"NEOPHODNO PREDUZIMANJE ODGOVARAJUĆIH MJERA"

Zaštitnik: Konkretizovati ustavne garancije ravnopravnosti oba pisma

Propisano je da su ćirilično i latinično pismo ravnopravni, što podrazumijeva da su u Crnoj Gori oba pisma matična i da ni jedno od njih nema karakter pomoćnog pisma, pa imaju isti dignitet
86 pregleda 2 komentar(a)
pisanje, kolumna, Foto: Shutterstock
pisanje, kolumna, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 09.08.2017. 12:40h

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda smatra da nadležni državni organi treba da preuzmu svoj dio odgovornosti za očuvanje oba pisma, što podrazumijeva pravnu operacionalizaciju i konkretizaciju ustavne garancije ravnopravnosti ćirilice i latinice.

Ombudsman ocjenjuje da je neophodno i preduzimanje odgovarajućih mjera koje bi obezbijedile primjenu oba pisma u javnoj i službenoj komunikaciji.

Srpski nacionalni savjet (SNS) podnio je pritužbu Zaštitniku zbog, kako navode iz te institucije, navodnog kršenja Ustavom garantovane ravnopravnosti ćiriličnog pisma.

U pritužbi je navedeno da je ćirilično pismo gotovo u potpunosti izopšteno iz državnog i administrativnog komuniciranja što je „težak udarac očuvanju srpskog nacionalnog, kulturnog i jezičkog identiteta“.

„Da ćirilica ima status samo dozvoljenog, ali ne ravnopravnog i obavezujućeg pisma, da su svi javni natpisi, nazivi ustanova, institucija, škola, ulica i svi putokazi ispisani latinicom, da izopštenost ćiriličnog pisma dovodi do diskriminacije srpskog naroda u Crnoj Gori“, kaže se u pritužbi SNS-a.

Zaštitnik ukazuje da se u pritužbi ne ukazuje na konkretan akt diskriminacije lica ili grupe lice u vezi sa upotrebom ćiriličnog pisma, što bi podrazumijevalo da se imenuje lice, odnosno organ javne vlasti koji je svojim činjenjem, odnosno propuštanjem lice, odnosno grupu lica stavio u nejednak položaj po osnovu pisma koje koristi u pisanoj komunikaciji.

„Zbog toga nije moguće sprovesti standardni test diskriminacije, koji omogućava da se povodom određenog postupanja, odnosno propuštanja lica ili organa javne vlasti u vezi sa korišćenjem pisma izvede pravilan zaključak o tome da li ono predstavlja neopravdano pravljenje razlike po osnovu pisma, tj. akt diskriminacije“, navodi se mišljenju Ombudsmana.

Zaštitnik ukazuje da je ustavna garancija ravnopravosti ćiriličnog i latiničnog pisma sadržana u Ustavu Crne Gore.

Propisano je da su ćirilično i latinično pismo ravnopravni, što podrazumijeva da su u Crnoj Gori oba pisma matična i da ni jedno od njih nema karakter pomoćnog pisma, pa imaju isti dignitet.

Kako se navodi, takvo ustavno određenje je razumljivo, jer su ćirilica i latinica dva tradicionalna pisma, dio su kulturnog bogatstva Crne Gore i sastavni dio slojevitog identiteta na prostoru Crne Gore.

„Ravnopravnost ćirilice i latinice je konstantna ustavna norma koja je važila i u vrijeme kada je na prostoru Crne Gore službeni jezik nosio naziv “srpsko-hrvatski”, a važi i danas, kada je službeni jezik crnogorski“, kaže se u mišljenju Zaštitnika.

S obzirom da pravo na upotrebu ćirilice i latinice imaju pripadnici srpskog, crnogorskog i drugih naroda u Crnoj Gori koji ćirilicu doživljavaju kao svoje tradicionalno pismo, pitanje ravnopravne upotrebe ćiriličnog pisma, kako se ocjenjuje, ne može se sagledavati isključivo s aspekta prava srpskog naroda na službenu upotrebu srpskog jezika i ćiriličnog pisma.

„Ravnopravna upotreba ćiriličnog pisma ne podrazumijeva njegovu isključivu upotrebu od jedne nacionalne zajednice, jer bi se u suprotnom obesmislila ustavna garancija i namjera koja se njome težila postići, niti se može tumači pravom manjinskih zajednica na službenu upotrebu svog jezika i pisma“, ističe Opmbudsman.

Kako se navodi, iz istog razloga, u kontekstu ustavne garancije ravnopravnosti ćiriličnog i latiničnog pisma, u pogledu prava na njihovu upotrebu ne mogu se po analogiji primijeniti norme i standardi koji se odnose na upotrebu manjinskih jezika, a koji su u funkciji očuvanja posebnosti i kulturnog identiteta manjinskih zajednica.

To je i razlog zbog koga se u pogledu upotrebe ćirilice i latinice u Crnoj Gori ne mogu primijeniti propisi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina i Evropske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima.

"Jer ova dva instrumenta jemče pravo pripadnika nacionalnih manjina da se koriste svojim jezikom i pismom u javnosti i prilikom komuniciranja sa tijelima vlasti, da ističu oznake na jeziku i pismu manjine i drugo“, kaže se u mišljenju institucije Zaštitnika.

Nesumnjivo je, kako se ističe, da iz ustavne garancije ravnopravnosti ćiriličnog i latiničnog pisma proizilazi pravo svakog pojedinca na slobodan izbor pisma koje će koristiti.

Zaštitnik ukazuje da ravnopravnost ćiriličnog i latiničnog pisma ne bi trebalo da bude svedena na slobodu izbora u pogledu njihovog korišćenja u javnoj i službenoj komunikaciji. „Ravnopravnost ćirilice i latinice, u kontekstu lingvističke stvarnosti Crne Gore, podrazumijeva ne samo slobodu u izboru pisma prilikom obraćanja organima javne vlasti, već i pravo na odgovor i vođenje postupaka na pismu na kojem se građanin obratio".

"Ravnopravnost pisama pretpostavlja i napore državnih/javnih organa/institucija/ustanova/službi da imena svojih naziva ističu na ćiriličnom i latiničnom pismu, kao i uspostavljanje prakse isticanja naziva naselja, ulica, trgova, spospomenika kulture i drugih topografskih oznaka na oba pisma“, navodi Zaštitnik.

Zaštitnik je preporučio Skupštini Crne Gore, Vladi i Vrhovnom sudu da normativno urede i konkretizuju ustavnu garanciju ravnopravnosti ćiriličnog i latiničnog pisma i način njenog ostvarivanja utvrđivanjem odgovarajućih obaveza organa javne vlasti pogledu sačinjavanja službenih akata i ostvarivanja pisane komunikacije sa građanima.

"Preduzimaju mjere u cilju očuvanja ćiriličnog pisma i primarno obezbijede da njihovi predstavnici u kontaktu sa građanima upotrebljavaju ćirilično pismo, ako je građanin za tim iskazao potrebu, odnosno da obezbijede da oni dobiju odgovor na ćiriličnom pismu“, kaže se u preporukama te institucije.

Kako se navodi, trebalo bi, koliko je moguće, preduzimati mjere i aktivnosti kako bi se značajniji zakoni/podzakonski akti, statuti, odluke i drugi opšti akti, kao i javne isprave i druge isprave koje su od interesa za ostvarivanje zakonom utvrđenih prava građana učinili dostupnim i na ćiriličnom pismu.

„Potrebno je uložiti dodatne napore kako bi se nazivi državnih/javnih organa/institucija/ustanova/službi ispisivali i na ćiriličnom pismu, kao i nazivi naselja, ulica, trgova i drugih topografskih oznaka“, smatra Ombudsman.

Preporučujemo za Vas