Da li smo humani kao pojedinci i kao društvo, da li je to način života, ili prilika da skrenemo pažnju na sebe, ali i druge, da li je porodica osnov svega i može li čovjek bitisati ako se izoluje od sredine u kojoj važe pravila koja nijesu po njegovoj mjeri, samo su neka od pitanja na koja su pokušali odgovoriti, ili makar maći „zavjesu“ sa njih učesnici foruma koji je u Nikšiću realizovala NVO Centar za žensko i mirovno obrazovanje, Anima, iz Kotora.
Riječ je o projektu „Razgovarajmo o…“ u sklopu kog je održano 16 foruma u Tivtu, Bijelom Polju, Baru i Nikšiću na kojima su otvorene diskusije na različite teme od lokalnog značaja. Tema poslednjeg foruma održanog u gradu pod Trebjesom bila je „Razgovor o dehumanizaciji“, a uvodničar je bio novinar i književnik Brano Mandić.
Učesnici foruma humanost su uglavnom definisali kao empatiju prema porodici, prijateljima, i široj zajednici.
„Poenta humanosti je momenat kad ćemo mi tu ljubav koju osjećamo za najbliže i tu neraskidivu vezu bezrezervnog povjerenja nekako da proširimo na cijelo društvo, a to se ne dešava i mi to vidimo, i mi to živimo. Čitav sistem kao da je postavljen na nepovjerenju, na strahu od komunikacije”, kazao je Mandić.
Humanost postoji i on je, kako je istakao, najbolji svjedok kako zajednica može da se udruži, pomogne i bude jaka. Ali...
„Mi smo kao podzemno jezero – postoji resurs samo treba do njega probiti bunar. Pitanje je zašto to nije stalno, zašto nas katastrofe sjedinjuju i čim opasnost prođe vratimo se na čuvanje 'moje vode' da nam je niko ne uzme“, kazao je Mandić i dodao da vjeruje u pojedinca.
Vjeruju i učesnici foruma iako, kako su istakli, sve više svjedoče da smo kao društvo „potonuli“, da se izgubio sistem vrijednosti ili da je podređen materijalnom, da nažalost imamo dominaciju marerijalnog nad duhovnim.
Čovjeku možeš, poručiše učesnici, pomoći psihički, fizički ili materijalno. Na pojedincu je da vidi koju vrstu pomoći može da pruži, jer svaka pomoć je dobrodošla. Nekada lijepa riječ i lijep osmijeh znače više od novca, a mi se izgleda, nažalost, sve manje osmjehujemo. I sve manje djelujemo kao zajednica.
Upravo je cilj foruma bio da pruži novo viđenje zajedništva i pristup problemima sa kojima se građani svakodnevno susreću, a posebnim naglaskom na moć na lokalnom nivou i promociju participativne demokratije.
„Planirali smo da se sretnu politički akteri važni u svakoj od lokalnih sredina – vlast i opozicija, građanski aktivisti i građani uopšte. Zašto nam je to bilo važno? Zato što smo primijetili, kako u izjavama građana tako najčešće i u svim istraživanjima, da ističu da se ono što je njihova potreba ne nalazi na agendama političkih partija. Odlučili smo da razgovaramo sa ljudima na terenu i vidimo koje su to teme koje bi njih zanimale i koje su specifično značajne za određene opštine u Crnoj Gori”, objasnila je cilj organizovanja foruma, Ervina Dabižinović iz NVO „Anima“.
Kako je istakla, iako se političke strane nijesu aktivno uključivale, građani ipak nijesu izgubili nadu i vjeru u bolju budućnost i smanjenje jaza između institucija i zajednice.
„U tih 16 foruma vrlo mali broj je bio zaiteresovanih političkih partija i političara i ostala je ista meta isto odstojanje. Naš zaključak je da političari, ako im ne dođu politički lideri, neće doći ni na jednu aktivnost i da teme kojima smo se mi bavili njih uopšte ne zanimaju, tako da o tom smanjenju jaza između građana i političara još ćemo vjerovato dugo čekati i još ćemo dugo morati da radimo“, istakla je Dabižinović.
Projekt „Razgovarajmo o…“ podržan je kroz program „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika“, koji sprovode Centar za građansko obrazovanje, Friedrich-Ebert-Stiftung, Centar za zaštitu i proučavanje ptica i Politikon mreža, a finansira ga Evropska unija uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave.
Bonus video:
