Branka i Dušan Ivanović godinama u humanitarnoj misiji: Pokazuju starijima da nijesu otpisani

Za “Vijesti”, kako ističu, pričaju samo zato što žele da podstaknu i druge ljude da pomognu, jer smo “human narod, samo što se ponekad uspavamo”, pa je potrebno tu humanost, s vremena na vrijeme, probuditi

8404 pregleda 7 komentar(a)
Dušan i Branka Ivanović, Foto: Svetlana Mandić
Dušan i Branka Ivanović, Foto: Svetlana Mandić

Prije sedam godina porodica Ivanović iz Nikšića odlučila je da pokrene akciju pomoći starijim sugrađanima koji žive na ivici siromaštva. Akciju su nazvali “(Ni)jesmo otpisani”. Nije to akcija kojom se aplicira kod opštinskih, državnih ili međunarodnih ustanova i institucija, nije to projekat o kome se priča. To je akcija koja se radi iz srca i srcem, a o kojoj su Branka i Dušan Ivanović, na nagovor sekretarke Opštinske organizacije nikšićkog Crvenog krsta, Ane Macanović, pričali za “Vijesti”.

Uradili su to, kako kažu, samo iz jednog razloga - možda njihov primjer podstakne i druge da realizuju slične akcije jer, kako su istakli, mi smo “human narod, samo što se ponekad uspavamo”, pa je potrebno tu humanost, s vremena na vrijeme, probuditi.

“Cilj nam je da akcijom pokažemo našim sugrađanima da nijesu otpisani i zaboravljeni. Tokom godine sakupljaju su novčani prilozii kutija se otvara tokom novogodišnjih praznika. Iznos onoga ko učestvuje u akciji nije bitan, bitna je njihova želja da pomognu. Od prikupljenog novca kupimo hranu, sredstva za higijenu, drva ili platimo račun za struju, u zavisnosti šta je tim osobama potrebno”, objašnjavaju Ivanovići koji već desetak godina drže Centar za dušu i tijelo koji je namijenjen organizaciji sportsko-rekreativnog obrazovanja, časovima joge i ostalim vidovima obrazovanja na planu ličnog razvoja i transformacije.

Dušan kaže da im Crveni krst i Centar za socijalni rad pomognu da odrede kome će uručiti pomoć i da to uvijek bude desetak porodica ili samaca.

“Želja nam je da pomažemo iz srca i da se ne reklamiramo. Pomognu i naši prijatelji. Neko ubaci u kutiju euro, neko dva, pet, neko svaki dan po euro, i na kraju godine se prikupi dovoljno da možemo odnijeti pomoć na više adresa. Ljudi su kod nas humani, samo ih treba ponekad podsjetiti na to. Kad god je neka situacija ljudi odmah priskoče u pomoć, ali nemaju taj kontinuitet svakodnevice, da obrate pažnju na komšiju, rođaka, na poznatog i nepoznatog, da ponude pomoć, da sami nešto urade”, kaže Dušan.

Pomoć stiže na kućni prag
Pomoć stiže na kućni pragfoto: Privatna arhiva

Zadovoljni su ako njihova pomoć makar na nekoliko dana promijeni život sugrađanima, a posjeta im pruži nadu da nijesu zaboravljeni i otpisani.

“To je naša misija, ali i dug koji na ovaj način vraćamo našim precima koji su nam dali život i na svojim plećima donijeli i izgradili našu sadašnjost. Svjesni smo da sigurno postoji veliki broj ljudi kojima je pomoć potrebna. Mi smo u mogućnosti da pomognemo, makar i nakratko, određenom broju njih. Znamo da ne smijemo tuđe živote da živimo, niti sudbine nekih ljudi da mijenjamo, ali možemo da im pokažemo da nijesu sami”.

Ana Macanović, sekretarka nikšićkog Crvenog krsta, kazala je da su Ivanovići pravi primjer porodice koja vodi računa o onima kojima je pomoć neophodna i da bi voljela da njihov primjer slijede i ostali.

Bonus video: