Ako si zanatlija, manje si vrijedan, a zapravo ljudi danas ne shvataju da su upravo automehaničari, vodoinstalateri, elektromehaničari... od izuzetne važnosti za Crnu Goru.
To su, pored ostalog, “Vijestima” kazali u junu proglašeni đaci generacije podgoričke Srednje stručne škole (SSŠ) “Ivan Uskoković” (Mašinska škola) Marko Narančić i Pavle Kapičić.
Mašinska škola prošlog mjeseca nije mogla da odabere jednog đaka generacije, jer su Marko Narančić, Petar Kapičić i Matija Lučić tokom četvorogodišnjeg školovanja ostvarivali iste rezultate - bili su odlični učenici i uvijek na visini zadatka. Pored sjajnih ocjena i uzornog vladanja, đaci generacije - mladi mehatroničari pred kojima je, po svemu sudeći, blistava karijera, predstavljali su Crnu Goru na više takmičenja u robotici.
Prema njihovim riječima, zanati su neophodni, ako se želi steći finansijska stabilnost, a mehatronički smjer u podgoričkoj Mašinskoj školi, tvrde, “samo je jedan od koraka ka sigurnosti”.
Mehatronika je multidisciplinarna inženjerska disciplina koja obuhvata kombinaciju elektrotehnike, računarstva, mašinstva i automatskog upravljanja.
Zanati potrebni društvu...
Narančić je kazao “Vijestima” da se upravo zbog velikih mogućnosti nije pokajao što je upisao taj smjer, jer su “automehaničari, elektromehaničari, inženjeri potrebni društvu”.
“Mlađa generacija, kod nas, pruža otpor ka zanatima i tehničkim znanjima i zanimanjima. Više se fokusiraju na rad u kancelarijama, zatvorenim prostorima, kao i da imaju veliki profit. Stvarno je potrebno baviti se zanatom. On je, danas, jedan od najstabilnijih izvora zarade. Slabo je plasirana njegova važnost u društvu”, ocjenjuje.
Kako tvrdi, za mehatroniku je čuo već u osmom razredu osnovne škole. Najviše ga je, kako je rekao, privuklo to što je “taj smjer veoma fleksibilan”.
“Kada se upiše smjer Mehatronika, radi se i na energetici, mehanici, automatici... Nakon završene srednje škole sa smjerom Mehatronika, otvaraju se vrata za mnoge druge fakultete. Upisao sam Elektrotehnički fakultet, i to smjer Energetika i automatika”, rekao je.
Narančić ističe da nije ni sanjao da će biti đak generacije, kao i da mu je to predstavlja veliko zadovoljstvo.
“U osnovnoj školi sam bio osrednji đak - sa trojkama i četvorkama. Kada sam upisao srednju školu, vidio sam da nije teško ostvariti dobre rezultate. Potreban je samo trud. Najviše se zahvaljujemo našoj dragoj razrednoj Aleksandri Lješković koja se zalagala da sve troje budemo đaci generacije. Da se ona nije potrudila oko nas, bio bi samo jedan đak generacije”, kazao je “Vijestima”, dodajući i da veliku zahvalnost duguju i direktorici Sonji Dabetić.
Apostrofira da se četvorogodišnji trud zaista isplatio i dodaje da mu učenje i savladavanje novih vještina nikada nije predstavljalo problem.
“Najteži predmet mi je bila mehanika zato što je mnogo kompleksna. Morate da naučite mnogo različitih formula i teorija. Mada, ništa nije toliko teško, važno je da se malo potrudiš”, ocijenio je Narančić.
Ističe da zbog fleksibilnosti i korisnosti želi da “nagovori” buduće generacije da upišu taj smjer:
“To mi je, donekle, bio i cilj od početka. Nažalost, smjer nije mnogo tražen u Crnoj Gori. Ne upisuje ga puno budućih srednjoškolaca i volio bih da se to promijeni”.
Bili na mnogim takmičenjima
Pavle Kapičić, drugi maturant kojeg je Mašinska škola nagradila titulom najboljeg, kazao je “Vijestima” da su zahvaljujući toj školi učestvovali na brojnim svjetskim takmičenjima među kojima se izdvaja World Robotic Olympiad (WRO).
“Odnosno Svjetsko takmičenje u robotici u kojem je učestvovalo dosta timova iz različitih zemalja svijeta. Bilo je više od 20 timova i kroz tri trunde smo se takmičili u raznim zadacima. Zaista smo vrijedno radili i nekoliko mjeseci spremali robota i zadatke na kojima ćemo da radimo. Nakon takmičenja iz 2023. godine, plasirali smo se na WRO koji se održavao u Panami u Americi. Tamo smo osvojili 56. mjesto. Imali smo manjih tehničkih problema, ali je bilo lijepo vidjeti znamenitosti Paname”, kazao je.
Podsjeća da je to takmičenje bilo dragocjeno iskustvo, jer su spoznali brojne novitete i “donijeli neke ideje u Crnu Goru”.
“Velika prednost je što smo se mogli prije takmičenja uvjeriti u tuđe ideje - na koji je način neko mislio, pravio robota, kao i koji je program koristio za programiranje. To je baš korisno za prikupljanje novih ideja i za naredna takmičenja. Svjetsko takmičenje u robotici počinje od januara kada se šalju pravila. Nakon toga slijede državna takmičenja koja traju do oktobra/novembra”, rekao je.
Kapičić naglašava da je loše što zanati “ne uživaju veću popularnost među omladinom”.
“Vidi se i u školi da đaci smatraju da zanimanja nijesu nešto čime bi voljeli da se bave u budućnosti. Nekad se stiče loš utisak o njima, ali su veoma ona bitna. Automehaničari, elektromehaničari, inženjeri su potrebni... Struka nam je veoma potrebna. Učenici zbog toga imaju predrasude. Nerijetko ih pokupe od odraslih, ta viđenja na neka zanimanja”.
Stručne škole za djecu koja su odabrala put
Ističe da su srednje stručne škole za djecu i učenike koji su već odabrali svoj put i znaju čime će da se bave u budućnosti.
“Pričalo se da je ranije Mašinska škola bila lošija, ali neki mladi ionako misle da su srednje stručne škole slabije rangirane u odnosu na Gimnaziju. Ja na to ne gledam tako. Srednja stručna škola je za tu vrstu obrazovanja. Onaj ko je upisao stručnu školu već je odabrao svoj put. On zna kuda ide”, kazao je “Vijestima”.
Poručuje da će mu srednjoškolski dani ostati u lijepom sjećanju, kao i da prelaz “iz osnovca u srednjoškolca nije osjetio”.
“Međutim, to se najviše pokazalo poslije prvog razreda, kada smo počeli da putujemo i idemo na takmičenja. Sticao sam mnogo više iskustva, ozrelio sam. Pamtiću ga po razrednoj i mnogo profesora koji su nam bili dragi. Osim što su nam predavali, ponašali su se i kao roditelji. Razredna nas je svako jutro pitala kako smo, bila je tu za nas. Stalno se brinula o nama. Bilo je lijepo zaista”, rekao je.
Bonus video:
