Zaštitnika za ljudska prava i slobode štitiće imunitet, biće samostalan prilikom zapošljavanja kadra i u vezi sa pitanjem zarada, a oni kojima Zaštitnik upućuje preporuke u slučajevima kršenja ljudskih prava, imaće obavezu više u pogledu ispunjavanja datih preporuka.
To je, pored ostalog, predviđeno Nactom Zakona o zaštitniku ljudskih prava i sloboda, koji je od juče na javnoj raspravi.
U jednom od izvještaja o radu, Zaštitnik Siniša Bjeković, pored ostalog, navodi da praksa pokazuje da pravovremeno ispunjavanje preporuka sprečava ponavljanje istih grešaka u budućnosti.
U važećem Zakonu, propisano je da se prekršajno, novčanom kaznom od 500 do 2.000 eura kazni odgovorno lice u organu koje ne postupi po zahtjevu Zaštitnika u određenom roku, kao i lice koje se ne odazove pozivu Zaštitnika.
Nacrtom, kako je predloženo, visina kazni ostala bi ista, ali umjesto dva, u članu “kaznene odredbe”, pet je stavova.
Tako predloženi tekst predviđa da se iznosom od 500 do 2.000 eura prekršajno kazni lice koje rukovodi organom ako ne dostavi izjašnjenje i dokumentaciju... u roku koji Zaštitnik odredi.
Ista kazna predviđena je i za lice koje rukovodi organom ako na zahtjev Zaštitnika ne stavi na raspolaganje sve podatke iz nadležnosti organa kojim rukovodi, bez obzira na stepen tajnosti.
Nacrt predviđa novčanu kaznu od 500 do 2.000 eura i ako se Zaštitniku ne omogući neposredan uvid u službene spise, dokumenta i podatke, kao i ako se Zaštitniku ne dostave kopije traženih spisa i dokumenata, bez obzira na stepen tajnosti.
Kazna je predviđena i za lice koje rukovodi organom, ako ne omogući slobodan pristup svim prostorijama u kojima se nalaze dokumenti i stvari od značaja za postupanje, ako se lice koje je pozvano kao svjedok ili angažovano kao stručnjak, ukoliko se ne odazove pozivu Zaštitnika.
Nacrt predviđa i kaznu za lice koje ne dostavi izvještaj o preduzetim radnjama na izvršenju preporuke Zaštitnika.
“Nepostupanje po zahtjevu Zaštitnika smatra se ometanjem rada, koji o tome može upoznati neposredno viši organ ili Skupštinu, obavijestiti javnost ili na drugi način postupiti u skladu sa ovim Zakonom”, piše u obrazloženju Nacrta.
U obrazloženju tog teksta, takođe, navodi se i da je radna grupa “imala posebno u vidu potrebu da se novim zakonskim tekstom unaprijedi status Zaštitnika, a sve u cilju stvaranja pretpostavki za unaprjeđenja sadašnjeg statusa ‘B’ u status ‘A’ koji ima od strane Pododbora za akreditaciju Globalnog saveza nacionalnih institucija za ljudska prava”.
Na sjednici Odbora za ljudska prava i slobode, u novembru prošle godine, iz institucije Zaštitnika kazali su, pored ostalog, i da je svrha izrade novog zakona da se, uz uvažavanje Pariskih principa i Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, instituciji Zaštitnika obezbijedi status “A” u cilju njene veće nezavisnosti i efikasnosti.
Predloženi tekst, takođe, predviđa da se protiv Zaštitnika ne može pokrenuti krivični postupak, niti odrediti pritvor, bez odobrenja Skupštine, osim ako je zatečen u vršenju krivičnog djela za koje je propisana kazna u trajanju dužem od pet godina zatvora.
Uz to, Zaštitnik i Zamjenik ne mogu biti pozvani na krivičnu ili drugu odgovornost ili pritvoreni za izraženo mišljenje ili odlučivanje u vršenju svoje funkcije.
Odredbama člana 86 Predloga propisana su pravila koja se odnose na pravo na zaradu. Tim odredbama ustanovljavaju se i definišu visine zarade Zaštitnika, Zamjenika, Generalnog sekretara, Glavnog savjetnika i Savjetnika.
Predloženo je da Zaštitnik ostvaruje pravo na zaradu u visini osnovne zarade predsjednika Ustavnog suda, Zamjenik zaradu u visini osnovne zarade sudije, odnosno sutkinje Ustavnog suda.
Za Generalnog sekretara Zaštitnika, predlaže se zarada u visini zarade Generalnog sekretara Ustavnog suda, za Glavnog savjetnika Zaštitnika u visini zarade ustavno sudskog savjetnika, dok bi savjetnik Zaštitnika ostvarivao pravo na zaradu u visini od 90 odsto zarade Glavnog savjetnika.
Finansiranje rada zaštitnika propisano je važećim zakonom, ali se u Nacrtu koji je na javnoj raspravi, ono tretira kroz nekoliko članova, pa se tako ustanovljavaju i definišu i pravila o ravnomjernom finansiranju svih oblasti rada Zaštitnika, naročito finansiranje oblasti zaštite i prevencije kršenja prava lica od mučenja i drugih oblika surovog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, uključujući Nacionalni preventivni mehanizam za zaštitu od torture; oblasti zaštite od diskriminacije, zaštite osoba sa invaliditetom, prava pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, ostvarivanje rodne ravnopravnosti i zaštitu prava lica različitih seksualnih orijentacija oblasti zaštite i promocije prava djeteta i prava mladih u vezi sa ostvarivanjem načela omladinske politike, oblasti zaštite načela vladavine prava, načela dobre uprave i zaštite ljudskih prava u pravosudnim postupcima i upravnim poslovima.
Prilikom utvrđivanja zahtjeva za dodjelu sredstava, kako se navodi, zamjenici Zaštitnika samostalno predlažu sredstva neophodna za finansiranje poslova iz nadležnosti za koju su imenovani.
Institucija Zaštitnika ustanovljena je Zakonom, koji je donijela Skupština Crne Gore u julu 2003. godine. Zaštitnik vrši funkciju na osnovu Ustava, zakona i potvrđenih međunarodnih ugovora, pridržavajući se načela pravde i pravičnosti, te da se imenuje na šest godina i da može biti razriješen u slučajevima predviđenim zakonom.
Javna rasprava na Nacrt zakona o zaštitniku ljudskih prava i sloboda, kako su saopštili iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava, traje 30 dana.
Bonus video:
