Opšte mjere za zaštitu prava podstanara, sugestije o metodama rada i funkcionisanja inspekcijskih službi u tom smislu, teme su koje će Zaštitnik ljudskih prava i sloboda objaviti u izvještaju o radu za prošlu godinu.
Zaštitnik je to najavio u posebnom mišljenju, odgovarajući na pritužbu Udruženja podstanara da su njihova prava ugrožena zbog neadekvatne regulacije tržišta nekretnina za iznajmljivanje.
Iz Udruženja podstanara, u pritužbi, pored ostalog, naveli su da se u preko 88 odsto slučajeva zakupa stambenih objekata ne potpisuje ugovor između stanodavaca i zakupaca, te da ta praksa “ima dalekosežne posljedice po pravnu i socijalnu zaštitu podstanara”.
Zamjenica Zaštitnika Tatjana Radović Todorović u odgovoru na pritužbu, ukazala je da Zakon o održavanju stambenih zgrada, pored ostalog, propisuje da je etažni vlasnik dužan da u roku od 15 dana od dana zaključivanja ugovora o zakupu organu uprave nadležnom za poslove naplate poreza dostavi ovjeren primjerak ugovora. Podsjeća i da nadzor vrše inspektor za stanovanje i komunalni inspektor i pojašnjava nadležnosti.
Ukazuje i da je Strategijom stambene politike do 2034. godine, koju je donijelo Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, planirano donošenje Zakona o zakupu stanova, koji bi se primjenjivao na sve zakupne odnose “i doprinio pravnoj sigurnosti u sektoru zakupa stanova na slobodnom tržištu”.
Zakup stana sada se tretira Zakonom o obligacionim odnosima i pojedinim odredbama Zakona o socijalnom stanovanju.
Iz Udruženja podstanara predložili su da se uspostave mehanizmi za evidentiranje koji će omogućiti da jednostavnije ostvare prava na subvencije i socijalnu zaštitu. Njihov je predlog i da se podigne svijest javnosti o važnosti potpisivanja ugovora o zakupu, i ukazuju na značaj inspekcijskog nadzora i sankcionisanja prekršioca zakona u ovoj oblasti.
U tom smislu, Zaštitnik podnosioce pritužbe upućuje na Vladu i da navodi da Vlada može da inicira “posebne mjere i aktivnosti u cilju sprečavanja kršenja zakona u ovoj oblasti i pojačanog inspekcijskog nadzora u cilju suzbijanja sive ekonomije”.
“U pogledu rada inspekcijskih službi, smatramo da je neophodno proaktivnije djelovanje. Nadzorna uloga organa javne vlasti stavlja pred organe koji sprovode inspekcijski nadzor posebnu odgovornost da obezbijede poštovanje zakona i da svojim načinom rada spriječe izigravanje zakona od strane nadziranih subjekata”, navodi se u mišljenju.
Dodaje se i da su, u dijelu upravnog inspekcijskog nadzora u dosadašnjem radu Zaštitnika “prepoznati izazovi koji se odnose na smanjene kadrovske kapacitete, nedovoljnu transparetnost u radu”.
“Kao i nepostojanje registra rizika za subjekte nadzora koji bi trebalo da sadrži sve nedostatke u primjeni propisa i izazove koji se otkriju posredstvom upravnog nadzora... Uz to, postojeća metodologija po kojoj se sačinjavaju izvještaji o radu nadležnih inspekcija ne prikazuje efekte upravnog inspekcijskog nadzora u punom smislu, kao ni ključne nedostatke u implementaciji propisa do kojih se dođe u vršenju upravnog inspekcijskog nadzora”, navodi se.
Zaštitnik stoga smatra “da je potrebno unaprijediti metode rada i funkcionisanja”.
“Koji za rezultat imaju brže postupanje po inicijativama građana (lakše identifikovanje nadležne inspekcije, standardizovanje procedura, jedinstvenu primjenu zakona i kaznene politike...). Takođe, potrebna je kombinovana metoda u organizaciji inspekcijskih službi u pojedinim resorima kako bi se doprinijelo jačoj povezanosti, efikasnosti rada i odgovornosti, kao i unapređenju nadzora u pojedinim upravnim oblastima”, piše u mišljenju.
Zaštitnik će, dodaje se, o tome skrenuti pažnju kroz Godišnji izvještaj, koji će biti predat parlamentu najkasnije do 31. marta, “kao i dati osvrt na one generalne mjere u zaštiti prava podstanara u Crnoj Gori”.
D. K.
Bonus video:
