Od početka školske godine samo u školama zabilježeno je 115 slučajeva vršnjačkog nasilja.
“Vijestima” je iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) rečeno da je, prema podacima Informacionog sistema crnogorskog obrazovanja (MEIS), u osnovnim školama bilo 87, a u srednjim 28 slučajeva vršnjačkog nasilja.
Način na koji se institucije bore sa tim problemom već ispituje Državna revizorska institucija (DRI), kroz reviziju uspjeha “Uspješnost suzbijanja vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori”, čiji bi nalazi i preporuke trebalo da budu poznati do kraja septembra.
Međutim, upozorava za “Vijesti” senator DRI Branislav Radulović, već u ovoj fazi identifikovani su određeni problemi.
On ukazuje na to da statistički podaci i medijski izvještaji ukazuju na značajan problem.
“Naime, jedan od ključnih problema identifikovanih u vezi sa sprovođenjem mjera za suzbijanje vršnjačkog nasilja odnosi se na nepoštovanje propisanih procedura od strane obrazovnih ustanova, kako je navedeno u informaciji koju smo dobili iz Zavoda za školstvo. Tako od 140 osnovnih i srednjih škola koje su dostavile izvještaje Zavodu za školstvo, u samo 15 su timovi za borbu protiv vršnjačkog nasilja radili svoj posao kako je propisano. U 2023. godini, u centrima za socijalni rad registrovano je 166 slučajeva vršnjačkog nasilja, među djecom uzrasta od sedam do 18 godina, pri čemu je veći broj dječaka bio žrtva nasilja. U 2024. godini Ministarstvo prosvjete evidentiralo je 114 slučajeva vršnjačkog nasilja u školama i školskim dvorištima, od čega 61 u osnovnim i 53 u srednjim školama”, naglašava Radulović.
Prema njegovim riječima, revizori trenutno prikupljaju relevantnu dokumentaciju, informacije i podatke za izradu studije, kao i planiranja daljih aktivnosti revizije.
Ipak, ističe, dosadašnji tok revizije pokazuje da nije izrađen Godišnji izvještaj o sprovođenju Strategije za prevenciju i suzbijanje vršnjačkog nasilja za period od 2017. do 2021 (za 2020. godinu).
“Ali ni konačan izvještaj o sprovođenju Strategije i Evaluacija realizacije Strategije za prevenciju i zaštitu djece od nasilja od 2017. do 2021. Naime, u odgovoru Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, navodi se da Ministarstvo nije u mogućnosti da tražena dokumenta pošalje jer ista ne posjeduje”, kazao je Radulović koji je tu reviziju uspjeha najavio početkom novembra prošle godine, tokom sjednice skupštinskog Odbora za zdravstvo rad i socijalno staranje.
I iz Ministarstva unutrašnjih poslova je, naglašava on, u odgovoru navedeno da ne raspolažu informacijama da li je MUP u konačnom izradio Izvještaj o sprovođenju strategije za prevenciju i zaštitu djece od nasilja sa Akcionim planom za 2020. godinu, ali i da “najvjerovatnije nije urađeno, jer je bila korona”.
“U odgovoru Generalnog sekretarijata Vlade, navodi se da Mišljenje GSV na Završni izvještaj o sprovođenju Strategije nije dostupno u arhivi”, precizira Radulović.
On podsjeća da je izradom Strategije koordiniralo Ministarstvo rada i socijalnog staranja, u saradnji sa Ministarstvom zdravlja, Ministarstvom prosvjete, Ministarstvom pravde, Ministarstvom za ljudska i manjinska prava, Ministarstvom finansija, Ministarstvom unutrašnjih poslova i predstavnicima nevladinog sektora.
“Nova Strategija za prevenciju i zaštitu djece od nasilja za period od 2025. do 2029. godine, usvojena na sjednici Vade Crne Gore održanoj 9. decembra 2024. godine, što predstavlja vremenski jaz u strateškom planiranju i institucionalnom odgovoru na problem vršnjačkog nasilja i upućuje na potrebu boljeg praćenja, izvještavanja i koordinacije među institucijama”, poručio je Radulović.
Odustali od onoga što je davalo rezultate
Da koordinacije i dogovora među institucijama nema svjedoči i Kristina Mihailović iz Udruženja Roditelji.
“Kad je riječ o vršnjačkom nasilju i svemu što smo definisali, prepoznavali, pokušali da uradimo, počinjali da uradimo, zasta smo jedinstveni. Čini mi se decenije prolaze, a nema nikakvih promjena i konkretnih rezultata. Kad se nešto i definisalo, kad su se i pronašla neka rješenja koja su mogla da funkcionišu i funkcionisala su u nekom kratkom vremenu - do epidemije koronavirusa, mi smo nakon toga od njih odustali. Kako su se mijenjala rukovodstva u ministarstvima, odustajalo se. Usvajala su se neka nova rješenja sa upitnim ciljevima, a da o rezultatima ne govorim, a vraćali smo se i na neka polovična, stara rješenja. Sve to je, kad se sagleda šira slika, prilično haotično”, upozorila je Mihailović.
Prema njenim riječima, u ovom trenutku “nema ko se ne bavi vršnjačkim nasiljem”.
“Ministarstvo prosvjete, Ministarstvo sporta, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo socijalnog staranja, Savjet za prava djeteta... Svi su donosili neke predloge, mjere, svi imaju nešto da sugerišu, a u realnosti nema nikakvih pomaka. Krajnje je vrijeme da se uozbiljimo kad je riječ o vršnjačkom nasilju, jer nam podaci pokazuju da je taj problem sve prisutniji, a da se u dovoljnoj mjeri ne snalazimo sa tim šta treba i da uradimo da bi se stanje mijenjalo”, naglašava ona.
Mihailović još upozorava i da je u ovom trenutku možda i najveći pritisak na Upravu policije.
“Većina slučajeva vršnjačkog nasilja se prebacila na njih, njihove službenike i jedinice. I za najmanje slučajeve se na njih upućuju i oni koji žele da prijave i počinioci, što je pokazatelj da porodica, ali i institucije koje bi trebalo da se bave tim problemom, to ne rade u dovoljnoj mjeri. Kad se dođe u policiju zbog tuče, problematičnog video snimka koji se širi društvenim mrežama, to je posljedica. To je drugi vid djelovanja u odnosu na ono što nam treba”, naglasila je ona.
Ističe da su crnogorskom društvu potrebne promjene unutar porodica, u vaspitavanju...
“Prva stepenica bi trebalo da budu roditelji, sljedeća - škola, sljedeća - socijalne službe i besplatni servisi za podršku koje nemamo... Kad sve to zakaže, dolazi do posljedice - kako ćemo da ih kaznimo, ali se problematično ponašanje se nastavlja. To što ćemo da konstatujemo da je samo do porodice, neće nikome ništa dobro donijeti. Moramo da se posvetimo porodici, moramo da utičemo na ponašanje unutar porodice, da joj pomognemo, a onda, ukoliko je potrebno, da nametanjem određenih rješenja, insistiramo da se problematično ponašanje mijenja, ako očekujemo da će vršnjačko nasilje biti svedeno na prihvatljivu mjeru. Ne, nećemo ga suzbiti, ali moramo imati modele, koji se jednostavno mogu primijeniti. Naravno, samo ako prepoznamo suštinski problem”, navodi Mihailović.
Ukazala je i na to da da ako se samo bavimo rezultatom nasilja, onda ćemo biti u haosu u kojem jesmo - “svako ima neke mjere, a niko ni sa kim ne komunicira i ne zna šta oni drugi rade”.
“Mi zapravo stalno definišemo mjere za koje znamo da neće dati rezultate. Moramo da se uozbiljimo i institucije sistema moraju da sjednu zajedno, naprave konkretan plan i počnu da primjenjuju ono što i već i imaju zapisano u mnogim propisima, ali su odlučili da ignorišu”, poručuje Mihailović.
Rizici visoki, posljedice dugoročne
Radulović podsjeća na to da je rješavanje problema vršnjačkog nasilja pitanje od izuzetnog značaja, imajući u vidu sve izraženije izazove u zaštiti djece i mladih u obrazovno-vaspitnim ustanovama.
“Zaštita djece od nasilja zagarantovana je Ustavom Crne Gore i sastavni je dio nacionalnih strategija i akcionih planova za pristupanje EU - Akcioni plan za Poglavlje 23. Crna Gora, kao potpisnica Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, se obavezala da će svakoj djevojčici i dječaku garantovati pravo na život u miru i dostojanstvu i da će ih zaštititi od svih vidova nasilja, pa se tako u članu 19 Konvencije definiše pravo na zaštitu djece ‘od svih oblika fizičkog ili mentalnog nasilja, povreda ili zlostavljanja, zanemarivanja ili nemarnog postupanja, zloupotrebe ili eksploatacije, uključujući i seksualno zlostavljanje dok je na brizi roditelja, zakonskih staratelja ili bilo koje druge osobe koja se brine o djetetu’. U Strategiji Vijeća Evrope za prava djeteta, za period od 2016. do 2021, nasije se navodi kao jedan od sadašnjih i budućih izazova za ostvarenje dječjih prava. Život bez nasilja za svu djecu je jedan od prioritetnih područja, a kao jedan od izazova definiše se i odrastanje u digitlnom svijetu”, kazao je Radulović, dodajući da u UN Strategiji drživog razvoja 2030, u okviru jednog od ciljeva stoji, da do “kraja 2030. godine treba obezbijediti svi učenici steknu znanja i vještine potrebne da se razvije kulturu mira i nenasija”.
Prema njegovim riječima, subjekti revizije su ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, prosvjete, nauke i inovacija, unutrašnjih poslova, zdravlja Savjet za prava djeteta, Zavod za školstvo, Zavod za socijalnu i dječju zaštitu i Uprava policije.
“Rizici revizije sa aspekta društvenog značaja, sa aspekta dostupnosti podataka za ocjenu ispunjenosti indikatora rezultata i učinaka i kompleksnosti teme od strane DRI ocijenjeni su kao visoki. Vršnjačko nasilje ima dugoročne posljedice po djecu, porodice i društvo, što čini ovu oblast prioritetnom za evaluaciju politika”, upozorio je Radulović.
O asistentima nakon zaršetka projekta
Jedna od mjera tokom prethodnih godina bila je i obuka školskih asistenata za prevenciju vršnjačkog nasilja i vandalizma. Prva generacija obučenih asistenata je tokom ove školske godine nadgledala dešavanja u crnogorskim školama.
Iz Ministarstva prosvjete podsjećaju da su sa resorom rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga 16. septembra 2024. godine potpisali Sporazum o saradnji sa direktorima osnovnih i srednjih škola, čime je zvanično započet Pilot program “Sprečavanje nasilja i vandalizma u školama”.
Podsjećaju da pilot-program traje 10 mjeseci i da se očekuje da će doprinijeti smanjenju nasilja i vandalizma u školama, kao i unapređenju opšte sigurnosti učenika i osoblja.
“Nakon realizacije programa, pored ocjene uticaja programa na ciljnu grupu, izvršiće se i evaluacija svih programskih aktivnosti, uključujući i opravdanost i efikasnost utrošenih sredstava. U posljednjem mjesecu realizacije programa sumiraće se uticaj programa u odnosu na postavljene ciljeve, analizirati eventualne identifikovane prepreke uspješne realizacije programa i izvesti zaključci. Na taj način će se dobiti jasna slika o postignuću programa”, odgovorili su redakciji iz resora Anđele Jakšić-Stojanović.
Napominju i da su tokom sastanaka sa predstavnicima Ministarstva, asistenti su iskazali zainteresovanost i spremnost za rad, istakli podršku i izazove na koje nailaze u obavljanju ovog odgovornog zadatka.
“Zajednički je ocijenjeno da cilj programa nije samo sprečavanje nasilja, već i unapređenje kvaliteta cjelokupnog obrazovnog ambijenta. Takođe, u izvještajima o radu asistenata ocijenjeno je da asistenti odgovorno i stručno uz saradnju sa upravom škole obavljaju svoj posao”, naglasili su iz MPNI.
Bonus video:
