Poslanici mimo plate mogu primiti i do 700 eura, a jedini kriterijum za to je da je Kolegijum predsjednika Skupštine Crne Gore procijenio da su “posebno doprinijeli” ili se “dodatno angažovali” u radu parlamenta ili radnih tijela.
Odluka o varijabilnom dijelu zarade za poslanike Skupštine predviđa da oni za poseban doprinos i dodatno angažovanje mogu biti nagrađeni sa do 80 odsto prosječne neto zarade u Crnoj Gori u prethodnoj godini.
Prema podacima Agencije za sprečavanje korupcije, predsjednik parlamenta Andrija Mandić posebno je doprinio i dodatno se angažovao tokom svih 12 mjeseci, uključujući i avgust, tokom kolektivnih godišnjih odmora u Skupštini Crne Gore. Koliko su iznosile nagrade za njegov rad nije poznato, jer je prvi čovjek parlamenta, tokom cijele godine primao mjesečno 2.684 eura.
“Shodno članu 11 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, varijabilni dio zarade isplaćuje se zajedno sa osnovnom zaradom. Tako je i prijavljen ASK-u u godišnjem izvještaju. Predsjednik varijabilu dobija za rad u Kolegijumu, a podjednak iznos dobijaju svi članovi Kolegijuma, kao i svi predsjednici stalnih radnih tijela, a shodno članu 3 Odluke o varijabilnom dijelu zarade za poslanike Skupštine Crne Gore (“Službeni list Crne Gore”, br. 87/17), odgovorili su iz Kabineta Mandića, dodajući da je on od početka mandata na toj funkciji “usmjeren ka racionalizaciji troškova službenih aktivnosti, što uključuje i praksu nekorišćenja dnevnica za službena putovanja, odnosno odricanja pripadajućih dnevnica”.
Sličan odgovor stigao je od parlamenta u vezi sa potpredsjednicom Zdenkom Popović.
“Potpredsjednica Skupštine je uredno prijavila sve prihode, pa i prihode od varijabile. Varijabile se isplaćuju zajedno sa osnovnom mjesečnom zaradom, pa je varijabila sadržana u prijavljenim mjesečnim prihodima, zajedno sa osnovnom zaradom. Odnosno prijavljen je zbir osnovne zarade i varijabile”, odgovoreno je.
Popović je, takođe, tokom cijele godine primala mjesečno 2.228 eura…
Suspendovana odluka sa fiksnim iznosima
Prema Poslovniku Skupštine, poslanik ima pravo na zaradu, naknadu, ali i nagradu tokom obavljanja poslaničke funkcije.
To znači da poslanci imaju pravo da im dodatno bude plaćen rad u Kolegijumu predsjednika Skupštine, ali i skupštinskim odborima. Poslovnikom je ostavljena i mogućnost nagrađivanja poslanika za poseban doprinos.
Do kraja marta 2016. godine važila je Odluka o naknadama za učešće u radu Kolegijuma i radnih tijela Skupštine.
Prema toj odluci, predsjednik Skupštine za rad u Kolegijumu primao je 375, a članovi, potpredsjednici parlamenta i šefovi poslaničkih klubova, 300 eura.
Predsjednici skupštinskih odbora imali su pravo na naknadu u iznosu od 300 eura, a članovi 150. Ukoliko je neki poslanik član dva ili više parlamentarnih tijela, imao je pravo na naknadu u iznosu od 225 eura.
Od decembra 2017. na snazi je isključivo Odluka o varijabilnom dijelu zarade za poslanike koja se, umjesto na fiksne iznose, oslanja na prosječnu neto zaradu.
Ta zarada, bar prema zvaničnim podacima, iz godine u godinu raste, pa je lani iznosila 876 eura.
I Državna revizorska institucija je lani u revizorskom izvještaju problematizovala način isplate varijabila poslanicima.
Saradnika na programima u Centru za građansko obrazovanje Nikolu Mirkovića ne čudi da “Skupština koristi onu odluku koja je od veće koristi funkcionerima u ovoj instituciji”.
“Varijabilni dio zarade nije nepoznanica u javnom sektoru, pa tako ni među poslanicima u Skupštini i on jeste definisan Zakonom o zaradama zaposlenih u javnom sektoru. Nažalost, počinjemo da se navikavamo, iako ne bismo smjeli, da javni funkcioneri nemaju domaćinski odnos prema državnim resursima”, kazao je on.
Prema riječima direktora BIRN-a Vuka Maraša, sistem koji je u Skupštini postojao, a prema kome je poslanicima bilo dodatno plaćano članstvo u odborima, kolegijumu…, i tada je bio “način da se izvuče više novca nego što im pripada, jer je sve to dio poslaničkog rada”.
“Ali je postojala granica do koje se može”, naglasio je on.
Kako se mjeri i osnovni, a ne “poseban doprinos”
Mirković naglašava da su, pored iznosa varijabila, upitni kriterijumi.
“Odnosno način i računica kojom se do tog varijabilnog dijela zarade dolazi i koliko je on zaslužen. U odgovorima Skupštine koji su se mogli čuti u medijima, to je nagrada za izvanredni doprinos, pri čemu ne znamo kako se mjeri takav doprinos. Vrijedi napomenuti da je za neke poslanike upitan i osnovni doprinos, samim tim i osnovni dio zarade, a da ih vidimo na listi onih koji su primili i varijabilni. No, jasno je da ta magla koja omogućava i zloupotrebe odgovara dovoljnoj većini da se ovo ne mijenja”, ističe on.
Podsjeća da je CGO, u nekoliko talasa, na bazi preciznih podataka, ukazivao na ne mali broj faktički neaktivnih poslanika u plenumu.
“Iako aktivnost u plenumu nije jedini vid njihovog poslaničkog rada, svjedoci smo i dosta niskog intenziteta tog rada i kroz odbore. Naravno, čast izuzecima koji svoj poslanički posao obavljaju posvećeno, ali preovladavaju poslanici koji i ne prisustvuju sjednicama odbora, već ih svjesno bojkotuju, neki se pojavljuju reda radi i kratko zadržavaju, te odbori često ne uspijevaju ni da imaju kvorum za rad a još manje ostvare kontrolnu funkciju”, naglasio je.
Mirković poručuje da je upitan i kvalitet angažmana poslanika i odluka koje se donose.
“Zaboravlja se u kojoj mjeri se u Skupštini odlučuje o odlukama od najvećeg interesa, a previše je tu loših odluka. Primjera radi, više od trećine famoznih IBAR zakona, koji su bili proslavljeni kao veliki uspjeh ove vlasti, već je u procesu revizije zbog nedostataka, a da nije prošla ni godina od njihovog usvajanja. Ipak, vidimo da bivaju nagrađeni i oni koji su za takve zakone disciplinovano dizali ruku, a za pretpostaviti je da ih mnogi nisu ni čitali”, ukazao je Mirković.
Podsjetio je i na to da novčane nagrade nisu jedini benefiti koje poslanici uživaju.
“Tu su i dnevnice za puteve u zemlji i inostranstvu, naknade, službeni telefoni, gorivo, naknade za poslanike koji dolaze iz drugih gradova, pogodnosti skupštinskog restorana, službena vozila koja se već uobičajeno koriste kao privatna… Znači, nesporna je potreba da se razlikuje način obavljanja poslaničke funkcije i jasnije definiše sistem nagrađivanja doprinosa, ali isto tako trebalo bi da postoji mehanizam koji sankcioniše poslanike koji svoj posao ne rade. Tu Poslovnik Skupštine nije dovoljan, jer kao više tehnički dokument nema tu moć, već je potreban Zakon o Skupštini koji bi trebalo da u nacrtu ponudi rješenja za ova i mnoga druga pitanja, ali taj nacrt nije ni na vidiku”, zaključio je on.
Kad “šef” plaća ceh
Maraš upozorava na to da poslanik ne mora biti član Kolegijuma, predsjednik ili član skupštinskog odbora.
“Ali i to jeste dio poslaničkog posla. Međutim, naši poslanici su ranije našli način da sebi uvećaju zarade kroz te dodatne naknade, koje su imale određeni limit. Pošto to nije bilo dovoljno, pristupilo se mehanizmu određivanja varijabila što je zaista besmisleno, jer jednom poslaniku nema šefa u Skupštini. Šefovi su im direktno građani”, poručuje Maraš.
Prema njegovim riječima, ne može predsjednik parlamenta “određivati ko je od poslanika dobar, a ko nije”.
“To mu nije posao. Cijeli sistem je napravljen tako da izvuku što više novca za sebe, a da uopšte ne misle o tome da li su ta rješenja logična, da li urušavaju sistem i da li šalju jednu poruku koja bi, da je sreće i da smo uređena država, trebalo da bude potpuno drugačija”, poručio Maraš, dodajući da “poslanici samo nastavljaju da obesmešljavaju kompletan sistem u državi”.
“Ovo je jedan od ključnih dokaza da su lični interesi važniji od bilo čega drugog”, kazao je on.
Bonus video:
