Katun Vranjak na Bjelasici, u neposrednoj blizini državnog skijališta Kolašin 1600, već nekoliko godina ne liči na tradicionalno stočarsko naselje, zbog broja objekata, njihovog izgleda i materijala od kojeg su pravljeni - uglavnom “na crno”.
Na tom dijelu planine prošlog ljeta bilo je samo nekoliko stočara, ali se broj kuća za odmor, pa čak i ugostiteljskih objekata, višestruko povećao.
Riječ je uglavnom o nelegalnoj gradnji. Vlasnici tvrde da grade u skladu sa “običajnim pravom”, odnosno na osnovu toga što su njihovi preci imali pravo na izgradnju tog katuna još u prošlom i u 19. vijeku.
Do prije nekoliko godina inspekcije nijesu svraćale na Vranjak, pa su izgled, spratnost i površina objekata diktirani samo finansijskim mogućnostima i ukusom graditelja. Tako je i dalje, iako su inspekcije od 2019. do 2022. godine sačinile više desetina rješenja o rušenju, ali nijedno do sada nije izvršeno, iz raznih razloga.
Prema podacima lokalnih hroničara, taj katun star je više od 150 godina, a pravo za korišćenje tog dijela Bjelasice za izdig i ispašu stoke imalo je više kolašinskih bratstava.
Kako su u “Vijestima” kazali u Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, krajem jula 2022. godine posljednji put je pojačan inspekcijski nadzor, “uglavnom nad objektima koji su bili izgrađeni i privedeni namjeni, a takođe su obuhvaćeni i objekti u izgradnji”.
“Prilikom tog nadzora pokrenuti su postupci u odnosu na 17 subjekata nadzora i obuhvaćeno je 20 objekata. U tada pokrenutim postupcima inspekcijskog nadzora sačinjena su 14 rješenja o prekidu postupka zbog postupka legalizacije pred Opštinom Kolašin, te tri rješenja o zabrani radova (postupak u toku)”, kazali su iz tog resora.
Prema nezvaničnim informacijama “Vijesti”, lokalnoj upravi su podnijeta 34 zahtjeva za legalizaciju bespravnih objekata na Vranjaku, od kojih je samo u jednom slučaju donijeto rješenje o legalizaciji na tom dijelu Bjelasice.
Aktivnosti nadležnih inspekcija, ipak, nijesu zaustavile gradnju, koja trenutno služi svemu više nego stočarstvu. Na nekadašnji stočarski Vranjak sada podsjeća svega nekoliko drvenih koliba i privatni eko-katun, koji je i dalje prepoznatljiv dio kolašinske ljetnje turističke ponude. Čine ga kolibe građene po uzoru na one u kojima su i prije 100 godina ljeti boravile stočarske porodice, a u njima, uglavnom, odmaraju strani turisti.
Iz Skijališta Crne Gore godinama se ne oglašavaju kada je riječ o nelegalnoj gradnji u neposrednoj blizini Ski-centra Kolašin 1600, a često i ispod ili u neposrednoj blizini žičare.
Međutim, kako su 2019. godine “Vijestima” kazali u tom preduzeću, identifikovali su više nelegalno izgrađenih objekata na i oko trase budućih ski-staza. Tada su podsjetili da su korisnici prostora u skladu sa Prostornim planom posebne namjene (PPPN) za Bjelasicu i Komove, kao i na svoju dužnost da obavijeste nadležne institucije o svim promjenama u prostoru koje su suprotne zakonu i izvršene bez odobrenja nadležnih organa.
Poručili su i da se privredni i turistički potencijali sjevera “mogu valorizovati kroz minimalnu i strogo kontrolisanu intervenciju u prostoru, ali ne nauštrb životne sredine”.
No, uprkos tome, nijedan objekat na tom dijelu Bjelasice nije srušen, a pored nelegalne gradnje odvija se i “betonizacija” planine turističkim kompleksima i hotelima, koji se grade u skladu sa PPPN.
Prema onome što piše na zvaničnom sajtu Skijališta Crne Gore, u blizini državnog Ski-centra Kolašin 1600, na lokaciji buduće bazne lokacije, planirana je izgradnja deset hotela i objekata apartmanskog tipa. Dio tog plana već je realizovan.
PRONAĆI BALANS
Kako je za “Vijesti” kazala Jelena Krivčević, izvršna direktorica Regionalne razvojne agencije (RDA) za Bjelasicu, Komove i Prokletije, na radionicama koje organizuju Vranjak koriste kao loš primjer načina na koji bi trebalo da se brine o katunima. RDA, zajedno sa udruženjem stočara, na radionicama pokazuje slike prije žičare i građevinskog buma, i slike poslije.
“Da dokažemo da sve što je moderno nije nužno dobro i vrijedno. Pogotovo ne u zemlji u kojoj nema kontrole i u kojoj gradi ko hoće, gdje hoće i kako hoće, pa i na najatraktivnijim lokacijama koje imamo, pa i u zaštićenim zonama. Mi smo mišljenja da se mnogo više pažnje mora posvetiti katunima, da se nađe balans između očuvanja autentičnih planinskih koliba i komfora katunjana, jer nam je jasno da naši stočari žele da žive u skladu sa današnjim vremenom, i sigurni smo da se taj balans može naći”, kaže ona.
Krivčević objašnjava da je tokom nastojanja da se unaprijedi seoski turizam, pogotovo na katunima, teško uvjeriti stočare “da je važno sačuvati autentičnost katuna, jer u isti mah ti ljudi gledaju devastaciju katuna na svakom koraku”.
Ona kaže da “modernizacija katuna često u stvari znači devastaciju”.
“Ljudi gledaju bisere naših katuna kao što su Vranjak, Štavna, Jelovica i ima ih još mnogo koji su navodno modernizovani, a po našem sudu su devastirani. Gledaju kako čim se do nekog katuna asfaltira ili kvalitetnije naspe put, tamo nikne divlje naselje. Tamo kulturnog pejzaža kog su katuni oblikovali više nema, i to je ogromna šteta”, objašnjava sagovornica “Vijesti”.
U RDA smatraju da bi katunski turizam trebalo da bude ekskluzivna ponuda kontinentalnog dijela Crne Gore, da na tome mukotrpno rade i da će nastaviti, kaže Krivčević, “u nadi da će naši donosioci odluka u nekom trenutku obratiti pažnju na brojna otvorena pitanja kada su katuni u pitanju i uraditi sve da taj vid poljoprivrede i turizma opstane na pravi način”.
Tvrdi da su katuni najatraktivnije lokacije za seoski turizam, od kojeg najveću korist ima naše ruralno stanovništvo.
“To je vid turizma koji najuspešnije kombinuje našu poljoprivrednu proizvodnju malog obima sa pružanjem turističkih usluga, gdje gost dobije nešto što je potpuno naše i autentično, u svakom dijelu ponude. Za naše prostore prosto nema boljeg recepta. Ili da svi prodamo stada, napravimo građevinski haos i iznajmljujemo apartmane, dok nudimo hranu koja nam je došla iz uvoza. To može bilo ko i bilo gdje, i zbog toga gost neće odabrati Crnu Goru za odmor”.
Katuni se pominju u istorijskim spisima još u 12. vijeku. U publikaciji koju je prije nekoliko godina izdala RDA, piše da “stočarska kretanja prema planinama u raznim periodima istorije nisu prekidala ni rimska ni slovenska ni mletačka ni turska ni bilo koja druga kolonizacija”.
Katunske kolibe, koje se različito zovu u različitim djelovima Crne Gore (stan, glada, savardak, dubirog) najčešće su pravljene jedna blizu druge. Na primjer, u planinama kao što su Bjelasica ili Komovi, sa andrijevičke strane, gdje ima mnogo šuma, pravljene su od drveta. Na Sinjajevini, ili sa kučke strane Komova, gdje su predjeli krševiti i bez šume, kolibe i svi prateći objekti, a često i sami torovi za stoku, pravljeni su od kamena.
Bonus video:
