organizacije u zemlji, zatim njihovog navoda da im je religija jedan od najbitnijih faktora pri izboru budućeg supružnika, preko stava da bi svoju djecu podizali jednako kao njih njihovi roditelji, do socijalne distance prema homoseksualnim parovima, ali odnosa prema pitanju abortusa, jer veliki broj mladih danas ne podržava abortus, a sličan broj je i onih koji nemaju stav o ovoj temi. Sve ovo kumulativno opominje da je potreban sistemski i sveobuhvatan pristup adresiranju izazova sa kojima se mladi suočavaju, a kako bi se kreiralo podsticajno okruženje u kojem oni u punoj mjeri koriste svoje kapacitete. To bi doprinijelo održivoj inkluziji i demokratizaciji društva u Crnoj Gori“, navela je koordinatorka programa Aktivno građanstvo u CGO-u Željka Ćetković.
Kako je kazala, potrebno je investiranje u obrazovanje kako bi se osigurali adekvatni resursi za unaprjeđenje nastavnog procesa, infrastrukture, tehničkih sredstva za rad, ali i kapaciteta nastavnog kadra u afirmaciji kritičkog mišljenja i angažovanja učenika/ca.
"Takođe, neophodno je ponovno uvođenje kao obaveznih predmeta građanskog vaspitanja i obrazovanja u formalni obrazovni sistem, kako bi se sistemski radilo na jačanju kritičkog razmišljanja mladih i razumijevanja vrijednosti građanskog koncepta društva u Crnoj Goru, kao i posljedica retradicionalizacije“, kazala je ona.
Dodala je da je potrebno osigurati da obrazovni programi budu relevantni, a to bi uključilo vještine i znanje tražene na tržištu u različitim sektorima, razvoj programa stručne prakse u saradnji sa poslodavcima, kao i jačanje sistema karijernog savjetovanja i programa profesionalne orjentacije za mlade, zatimunaprjeđenje Programa stručnog osposobljavanja Vlade Crne Gore, u skladu sa nezavisnom evaluacijom učinka i zadovoljstvom korisnika za prethodni period sprovođenja.
Takođe, sugeriše se zakonsko regulisanje poslova sa skraćenim radnim vremenom za studente.
"Akcenat mora biti i na promovisanju kompetitivnosti, transparentnosti i zapošljavanju po zasluzi,stvaranju klime društvene neprihvatljivosti zapošljavanja na osnovu partijskih i nepotističkih veza. Veoma je bitno i promovisanje preduzetničkog duha uz podršku za razvoj preduzetničkih vještina među mladima i za pokretanje biznisa, posebno u sektoru koji imaju potencijal za rast i zapošljavanje mladih (IT, turizam, zelena ekonomija, kreativne industrije, itd.). Takođe, trebalo bi razvijati politike i strategije podrške mladima u stambenom osamostaljivanju kroz subvencije ili povoljne kredite za kupovinu prvog stana ili plaćanje rente", navela je Ćetković.
Autori studije naglašavaju i značaj razvoja kontinuiranih (ne)formalnih programa obrazovanja, kao i kampanja, kako bi mladi bolje razumjeli svoju ulogu i odgovornost u razvoju i očuvanju demokratskih vrijednosti i standarda u društvu, ali i bili podstaknuti na politički aktivizam.
"Potrebno je stvarati i povoljno okruženje za razvoj i slobodno funkcionisanje NVO, kako bi se omogućilo mladima da se organizuju, izraze svoje mišljenje i doprinesu pozitivnim društvenim promjenama, ali i da budu podržani djelotvornije kroz NVO koje se bave pitanjima mladih“, zaključila je Ćetković.
Studija je dio projekta "Djelujem – mijenjam!" koji sprovodi CGO uz podršku Ambasade SAD u Podgorici, kroz Program malih grantova Demokratske komisije.
Bonus video:
