Zdravljem, stabilnošću i strukturom najstarijeg stabla u centru Kolašina trebalo je da se bavi arborista (stručnjak za njegu i održavanje drveća), a ne fitopatolog, saopštili su iz Inicijative Zeleni Kolašin.
Na zahtjev Sekretarijata za zaštitu životne sredine, prije nekoliko dana, fitopatološkinja dr Jelena Lazarević iz Centra za šumarstvo Biotehničkog fakulteta, na osnovu vizuelnog pregleda i laboratorijske analize, sačinila je izvještaj u kojem tvrdi da “stabilizacija stabla nije svrsishodna”. Navela je da je lipa u potpunosti oštećena usljed dejstva gljiva truležnica, te da je cijela srž stabla uništena.
“Uz sve poštovanje prema dr Jeleni Lazarević, njenom neospornom obrazovanju, ljubavi prema drveću i njenoj analizi, to jednostavno nije bio njen posao. Ili barem ne u onom suštinskom dijelu. U stalnom sukobu sa stoglavom crnogorskom birokratskom nemani i plivanju sa ‘ekspertima’ u mutnim vodama tranzicije, čovjek je primoran da nauči ponešto, a to ‘malo nešto’ je nekad sasvim dovoljno da ogoli svu apsurdnost jednog sistema. Ono što smo, recimo, usput naučili je da je jedina kvalifikovana osoba koja može da se bavi zdravljem i strukturnom stabilnošću pojedinačnog drveta arborista”, kažu iz Inicijative Zeleni Kolašin.
Objašnjavaju da, kao što se fitopatolog bavi bolestima čitavih šuma i njihovim uzročnicima, tako se arborista bavi pojedinačnim stablima, najčešće u urbanim sredinama, njihovim zdravljem, procjenom stabilnosti, kvalitetom stabla i korijena.
Prema njihovim riječima, “standard procjene nekog starog drveta su rezistografija i tomografija, kao jedini sigurni načini da se utvrdi u kojem se stanju nalazi stablo i korijen, i koji stepen hazarda predstavlja za prolaznike”.
“To ne bi trebalo da radi bilo koji arborista, već ISA sertifikovani. Tamo negdje u dalekom svijetu, gdje je jednom običnom drvetu dat toliki značaj, neko se sjetio da uvede i etiku kao neophodni dio i uslov samog sertifikovanja. Nekom arboristi ne bi smjelo ni da padne na pamet da tokom procjene padne pod uticaj investitora ili vlasnika kladionice ispred koje drvo stoji”, poručuju iz Zeleni Kolašin.
Kažu i da “svi vrlo dobro znaju da je u Kolašinu odavno dosta toga trulo, da truleži nema spasa i da je potrebno uklanjanje i rekonstrukcija”. Stare lipe u kolašinskom jezgru, u tom smislu, tvrde, trebalo bi da budu posljednje na spisku za uklanjanje.
“Tako da smo na kraju dobili potvrdu sa najviše adrese onoga što smo svi već znali - da je drvo već jako staro, da boluje od raznih gljiva. Kao što je bilo duboko staro i bolesno i prije 10, 15 ili 20 godina. Ili kao što je dovedena firma koja se bavi bezbjednošću na radu da procijeni stabilnost kuće Marića, arhitektonskog spomenika izgrađenog u stilu secesije. Da banalizujemo do kraja - to je kao da angažujete dermatologa da utvrdi da li neko može da uradi stoj na rukama”, zaključuju iz Inicijative Zeleni Kolašin.
Drvo u Sibirskoj ulici (IV Proleterske) za mnoge Kolašince jedno je od najstarijih u gradu i, prema podacima lokalnih hroničara, dio je prvog urbanog drvoreda u Kolašinu. Navodno je posađeno 1894. godine. Međutim, dr Lazarević je starost stabla mogla odrediti samo na osnovu okolnog drvoreda, koji je zasađen prije oko 70 godina, i pretpostavljene dimenzije sada oštećenog debla.
Bonus video:
