Jednoroditeljske porodice u Crnoj Gori suočene su sa višestrukim socio-ekonomskim, pravnim i psihološkim izazovima, pri čemu trenutni zakonski okvir, često, pruža samo formalnu zaštitu.
To su zaključci panel diskusije, koja je u organizaciji kolašinske NVO Mama i ja, održana u okviru projekta "Pokretanje javnog diskursa o izazovima samohranog roditeljstva u Crnoj Gori", vode ka konkretnim rješenjima čiji je cilj transformacija podrške, "od puke forme ka efikasnoj i sveobuhvatnoj zaštiti".
Iz te NVO poručili su da će sve ono što su u proteklom periodu evidentirali kao izazove samohranog roditeljstva, od socio-psiholoških, preko onih koji se tiču radnih prava i mjesta u društvu, biti osnov za platformu oslonaca koju planiraju da realizuju, ali i predlog propisa koji treba sveobuhvatno da uredi prava tih porodica. Oni pozivaju sve aktere odlučivanja da se uključe i podrže realizaciju tih ciljeva.
Među ključnim predlozima pravnika, sociološkinja, psihološkinja, te samohranih roditelja su uspostavljanje jasne zakonske definicije samohranog roditelja, uvođenje Registra samohranih roditelja radi bolje koordinacije, kao i konkretni benefiti u oblasti radnog prava i materijalne podrške, poput samoroditeljskog i uvećanog dječjeg dodatka, te besplatnih predškolskih usluga. Naglašena je i hitnost rješavanja problema neplaćanja alimentacije, ali i potreba za osnaživanjem psihološke podrške, koja je često zanemarena. Svrha tih mjera, kako je zaključeno, je višestruka i vodi ne samo ka poboljšanju ekonomske situacije, već i zaštiti dostojanstva roditelja i sigurnosti njihove djece, te podsticanju društvene solidarnosti i empatije.
"Neophodno definisanje statusa samohranog roditelja i uvođenje Registra"
"Samohrani roditelji, kao posebno ranjiva kategorija, često se suočavaju sa socio-ekonomskim izazovima, uključujući nedostatak sredstava za izdržavanje djece, neplaćene alimentacije i otežan pristup tržištu rada. Zbog toga je pravni okvir koji im omogućava ostvarivanje prava od izuzetnog značaja, kako za samog roditelja, tako i za zaštitu interesa i prava djeteta. Međutim, i pored postojanja zakonskih normi, praksa pokazuje da trenutni okvir nije dovoljan da efektivno zaštiti samohrane roditelje", kazala je advokatica Marina Vlahović.
Prema njenim riječima, neophodno je zakonsko uvođenje jasne definicije samohranog roditelja, kako bi se spriječila proizvoljna tumačenja institucija i osigurala pravna sigurnost i jednaka primjena standarda. Takođe je neophodno i uvođenje Registra samohranih roditelja, što će omogućiti bolju koordinaciju institucija, sprečavanje zloupotreba i brže odlučivanje o pravima, čime će se smanjiti birokratski teret na roditeljima i poboljšati funkcionisanje sistema.
Među mjerama, koje direktno utiču na ekonomsku sigurnost i mogućnost roditelja da balansira posao i brigu o djetetu, u oblasti radnog prava, su, kazala je Vlahović, između ostalog, skraćenje radnog vremena, prioriteti pri zapošljavanju, zabrane prekovremenog rada bez pristanka. Takođe, predloženi su i konkretni i mjerljivi benefiti, kao što su samoroditeljski dodatak, uvećani dječji dodatak, besplatne predškolske usluge i besplatan produženi boravak.
Popović: Izuzetno je važno razumjeti svakodnevi život samohranog roditelja
Kako je rekla sociološkinja mr Mirjana Popović, samohrano roditeljstvo nije samo statistička kategorija, već složena životna realnost mnogih porodica. Pokretanje javnog diskursa o izazovima s kojima se ovi roditelji suočavaju predstavlja, tvrdi ona, nužan korak ka razvijanju društva i zajednice koje razumije, prepoznaje i aktivno odgovara na potrebe najranjivijih. Popović je ukazala na važnost izgradnje sveobuhvatnog sistema podrške, koji bi bio dostupan, funkcionalan i izgrađen na principima poštovanja, inkluzije i snage zajednice.
"Podrška za život u zajednici ne odnosi se samo na fizički prostor u kojem se pomoć pruža, već na koncept brige koji roditelju omogućava da se ne osjeća sam u svakodnevnim obavezama. U takvom ambijentu roditelji bi imali pristup pravnoj i psihološkoj pomoći, edukacijama i programima osnaživanja, kao i mogućnost predaha od roditeljstva. Djeci samohranih roditelja bila bi dostupna stručna pomoć, radionice i siguran prostor za boravak dok roditelji ispunjavaju druge obaveze. Time bi se stvorio model podrške koji prati savremene evropske standarde, ali i uvažava specifičnosti lokalne zajednice", rekla je Popović.
Socijalna i dječja zaštita u Crnoj Gori, podsjetila je ona, trebalo bi da počiva na principima deinstitucionalizacije i decentralizacije, pa bi ovaj tip podrške u okviru lokalnih zajednica predstavljao korak bliže evropskim standardima kojima toliko težimo. Na panelu je naglašeno da su samohrani roditelji različitih starosnih i socijalnih profila, ali da posebno zabrinjava položaj onih koji se već nalaze na margini: roditelja sa niskim prihodima, nezaposlenih ili socijalno izolovanih. Upravo zbog toga, kaže sociološkinja Popović, servis podrške treba biti širok, obuhvatan i fleksibilan.
U idealnom modelu on objedinjuje savjetodavni rad, psihološku podršku, praktičnu pomoć u ostvarivanju prava, edukacije o zapošljavanju i upravljanju budžetom, ali i sve ono što olakšava svakodnevni život, od čuvanja djece do pomoći pri komunikaciji s institucijama. Sociološkinja je kazala da je izuzetno važno precizno razumjeti svakodnevni život samohranog roditelja, koji objedinjuje čitav niz obaveza i emocionalnih procesa. Takav život, kaže Popović, podrazumijeva i delikatnu mrežu socijalnih odnosa, podršku porodice, prijateljsku bliskost, ali i pritiske sredine koja ne razumije uvijek složenost situacije. Svaka od ovih dimenzija oblikuje iskustvo roditelja i utiče na to kakva im je podrška zaista potrebna.
Materijalna davanja oskudna, pshološka podrška nedovoljna
Kako je objasnila Ivana Marković, socijalna radnica iz Centra za socijalni rad, samohrani roditelji su ranjiva kategorija, a popravljanje njihovog položaja je izuzetno važno. Ona je objasnila da su materijalna davanja na koja mogu da računaju izuzetno mala, a posebno otežava činjenica da se alimentacija računa kao prihod. To, objasnila je, umanjuje ionako oskudna materijalna davanja.
Prema riječima Katarine Puletić, psihološkinje i samostalne savjetnice za podršku ranjivim grupama u Opštini Kolašin, broj jednoroditeljskih porodica raste u savremenom društvu.
"Ta činjenica nas upozorava da je posebno važno da kao društvo razumijemo psihološke izazove koji prate ovu ranjivu kategoriju stanovništva. Pored finansijskih izazova i usklađivanje posla i roditeljstva psihološki izazovi sa kojima se ti roditelji suočavaju nekako prolaze "ispod radara" neprimijećeni, a njihov uticaj je nemjerljiv", rekla je ona.
Puletić objašnjava se djeca u jednorodteljskim porodicama suočavaju sa emocionalnim poteškoćama i preodgovornošću (presocijalizovanošću), na čiji razvoj utiču odnos roditelj-dijete i vaspitni stil. Rješenje je, kaže, u prepoznavanju porodičnih "snaga" kroz jačanje veza, razvijanje dječije samostalnosti i traženje novih oblika socijalne podrške.
Prema njenom mišljenju, psihološka podrška samohranim porodicama je danas institucionalna i nedovoljna. Nedovoljan je, kaže, i broj psihologa i stručnih saradnika u sistemu, dok je privatna praksa često za ove porodice iz finansijskih razloga nedostupna. Potrebno je, sugeriše Puletić, pronaći način da ova usluga bude inkluzivnija i pristupačnija. Samohranim roditeljima, između ostalog, preporučuje da se okruže ljudima koji su im podrška, da osnaže lične kapacitete, koriste dostupnu psihološku pomoć i njeguju svoje mentalno zdravlje.
Sekretarijat Glavnog grada biće podrška
Maja Šćepanović, pomoćnica u Sekretarijatu za socijalno staranje Glavnog grada, rekla je da su inicijative NVO Mama i ja „veoma značajne u pravcu razvoja socijalne politike u Crnoj Gori.“ Ona je obećala podršku tog resora.
"Budući da samohrane roditelje zakon ne prepoznaje kao ranjivu kategoriju, a činjenično osobe koje se nađu u toj situaciji to i jesu. Podržaćemo inicijativu da se u našem zakonu sprovedu potrebne izmjene i dopune, kako bi i ova kategorija naših građana dobila svoj zakonski status, čime bi im se život u zajednici pod stresnim okolnostima olakšao", kazala je Šćepanović.
NVO Mama i ja je dosada realizovala niz aktivnosti, koje su, prije svega, okupile samohrane roditelje, a potom i pružile konkretne vidove podrške. U okviru projekta Pokretanje javnog diskursa o samohranom roditeljstvu identifikovani su osnovni problemi, ali i predložena rješenja, za čiju implementaciju će, u narednom periodu, kažu, biti potreban multisektorski pristup, politička volja, ali i senzibilitet donosilaca odluka na lokalnom i državnom nivou.
Projekat se realizuje uz podršku opštine Kolašin.
Bonus video:
