Država je raspoložena da svim pacijentima, oboljelim od dijabetasa tip 1 obezbijedi senzore, ali za to u ovom trenutku nema dovoljno novca u budžetu, saopšteno je tokom sjednice skupštinskog Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje.
Odbor je razmatrao peticiju Udruženja Dijabetes Ekipa - DOB, kojom je sa više od 6.000 potpisa traženo da senzore za kontrolu nivoa šećera u krvi dobiju i odrasli pacijenti, oboljeli od dijabetesa tip 1.
Predstavnik Udruženja Vukašin Zogović kazao je da se takvi pacijenti godišnje u prosjeku ubodu 2.190 puta da izmjere nivo sećera u krvi.
“A dodatno je 1.460 uboda da bi primili insulinsku terapiju. Ovom peticijom želimo da apelujemo na Ministarstvo zdravlja i Fond za zdravstveno osiguranje da promijene Pravilnik o medicinskim pomagalima kojim uskraćuju pravo na senzore odraslim pacijentima. Upotrebom senzora broj godišnjih uboda smanjuje se na 36, ne računajuci kapilarne provjere. Smatramo da je u XXI vijeku nedopustivo ugrožavati svakodnevni život pacijenata i dijeliti ih po starosnoj dobi. Korišćenjem senzora, ovu autoimunu hroničnu bolest lakše držimo pod kontrolom i sprečavamo pojavu komplikacija”, kazao je Zogović.
Potpredsjednik Vlade Srđan Pavićević upozorio je na to da je dijabetes tihi ubica.
“Spada u jednu od najopsanijih nezaraznih bolesti, gotovo epeidemijskog karaktera. Može da dovede do teških invalidteta koji, ukoliko nemaju adekvatan tretman, mogu da završe i fatalno”, naglasio je Pavićević.
Kazao je da senzori obezbjeđuju stalnu informaciju o statusu šećera u organizmu.
“Ne može sad i odmah sve i odmah riješiti. Ali imamo želju da kroz fazno pristupu, na kvalitetan način pokrijemo što više te problematike, a u nekom trenutku i kompletnu problematiku”, naveo je Pavićević.
Ministar zdravlja Vojislav Šimun kazao je da se “upravo primjenom ovakvih tehnologija popravlja kvalitet života pacijenata”.
“Ovaj tehnološki iskorak podržavam. Izvjesnim zakonskim regulativama, izmjenom pravilnika, dodatno smo povećalli opseg pacijenata koji oriste ovo pravo. U odnosu na zemlje regiona, Crna Gora je produžila starosnu granicu sa 18 do 26 godina života. Prema informacijama Ministarstva zdravlja, do navršenih 18 godina, aparat koristi 269 pacijenata, a od navršenih 18 do 26 godina - 295 pacijenata. Što se tiče potencijalnih korisnika aparata, odnosno iznad 26 godina što je peticijom i traženo, njih je oko 2.200, s tim što ta brojka može varirati i do čak 2.700 osoba, potencijalnih pacijenata”, kazao je Šimun.
Uključenja ovolikog broja pacijenata bi, naveo je, imao značajan uticaj na već usvojeni godišnji budžet.
“Mislim da se u ovom smislu ne bi moglo izaći u susret odmah i u ovom obimu. Mi u Ministarstvu zdravlja smo, u saradni sa Fondom za zdravstveno osiguranje, razmišljali da proširimo ovaj opseg prava i uključimo i one kojima je ovaj aparat najpotrebniji. U okviru postojećih budžetskih sredstava, razmatrali smo mogućnost da se broj korisnika proširi za one koji su na insulinskim pumpama, bez obzira na starosnu dob. Trenutno imamo još 67 takvih pacijenata, što bi bio izdatak oko 150.000 eura, što bismo već sada mogli da uradimo”, istakao je Šimun.
Prema njegovim riječima, neophodno je uključiti i osobe sa invaliditetom.
“Ta grupa nije brojna, nemamo trenutno podatke, ali mislim da bi to bila jedna odgovorna zdravstvena politika”, naveo je.
Direktor FZO Vuk Kadić rekao je da je namjera da korisnici insulinske pumpe dobiju i senzor.
“I naravno, ako u narednom periodu uspijemo da obezbijedimo veća sredstva, da omogućimo to svima koji imaju dijabetes tip 1, uz jasne kriterijume”, kazao je Kadić.
Aleksandar Radović, direktor Kliničkog centra, kazao je da ta zdravstvena ustanova podržava proširenje liste za senzore.
“Mislim da mi treba da budemo spremni. Da, poput Hrvatske, komisije odobravanju, ali i oduzimaju pravo na senzor. Model ‘svi-sve’ nije dobar, jer može doći do zloupotreba”, precizirao je Radović.
Direktorka podgoričkog Doma zdravlja Dragana Durković Perović kazala je da je ukupan broj odraslih dijabetičara 9.525.
“Broj pacijenata na insulinu je 2.336. Senzore koristi ukupno 29. Znači - vrlo malo. Mislim da je veliki broj pacijenata diskriminisan u ovom smislu, a saglasna sam da mora postojati komisija koja će davati zeleno svjetlo za taj aparat”, kazala je Durković Petrović.
Poslanik Vladimir Dobričanin kazao je da svi žele da pomognu, ali da je budžet države ograničen.
“Koliko god se trudili da kažemo da zdravlje nema cijenu, situacija je suprotna. Da, da, zdravlje ima cijenu. Jedna magnetna rezonanca košta toliko novca i ako ne platite, nećete je uraditi. Ukoliko bi svako dobio pravo na senzor, to bi koštalo 7,2 miliona eura godišnje. Na trenutni budžet, to je nemoguće, što ne znači da ne treba da radimo na tome da bude moguće”, kazao je Dobričanin.
Poslanik SD Boris Mugoša je kazao da zabrinjavaju registri.
“Stalno pričamo da nema registara u brojnim segmentima, pa ne možemo ni da planiramo troškove”, opomenuo je Mugoša.
Zogović je odgovorio da je otprilike deseti pacijent zainteresovan za senzor.
Za očekivati je da to bude samo nekoliko stotina”, kazao je on.
Poručio je da će izvršna vlast u civilnom sektoru uvijek imati partnera.
Bonus video:
