Država nije dužna da konzorcijumu “Bistrica Clean Energy” isplati 27,5 miliona kao naknadu štete - izgubljenu dobit jer je raskinut Ugovor o koncesiji za gradnju male hidroelektrane (mHE) na Bistrici, odluka je Privrednog suda.
Prema presudi sudije Filipa Vujoševića, država konzorcijumu, čiji je većinski vlasnik firma “BP Hydropower” biznismena Žarka Burića, treba da isplati nešto više od 760.000 eura - 602.818 na ime obične štete i 157.879 eura na ime kamata.
“Odbija se tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi da tužiocu, na ime naknade štete - izmakle koristi isplati iznos od 27.505.749,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan”, stoji u presudi u koju “Vijesti” imaju uvid.
Iz Kancelarije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, koja zastupa državu u tom sporu, redakciji je rečeno da će se žaliti na tu presudu.
Privredni sud je sličnu presudu donio i ranije. Nakon žalbi i države i koncesionara, Apelacioni sud je u februaru prošle godine ukinuo tu presudu i vratio predmet Privrednom na ponovno suđenje.
Konzorcijum “Bistrica Clean Energy” je koncesiju za gradnju male hidroelektrane dobio početkom 2017. godine. Vlada Duška Markovića je krajem 2019. godine usvojila je informaciju o potrebi raskida ugovora i iniciranju dogovora o sporazumnom raskidu, do kojeg nije došlo iako ga je tražio i koncesionar. Vlada Zdravka Krivokapića jednostrano raskida ugovor u decembru 2020. godine, a kao razlog navodi da koncesionar nije predao novu bankarsku garancije u zakonskom roku.
(Ne)Realno očekivanje
U posljednjoj presudi Privrednog suda stoji da Burićev konzorcijum smatra da je država odgovorna za štetu koju je su pretrpjeli, ali i izgubljenu dobit.
“Tužilac svoj zahtjev bazira na standardu legitimnog očekivanja, koje se u ogleda u određenoj izvjesnosti ostvarenja cilja koja je zasnovana na stanju pravnog, ekonomskog i socijalnog okvira države u kojoj se investicija realizuje u trenutku nastanka investicije, odnosno u momentu kada je tužiocu odobrena koncesija za izgradnju i eksploataciju mHE. Izvjesnost sa kojom je tužilac, realno, računao oličena je u dobiti od proizvodnje električne energije iz konkretne mHE, koju bi ostvario da je koncesija trajala do kraja koncesionog perioda. Tužilac je imao realno očekivanje da će za sve vrijeme trajanja koncesije imati garantovan prihod o mHE, koji je kao takav normativno potvrđen Zakonom o energetici i pripadajućim podzakonskim aktima…”, stav je konzorcijuma citiran u presudi.
Država je u odgovoru na tužbu osporavala tužbeni zahjtev, navodeći da je namjera bila da se sporazumi obuhvaćeni informacijom Vlade iz 2019. sporazumno raskinu.
Zastupnik države navodi da je konzorcijumu u junu 2020. dostavljen predlog aneksa ugovora koji je imao za cilj da uredi datum početka pregovora o raskidu ugovora, međusobna prava, obaveze i rokove za vrijeme trajanja pregovora, “kako bi se za vrijeme pregovora suspendovale obaveze ugovornih strana i izbjegle mogućnosti jednostranog raskida bilo koje od ugovornih strana”.
“Konkretno, ponuđeni predlog aneksa je predviđao da se kao dan početka pregovora o raskidu ugovora o koncesiji, za potrebe ovog aneksa, smatra dan zaključivanja aneksa. Ponuđeni aneks nikada nije prihvaćen od strane tužioca, niti potpisan između ugovornih strana. Odbijanjem da zaključe predloženi aneks, koncesionar je preuzeo poslovni rizik da koncedent raskine Ugovor o koncesiji zbog kršenja istog od strane koncesionara…”, stoji u presudi.
Plate direktoru i uloženo su šteta
U presudi se navodi da je iz nalaza i mišljenja vještaka ekonomsko-finansijske struke Dragana Đukića iz aprila 2022. godine utvrđeno je da šteta po osnovu ulaganja tužioca kao koncesionara utvrđena u ukupnom iznosu od 760.697,28 eura, od čega se iznos od 602.818,23 odnosi na glavnicu troškova, a iznos od 157.879,05 na zateznu kamatu.
“Po nalaženju vještaka navedeni iznosi obuhvataju trošak zarada za jedno lice - izvršnog direktora, sa obračunom zatezne kamate na ukupan bruto iznos, do kojeg je vještak došao provjerom prikupljenih platnih lista za period od osnivanja društva, pa zaključno sa 31. 3. 2022. godine. Ukupni troškovi obračunatih isplaćenih zarada za jedno lice, izvršnog direktora, za period od septembra 2017. godine pa zaključno sa martovskom zaradom za 2022. godinu, iznose 51.464,47 eura, što sa obračunatom zateznom kamatom od 9.574,33 daje ukupnu sumu od 61.038,8”, stoji u posljednjoj presudi sudije Vujoševića.
Osim izdataka za zarade, vještačenjem je obuhvaćena i ostala dokumentacija - ugovori, fakture, analitičke kartice, izvodi sa računa koncesionara, koja se odnosi na troškove konzorcijuma i njegovog osnivača u vezi sa Ugovorom o koncesiji za mHE “Bistrica B”.
“Vještak nalazi da izdaci tužioca (‘Bistrica Clean Enew’ d.o.o. Podgorica), kao i osnivača tužioca (‘BP Hydropower’ d.o.o. Podgorica), koji su u vezi sa koncesijom za mHE “Bistrica B”, zaključno sa datumom izrade nalaza iznose 551.353,76 eura, koji iznos predstavlja glavnicu troškova na koju je obračunata zatezna kamata od datuma pojedinačnih uplata pa do dana izrade nalaza”, precizirano je.
Dogovor o zaradi umirio dio mještana
Sud je, ističe se u presudi, na osnovu svjedočenja bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić, većinskog vlasnika konzorcijuma Burića i predstavnika Mjesne zajednice “Bistrica” Sakiba Čindraka, došao do zaključka da u konkretnom slučaju nije opravdan stav Ministarstva ekonomije da se pokrene sporazumni raskid ugovora, koji su opravdali nezadovoljstvom lokalnog stanovništva za izgradnju mini-hidroelektrana.
“Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka Žarka Burića i Sakiba Čindraka nesporno je utvrđeno da je između tužioca i predstavnika Mjesne zajednice ‘Bistrica’ načelno postignut dogovor oko udjela u vlasničkoj strukturi mini-hidroelektrane, na koji način je tužilac želio da riješi eventualne brige lokalnog stanovništva u vezi predmetnog projekta. Predstavnik MZ Bistrica Sakib Čindrak je na pitanje suda jasno odgovorio da se postojao vrlo mali broj stanovnika koji je bio protiv izgradnje, dok je većinsko stanovništvo prihvatilo ponudu Žarka Burića da MZ Bistrica postane vlasnik njegovog vlasničkog udjela u mHE u dijelu od 10 odsto, čime bi MZ ostvarivala svoj ekonomski interes”, navodi se u tom dokumentu.
Sud zbog toga smatra da je “jasno utvrđeno da u konkretnom slučaju nije postojalo protivljenje lokalnog stanovništva koje je uzrokovalo navedenu odluku Vlade Crne Gore da se pokrene sporazumni raskid ugovora”.
“…Prilikom utvrđenja visine štete, sud je cijenio nalaz i mišljenje vještaka u ovom dijelu i isti prihvatio kao tačan, objektivan, sačinjen u skladu sa pravilima struke i nauke, te što nije u suprotnosti sa drugim izvedenim dokazima. Kod prednjeg, neosnovani su prigovori tuženog na nalaz i mišljenje vještaka u ovom dijelu… Vještak se tokom izrade nalaza fokusirao samo na zvanične troškove koji se nalaze u poslovnim knjigama tužioca”, zaključuje sud.
U dijelu koji se odnosi na odštetni zahtjev u iznosu višem od 27,5 miliona, sud smatra da nije postojala “izvjesnost” da će konzorcijum ostvariti dobit, a da ge je u tome spriječila država.
Sudija Vujošević to obrazlaže činjenicom da je konzorcijum bio “tek u prvoj fazi fazi izrade tehničke dokumentacije koja se završava izdavanjem građevinske dozvole”.
“O izvjesnosti ostvarenja dobiti moglo bi se eventualno govoriti da je realizacija ugovornih obaveza tužioca bila u završnoj fazi, da je tužilac izgradio objekat mHE i dobio upotrebnu dozvolu za isti”, pojasnio je Vujošević u presudi.
Bonus video:
