Kada dr Ksenija Popović iz kolašinskog Doma zdravlja kaže da voli svoj posao, ne ostaje mjesta sumnji u to. O svom poslu priča uglavnom govoreći o ljudima koje liječi, važnosti razgovora, strpljenju da čuje ono što pacijent ima da kaže. Dijagnostika i terapija, objašnjava ona za “Vijesti”, dolaze tek posle toga.
Kada odgovara na pitanje šta je dobila dolaskom u Kolašin, ne može se naslutiti ni trag sujete, umišljenosti ili robovanja titulama. U taj grad, s kojim je njena porodica povezana na više načina, došla je nakon završenog fakulteta, s namjerom da samo odradi pripravnički. Međutim, i posle dvije godine, kako tvrdi, potpuno zadovoljna svakim segmentom svoje karijere, još je u Kolašinu i obećava da je sigurno biti i 2024.
Medicinski fakultet završila je baš na početku kovid pandemije i jedno vrijeme radila u Institutu za javno zdravlje. Zatim je došlo vrijeme za pripravnički.
“Tada se nametnulo pitanje gdje i kako dalje. Da bih odradila pripravnički kroz državni program trebalo je da čekam od maja do januara naredne godine. Moja porodica u Kolašinu ima kuću, volim Kolašin i tu smo bili i ljeti i zimi. Pošla sam na razgovor sa tadašnjom direktorkom DZ dr Jelenom Zindović sa idejom da u toj ustanovi odradim samo pripravnički. Obradovala se, jer ljekari izbjegavaju Kolašin, počela sam da radim, a on me je od početka prihvatila mentorski, ali i dajući mi slobodu u radu, kojoj se kao mlada ljekarka nijesam nadala”, objašnjava Popović.
Počela je da radi u Kolašinu u vrijeme vakcinacije, sjeća se da je bilo mnogo posla, trebalo je mnogo truda i energije, ali istovremeno, objašnjava, pružalo se mnogo prilika za učenje i “ubrzano sticanje iskustva”. Priča da joj je prijalo što je imala i samostalnost u radu, ali i neograničen prostor da se obrati za savjet.
“To mi je mnogo značilo, ta sloboda da već na početku pripravničkog nijesam samo ‘pisar’, već da u mene imaju povjerenje. Ušla sam u posao izbaranog ljekara u malom gradu i ispostavilo sam da moj senzibiltet baš tome odgovora. Ispostavilo se i da mi da u potpunosti mogu da sprovede koncept porodičnog ljekara. Uz povjerenje koje sam dobila od dr Zindović i ostalih kolega, istovremeno, imala sam priliku da tražim savjet i konsultaciju. Organizacija rada u kolašinskom DZ je takva da dolazi veliki broj specijalista, koji rade i pomažu. Tako učim”, priča mlada ljekarka.
Ubrzo se, tvrdi, pokazalo koliko prednosti ima posao izbranog ljekara u malom gradu, u odnosu na kad se na toj poziciji radi u većem. U razgovoru sa svojim mladim kolegama iz podgoričkih DZ shvatila je, objašnjava, da su oni zatrpani poslom i to uglavnom pisanjem terapije. Dr Ksenija kaže da je ona, od početka, svakodnevno ubrzano praktično učila.
“U međuvremenu sam potpuno u ovom načinu rada “pronašla” sebe i shvatila da posao izabranog ljekara potpuno odgovora mom senzibilitetu. Upoznajem se s ljudima, idem u kućne posjete, vodim njihove bolesti, mogu da se oslone na mene. Meni je ovdje omogućeno da praktično radim i to u periodu života koje je za sticanje znanja i koje nije knjiško. Tako da kad mi postave ono neizostavno putanje za mlade ljekare “kad ćeš na specijalizaciju”, ja kažem da ne znam, jer ovo što sada radim volim, ispunjave me i koristi mi. Ne smeta mi manjak titule, jer meni je posve u redu da neko piše radove, a neko bude, na primjer, izabrani ljekar”, objašnjava ona.
Dugo i detaljno priča o tome koliko je bitno tegobe na koje se pacijent žali, staviti u kontekst prilika u kojima živi, onoga što su izazovi svakodnevice i onoga sa čim se bori. Ni za to, objašnjava njene kolege u većim gradovima, nemaju priliku, jer im nedostaje vremena da upoznaju one koje liječe.
“To je upravo “zadatak” izabranog ljekara. Za to nema vremena specijalista. Nemaju vremena ni izabrani ljekari u, na primjer, podgoričkim DZ. Neophodno je čuti šta pacijent ima da kaže, s kakvom životnom pričom, tegobom, strahom dolazi u ambulantu. Tek kad vam vjeruju, kad to čujete šta imaju da kažu i sve sklopite, onda mnoge stavri postaju jasne, onda je lakše do dijagnoze, terapije, savjeta...”, kaže sagovornica Vijesti.
Omiljena kolašinska ljekarka ima razumijevanja i kad joj neka pacijentkinja kaže da je vrlo bitno da što prije ozdravi jer mora da muze krave, okopava baštu ili obavi neki drugi seoski posao. Shvata i koliko je teško iz udaljenih sela obavljati redovne kontrolne preglede ili doći za terapiju. Kolašinke i Kolašinci, kaže dr Ksenija, uzvraćaju joj na najljepši nači, poštovanjem i pažnjom. Sjeća se kako joj je brat pokojnog pacijenta, s čijom porodicom je dijelila muku duge i teške bolesti, posjekao badnjake ili kako je automehaničar otvorio radnju nedjeljom, ako bi joj servisirao automobil pred dalek put.
“To je povratna energija i poštovanje kojima se nijesam nadala kao mlad ljekar. Ipak, sve to dobijam u velikim količinama i to je satisfakcija i za možda neke nepravde, koje postoje, recimo, u sistemu obračunavanja zarada. No, način na koji se vrednuje rad je politika, a meni je to sada manje bitno. Znala sam u šta se upuštam, za to sam se školovala i uživam u svom poslu i interakciji koju imam s pacijentima i ostalim sugrađanima”, tvrdi mlada doktorica.
Poseban dio rada dr Popović u Kolašinu je rad u seoskim ambulantama i zajednički obilazak staračkih seoskih domaćinstava u najudaljenijim selima opštine sa volonterima Crvenog krsta. Taj dio posla, koji podrazumijeva desetine kilometara vožnje, uglavnom lošim lokalnim putevima i posjetu onima koje i najbliži često zaborave, takođe, kako kaže, smatra dragocjenim iskustvom.
Radi u ambulantama u Dragovića Polju, Manastiru Morača i Barama Kraljskim. Ističe zasluge medicinske sestre Sanje Rakočević, sa kojom radi i koja, objašnjava, nosi veliki dio posla u ambulanti. Oduševljena je i motivisanošću mladih volontera CK.
“Projekat obilaska seoskih domaćinstava realizuje kolašinski, uz podršku italijanskog CK. To je višestruko koristan projekat, koji omogućava stizanje do pacijenata iz udaljenih sela, a nekima od njih je daleko i da dođu do seoske ambulante. Sa mnom je na terenu ekipa mladih volontera CK i zaista sam oduševljena njihovim radom. Te aktivnosti su možda i ideja za zdravstvene ustanove da dio posla oraganizuju kroz pisanje projekata i pokriju one sistemske nedostatke”, kaže kolašinska ljekarka.
Takav oblik organizacije zdravstvene zaštite na selima, objašnjava ona, omogućio je da se prate ili preveniraju bolesti, ali i da stariji, koji su daleko od grada, osjete brigu i pažnju”.
Pomažu volonteri Crvenog krsta i poštari
Popović i volonteri CK otišli su i korak dalje u nastojanju da olakšaju pacijentima, pa nakon što se obave pregledi, nalaze način i da terapiju pacijentima pošalju u sela. Tu im, kaže ona, pomažu poštari.
“Kad nakon obilaska dođem u ambulantu u DZ napišem terapiju, volonteri CK je uzmu iz apoteke, zapakujemo za svakog pacijenta posebno, na posebnom papiru napišemo kako se terapija uzima i damo da je poštari odnesu sa penzijom ili nekim drugim primanjima. Na taj način smo uštedjeli mnogo ljudima po selima, jer bi nekima trebalo i po 50 eura da dođu do grada taksijem i da se vrate kući. To je za nekog ko ima minimalno primanje, neizvodljivo. Mora se voditi računa i o tome”, objašnjava ona.
Ističe koliko je važna sinergija više službi i više osoba za rješavanje i onih izazova koji se čine nerješivi. Takav sistem, tvrdi, omogućio je da je uspostavljena kontrola boljeg praćenja bolesti, bolje zdrastvene perspektive i odgvornijeg odnosa prema svom zdravlju, čak i onim ljudima kojima to nije, zbog mnogo obaveza, bilo na listi prioriteta. Između posjeta, pacijenti dr Ksenije Popović imaju prostor da je telefonom pozovu, zatraže savjet i podršku.
Bonus video:
