r

Ljekar kolašinske Hitne pomoći Dražen Anđelić sebe liječi planinama

Planinarenjem je počeo da se bavi “iz dosade”, a na jesen planira pohod na Himalaje...

20635 pregleda 8 komentar(a)
Anđelić na Prokletijama, Foto: Privatna arhiva
Anđelić na Prokletijama, Foto: Privatna arhiva

Za ljekara kolašinske Hitne pomoći dr Dražena Anđelića svaki korak ka nekom planinskom vrhu je korak bliže sebi, ali i osjećaj slobode i trijumfa. Kad skine bijeli mantil, nakon dugih i teških smjena u Hitnoj pomoći, dr Anđelić kreće ka planinama, da se “sretne sa svojom strašću”.

Iza njega su brojni osvojeni evropski vrhovi, a sredinom oktobra planira da krene ka svom snu i “centru svijeta svakog planinara” - Himalajima.

Kad kolašinski ljekar priča o planinarenju, čini to na način svojstven ljudima koji su uspjeli da izbjegnu letargiju i zarobljeništvo svakodnevnom rutinom.

Planinarenjem je, kako kaže za “Vijesti”, počeo da se bavi upravo “iz dosade”, prije 12-13 godina. Naravno, prvo na kolašinskim i crnogorskim planinama. Ono što je osjećao na tim, iz sadašnje perspektive, jednostavnijim poduhvatima, postepeno je gradilo pravu strast i životni stil kolašinskog ljekara.

“Planinarenje nikad ne zovem hobijem jer je to način života, pa i način razmišljanja, susret sa sopstvenim potencijalima i ograničenjima, ali i željama i snovima. Susret sa sobom i slobodom. Nakon naših planina, kada je ta strast i želja postala nesavladiva, 2016. godine krenuo sam i popeo se na najviši evropski vrh Elbrus (5.642 mnv). Išao sam zajedno s Visokogorcima. Imali smo sreće, sve se dobro poklopilo i osvojili smo taj vrh”, kaže dr Anđelić.

Na Mon Blanu
Na Mon Blanufoto: Privatna arhiva

Već 2018. godine, kolašinski ljekar je “pokorio” i Mon Blan, a zatim dvije godine kasnije Ararat u Turskoj. Kao najslađu svoju dosadašnju planinarsku pobjedu, ipak, računa uspon na Kazbek (5.054 mnv) u Gruziji. Taj vrh osvojio je iz drugog puta.

“To mi je najdraži uspon jer sam dva puta išao ka Kazbeku. Prvi put sam odustao. Bio je to splet subjektivnih i objektivnih okolnosti. Tokom prvog pokušaja jedan od članova grupe upao je u ledeničku pukotinu. To mi je bilo prvo takvo iskustvo, držao sam ga na užetu, bio sam četvrti u užetu, na koga pada većina težine... Trajalo je to nekih 15 minuta, koji su bili naročito stresni. Iako je akcija spašavanja uspješno završena, zbog tog iskustva, ali i lošeg vremena te odustajanja još jednog planinara, i ja sam se vratio. No, sljedeće godine sve je bilo drugačije, pa je to bila posebno ‘slatka’ pobjeda i nad sobom i nad planinom”, sjeća se Anđelić.

Sljedeći izazov su Himalaji, veličanstveni planinski lanac koji se prostire preko pet zemalja - Indije, Nepala, Butana, Kine i Pakistana. Kolašinski ljekar taj put i penjanje sanja godinama. Na vrh Mera Pik (6.476 mnv) penjaće se sa slovenačkim alpskim društvom “Stratus”, od 15. oktobra do 4. novembra. Dr Anđelić objašnjava da to nije najviši, ali jeste najpopularniji treking vrh, a s njega se pruža i veličanstven pogled.

“To čekam već nekoliko godina i to mi je velika želja, iako to nije zahtjevan vrh. Uspon će trajati 10 do 12 dana, silazak šest. Ukupno traje 22 dana, sam uspon 10-12 dana, silazak još pet-šest dana. Himalaji su za sve planinare centar svijeta. Idem na put sa slovenačkim alpskim društvom, tamo će nas čekati nepalska agencija”, priča on.

Na Kazbeku
Na Kazbekufoto: Privatna arhiva

Za taj izazov dr Anđelić se svakodnevno priprema. Predstojeći godišnji odmor provešće na planini, kao i obično. Uz dobru kondicionu pripremljenost, pažljiv odnos prema svom zdravlju, tim u kojem mora biti povjerenja, planinarima je, kaže, potrebno i da vrijeme bude pogodno. Na putu do vrha, motivacija i psihički balans su, takođe, vrlo bitni. Kad se stigne na cilj, priča kolašinski ljekar, tijelo preplave mješavine emocija.

“To je neka čudna mješavina osjećanja, koju nije lako opisati. Srećni ste i ponosni na sebe, svjesni da je još jedna pobjeda ‘ubilježena’ nad sobom i nad planinom. Istovremeno, javi se i neka tuga... Tada perspektiva na svakodnevicu postaje drugačija. Inače, tokom cijelog uspona, nekako kao da je ‘vrijeme stalo’ i da ne postoji ništa drugo osim cilja i tog putovanja. To je ljekovit osjećaj. Nosite ga godinama nakon toga, sve do novog vrha, novog cilja i nove pobjede...”, kaže dr Anđelić.

Ističe važnost kontakta s prirodom, kretanja i neophodnosti da se u životu nađe oaza ili strast koja će biti utočište od onoga što čovjeka svakodnevno satire.

Bonus video: