Za selo Orah, koje je petnaestak kilometara udaljeno od Nikšića, mještani kažu da je u bivšoj Jugoslaviji bilo poznato kao selo gdje sunce najduže grije. Sada bi mogli biti poznati kao selo koje ima više papira, nego asfalta.
Kada su u seoskom Domu ekipi “Vijesti” raširili projekte iz 1992. godine prifalilo je klupa. A i asfalt im odavno fali. Zbog toga su riješili, ukoliko ih nadležni iz Opštine ne prime na razgovor i ne počnu da rješavaju njihov problem, da blokiraju magistralni put Nikšić - Žabljak.
“Put je asfaltiran negdje oko 1983-1984. godine i kad smo ga asfaltirali nije dobro urađen, jer smo to radili u akcijama, išli od preduzeća do preduzeća i molili da nas manje košta. Ovo nije odjednom sve asfaltirano, nego se išlo nekoliko kilometara, pa ponovo kilometar, a gore smo probili put do Ivanja, takoreći povezali sa Krnovom, i to je ostalo neasfaltirano. Ali, krpimo i nekako to odrađujemo da se može proći teretnim autom i džipovima. Više taj put koriste lovci, nego mještani. A ovo što je asfaltirano i kasnije krpljeno, na nekim mjestima ima toliko rupa da ne može proći auto”, kaže sedamdesetsedmogodišnji Jovo Bataković.
Ekipa “Vijesti” se uvjerila u kakvom je lošem stanju put za koji se čini da je stariji od Batakovića, a ne, kako reče, koju deceniju mlađi.
Stanka Todorović pokazala je dopise koje su slali lokalnoj upravi, prije sedam-osam godina, ali i prije dvije-tri. Tu je i peticija koju je prije dvije godine potpisalo 120 mještana, onih koji stalno žive u selu Orah, kao i onih koji u selo maltene svakodnevno dolaze, što zbog kuća, što zbog imanja.
“Nikad niko nije htio da izađe u selo i da vidi koje probleme imamo. Ovdje se nalaze glavna izvorišta koja grad snabdijevaju vodom, a mi smo prije desetak godina tek dobili vodu. Lijepo bi bilo da, kad smo Nikšiću dali vodu, da i nama grad da asfalt i da se malo povede računa o ovom putu”, kaže Stanka Todorović.
Ona i sin gotovo svakodnevno dolaze u Orah, a pored lošeg puta sa koga je asfalt odavno “pobjegao”, do njihove kuće vodi i nešto više od kilometar makadama.
“Bilo je dosta ljudi koji su se zbog loših uslova odselili u grad, ali kada je voda u selo došla počela je i omladina da se vraća, da radi, ali put je zaista veliki problem. Kako da neko drži farmu ili da se bavi poljoprivredom kad je put ovakav. Mjekara ne može da dođe, ne mogu da dođu ni traktor, ni balirka. Nasipamo put, povaljamo i da cijevi ne zaštitimo, smrzle bi i ostali bi bez vode. Nažalost, tako smo blizu grada, a tako daleko”, kaže Todorović.
Ističe da su bili primorani da kupe terensko vozilo da bi nekako mogli da stignu do kuće, a sin je “hiljadu i jednom” morao, odmah po povratku u grad, da auto vozi kod majstora.
“Veći nam budu rashodi, nego prihodi. Sin je držao pilad ljetos, pa onda ne mogu ljudi da dođu da odrade posao, da se to završi, nego mora da se prebacuje na teretno auto. Do prošle godine smo svaki cent poreza na kuću platili, oko 101 euro, a prošle godine nijesmo platili porez i nemamo namjeru. Ne znam šta da kažem, bez da poklonimo Opštini i kuću i imanje, jer ako ne možemo da dođemo do kuće i da obrađujemo imanje, onda nam ne treba ništa”, poruči Todorović.
Ratko Bataković je odavno svoj život vezao za selo, prvo kroz farmu koka, a sada kroz ruralni turizam.
“Pokazali smo i da znamo i da umijemo. Sada u Orahu, osim nas, i komšija Todrović ima seosko domaćinstvo, a još su dva u najavi. Imate tri - četiri nova prezimena, što ukazuje da se ljudi ovdje vraćaju, ali i kupuju imanja, jer ovo je blizu grada, ima sve uslove, osim puta. Ovo selo je živo i nećemo dozvoliti da se raseljava, kao što je pokazao i poslednji popis stanovništva i poljoprivrede”, kaže Bataković.
Ističe da “krpljenja puta” ne dolazi u obzir, već samo njegova rekonstrukcija uz određena proširenja.
“Čim je bila potreba da vi dolazite ovdje, znači da je dogorelo i da je stvarno došlo vrijeme da pošaljemo poruku da je vrijeme da nam se završi ovaj put. Mi smo lojalni građani ovog grada, spremni za razgovor, ali postoji i granica, i ukoliko ne budemo imali reakcije nadležnih donosilaca odluka i odgovor na našu peticiju, nije nam daleko ni raskrsnica koja vodi prema Žabljaku i prema moru. Stvarno ne želimo da radikalizujemo bilo šta. Vjerujemo da ćemo brzo dobiti neki odgovor i poziv da se razgovara na ovu temu, da se rješavaju potrebe mještana sela Orah. Ovdje ljudi žive od poljoprivrede, ovdje imamo agroturizam i ruralni turizam koji je u zamahu. Nijedno selo nema toliko inicijativa. Samo očekujemo od nadležnih da nam što prije pruže ruku, da nas pozovu i da se ova situacija riješi”, poruči Bataković.
Bonus video:
