Zaštitnik ljudskih prava i sloboda preporučio je Ministarstvu zdravlja da izmijeni i dopuni Granski kolektivni ugovor tako što će koeficijente složenosti za fizioterapeute u javnom zdravstvu utvrditi na način zasnovan na principi jednakosti i nediskriminacije.
Fizioterapeuti zaposleni u javnom zdravstvu žalili su se instituciji Ombudsmana tvrdeći da su diskriminisani u pogledu visine zarada u odnosu na nemedicinski kadar i kolege iz Instituta “Dr Simo Milošević”.
Pojasnili su da je 2022. godine potpisan Granski kolektivni ugovor za zdravstvenu djelatnost i da su tada kolegama koji pripadaju nemedicinskom kadru u javnom zdravstvu uvećani koeficijenti na osnovu obrazovne kvalifikacije – za bechelor sa 180 ECTS kredita koeficijent je uvećan sa 8,35 na 9,37, dok je kolegama sa 240 ECTS kredita koeficijent uvećan sa 9,37 na 11,91. Naveli su i da su ostali uskraćeni za uvećanje koeficijenata iako posjeduju isti nivo obrazovne kvalifikacije kao i kolege koje pripadaju nemedicinskom kadru u javnom zdravstvu.
Podnosioci pritužbe smatraju da su diskriminisani i u odnosu na kolege/inice zaposlene u Institutu Dr Simo Milošević koji primaju zarade po novom uvećanom koeficijentu, a kod činjenice da im je isti poslodavac - država Crna Gora.
Ombudsman je od Ministarstava zdravlja i finansija, kao i sindikata, tražilo da konkretizuju zašto fizioterapeutima u javnom zdravstvu nisu uvećani koeficijenti analogno koeficijentima nemedicinskog kadra i kolega u Institutu Dr Simo Milošević.
“Kako na ovaj zahtjev, osim izjašnjenja Ministarstva finansija, nije odgovoreno, niti su iznijeti razlozi zbog kojih nije postupljeno ili eventualno nije bilo moguće odgovoriti Zaštitnik je, aktom od 25. marta 2025. godine, uputio ponovni zahtjev (urgenciju) za dostavljanje izjašnjenja, bez daljeg odlaganja. Do dana sačinjavanja ovog mišljenja tražena izjašnjenja od Ministarsva zdravlja i sindikata, nijesu dostavljena”, piše u mišljenju Zaštitnika.
Zaštitnik pojašnjava da pravo koje je potencijalnim različitim postupanjem povrijeđeno potpada pod pravo na jednaku zaradu za isti rad ili rad iste vrijednosti koje je garantovano Zakonom o radu, a Zakonom o zaradama zaposlenih u javnom sektoru na nivou principa, te dalje kolektivnim ugovorima.
“Zaštitnik podsjeća da je članom 5 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru propisano da se utvrđivanje zarada zaposlenih zasniva na principu ujednačenosti zarada u javnom sektoru za rad na istim ili sličnim poslovima i radnim mjestima koji zahtijevaju isti nivo odnosno podnivo kvalifikacija. Zakonom o radu je propisano da se zaposlenom garantuje jednaka zarada za isti rad ili rad iste vrijednosti, dok se pod radom iste vrijednosti podrazumijeva rad za koji se zahtijeva isti nivo kvalifikacije obrazovanja, odnosno stručne kvalifikacije, odgovornost, vještine, uslovi rada i rezultati rada”, piše u mišljenju.
Istakli su da princip nediskriminacije zabranjuje da se bez razloga ono što je isto ili slično nejednako pravno tretira, odnosno da se ono što je bitno različito, tretira pravno jednako.
“U konkretnom slučaju, a kako se pod radom iste vrijednosti podrazumijeva rad za koji se zahtijeva isti nivo kvalifikacije obrazovanja, odnosno stručne kvalifikacije, odgovornost, vještine, uslovi rada i rezultati rada, to je nejasno iz kojih razloga su bachelor i specijalisti primijenjene fizioterapije ostali uskraćeni za uvećanje koeficijenta složenosti poslova”, navodi se u mišljenju.
Bonus video:
