Vinograd sa više stotina čokota vinove loze, sadnice jabuke, šljive, smokve, prostrani maslinjak i staro stablo oraha, samo su dio bogatstva Podgoričanina Milenka Boljevića, čije pozive za pomoć i savjetovanje nadležni resor - Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i državne institucije ignorišu duže od godinu dana.
Imanje koje se nalazi u srcu Dalmatinske ulice u glavnom gradu, Boljević je, kako je rekao ekipi “Vijesti”, naslijedio od čukunđeda i dalekih predaka koji su se “davne 1570. godine naselili na tom lokalitetu”.
“Domicilni sam stanovnik na ovoj adresi i to na čukunđedovskoj imovini. Poštujući tradiciju, nastavio sam da se bavim poljoprivredom u najužem dijelu grada i jednom elitnom naselju u Dalmatinskoj ulici. Registrovan sam poljoprivredni proizvođač. Posjedujem nešto više od 600 čokota vinove loze, više od 80 maslinovih stabala, razno mještovito voće - jabuke, šljive, smokve. Sa sinom i njegovom porodicom održavam imanje”, rekao je Boljević.
U to su se uvjerili i reporteri “Vijesti”. Dugi nizovi vinove loze, bašte sa više vrsta voća i povrća, staro drvo oraha, radionica na otvorenom, prizor je u koji je neophodno ulagati i nije lako očuvati. Problem predstavlja urbanizacija koja je uzela maha u tom dijelu Dalmatinske ulice, a najviše ćutnja nadležnih.
Nadležni resor ne odgovara na pozive
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kojim rukovodi Vladimir Joković, tvrdi sagovornik “Vijesti”, oglušuje se o njegove zahtjeve za posjetu i pomoć.
“Moji pokušaji da, prvi put, dođem u situaciju da preko Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ostvarim benefite koje nikad nijesam imao, nijesu urodili plodom. Moje prvo obraćanje ministru Vladimiru Jokoviću bilo je početkom aprila prošle godine. Odgovor nikada nije stigao, a jedna činovnica me je pozvala i ništa više nije stiglo na moju adresu”, rekao je.
Iz resora Jokovića nijesu odgovorili redakciji kada i u koliko navrata im se Boljević obraćao za pomoć i posjetu, kao ni hoće li uslišiti njegove molbe i izaći na imanje koje njegov vlasnik održava sa porodicom. Nijesu kazali ni hoće li pomoći i dati savjet kako bi se spriječila potencijalna šteta.
Prvi poziv Jokoviću da sa svojim timom izađe na imanje, kako stoji u dopisu, bio je 18. aprila. Boljević tada moli ministra poljoprivrede da pošalje ekipu kako bi se sačinio stručni izvještaj i dala preporuka, odnosno savjet za uspješno održavanje imanja.
“Sa ponosom ističem da sam u Vranićima sačuvao imovinu onu koja mi je pripala nasljeđivanjem, a gdje moji daleki preci su po nekim dokumentima od 1570. godine na ovom lokalitetu, te na svom posjedu posjedujem: kuću i pomoćni poljoprivredni objekat, dva bunara jedan ručno kopan i drugi bušen dubine oko 75 metara, vinograd sa više od 600 čokota vinove loze, raznog voća mandarine, jabuke, kruške, šljive, trešnje, višnje, smokve, maslinjak sa više od 80 stabala... Moji napori nijesu rodili plodom, iako sam obilazio Vaše ministarstvo, kao i Direktorat za plaćanja, te nijesam mogao dobiti nikakvu informaciju. Zaključio sam da se poljoprivredom ne može baviti bez seljaka...”, stoji u dopisu.
Boljević se tu nije zaustavio, već je ponovio zahtjev. U septembru lani, tražio je od poljoprivrednog resora “da ponovo sagleda situaciju u kojoj se nalazi, te da na osnovu stručne procjene pruži odgovarajuću pomoć”.
“Ni tada nije stigao njihov odgovor. Moja druga urgencija tog mjeseca bila je 27. septembra, kada sam ministru zaista iznio svoje nezadovoljstvo njihovim neodgovaranjem na moje upite i dopise. Početkom ove godine obratio sam se i Savjetodavnoj službi Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, gdje mi je izvjesna gospođa koja rukovodi tim dijelom obećala dolazak, ali tek nakon što se završi godišnji odmor - poslije Vaskrsa i praznika. Nikad se više nije javila, niti su oni dolazili...”, tvrdi Boljević.
Urbanizacija problem privrednicima
Prema njegovim riječima, nije lako stalno držati sve pod konac, naročita na imanju od gotovo 8.000 kvadrata. Nagla urbanizacija, kao i činjenica da njegovo imanje okružuju stambeni objekti u izgradnji, tvrdi Boljević, otežavaju svakodnevicu.
“Imam veoma lijepu baštu u mom gazdinstvu. Ona je, međutim, ove godine katastrofa. Loza je ove godine, nažalost, nikakva. Vjerovali ili ne, ovdje je sve duboko zahvatio urbanizam. Iz svojih sredstava sam morao da izbušim bunar na 75 metara dubine i posjedujem i sistem za navodnjavanje. Bunar je bušen na specifičan i poseban način. Zbog urbanizacije je predložen za uklanjanje, jer su planeri otišli duboko u moju teritoriju... Imam i malu farmu kokošaka nosilja. Sve što imam je ovdje”, rekao je Boljević, dodajući da mu je drago što mu najstariji unuk pomaže “kad god da zatreba”.
Odgovarajući na pitanje da li je tražio pomoć od Glavnog grada, Boljević je rekao da nije, jer smatra da “u ovom slučaju treba da bude nadležno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede”.
“Nemam kome drugom da se obratim. Ide se ka uništenju malih proizvođača, umjesto da im se pruži odgovarajuća pomoć kako bi nastavili da se bave privredom. Ulažem mnogo u svoje imanje, možda i više nego što treba. Na kosidbu, više puta godišnje, dajem dosta novca. Kao što vidite, sve je dobro očišćeno. Vinograd mi je primjeran, kao i maslinjaci. Ovo imanje je nastalo kao rezultat moje ljubavi i volje kao čovjeka seljaka”, kazao je Boljević.
Bonus video:
