Kao ministarka, važeće nastavne planove posmatram kroz prizmu sistema - godinama su omogućavali određeni nivo stabilnosti i kontinuiteta, ali je potpuno jasno da više nijesu u potpunosti usklađeni sa savremenim potrebama učenika. Kao roditelj, iste planove i programe doživljavam još neposrednije, kroz obaveze, opterećenje i svakodnevno iskustvo djece u školi. Vidim koliko su djeca često “zatrpana” činjenicama, a koliko im istovremeno nedostaje prostora za kreativnost, diskusiju, istraživanje, postavljanje pitanja i primjenu znanja na životne situacije.
To je u intervjuu za “Vijesti” kazala ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić Stojanović.
Ona poručuje i da su kriterijumi za dodjelu diplome “Luča” “odavno zreli za izmjenu, ali se u taj proces mora ući pažljivo”.
Najavljuje beskompromisnu borbu sa lažnim ili faskovanim diplomama:
“Ni u privatnom, a posebno u javnom sektoru, ne smijemo dozvoliti da politike kreiraju ljudi koji za to nemaju znanje i stručnost, da je zdravlje naših građana u rukama onih čija je diploma lažna, ili da djecu povjeravamo nekome ko se nije zaista obrazovao za tako odgovorno zanimanje”.
Upitana da izdvoji jednu ispravnu odluku, iako je možda politički koštala, Jakšić Stojanović nema dilemu:
“Ako bih morala da izdvojim jednu odluku, to bi svakako bila odluka da se jasno i odlučno suočim sa slučajevima zataškavanja seksualnog uznemiravanja učenica i učenika u školama. Uprkos brojnim pritiscima, Ministarstvo je stalo u odbranu djece i integriteta obrazovnog sistema, i oko toga se nijesam dvoumila nijednog trenutka. Kao rezultat tih, za sve nas teških i bolnih okolnosti, danas imamo unaprijeđen normativni okvir koji se odnosi na seksualno uznemiravanje, veću spremnost da se ovakvi slučajevi prijave, jasnije procedure za postupanje, ali što je najvažnije, imamo djecu koju nijesmo ostavili bez zaštite, koju nijesmo iznevjerili i kojoj smo poslali poruku da je sistem tu da ih čuje, zaštiti i podrži”, kazala je.
Naši đaci još uče prema planovima i programima koji su u velikoj mjeri zastarjeli i pretrpani faktografijom. To je i jedan od razloga zbog čega su naši đaci na začelju tabele na međunarodnim testiranjima.
Pojedini nastavni planovi i programi i dalje su dominantno zasnovani na tradicionalnim metodama učenja, koje nedovoljno podstiču praktičnu primjenu znanja i razvoj vještina neophodnih za savremeno okruženje. Od ključne je važnosti da kod učenika sistemski razvijamo kritičko mišljenje, sposobnost rješavanja problema, komunikacijske i saradničke vještine. Istovremeno, da bismo mogli da odgovorimo savremenim izazovima, od suštinske je važnosti kontinuirana edukacija nastavnika i njihovo osnaživanje za primjenu savremenih pedagoških pristupa.
Strategijom reforme obrazovanja 2025-2035. planirano je da se nastavni programi razvijaju u skladu sa potrebama učenika i principima razvojne psihologije. Predviđeno je formiranje interdisciplinarnih radnih grupa koje će činiti vaspitači i nastavnici, psiholozi i stručnjaci za specifične predmetne oblasti. Ovi timovi će prolaziti ciljane obuke iz razvojne psihologije i pedagoških inovacija, kako bi se obezbijedilo da nastavni programi budu prilagođeni uzrastu, interesovanjima i potrebama naših učenika.
Ukoliko želimo da unaprijedimo kvalitet obrazovanja, u narednom periodu moramo nastaviti sa temeljnom transformacijom, kroz uvođenje savremenih nastavnih metoda, sistemski profesionalni razvoj nastavnika i modernizaciju nastavnih planova i programa. Naš cilj je jasan, da podignemo obrazovne standarde na viši nivo i omogućimo učenicima sticanje znanja i vještina koje su im stvarno potrebne za uspješno funkcionisanje u savremenom društvu, na tržištu rada i u životu.
Koja su tri predmeta ili oblasti, primjera radi, u osnovnoj školi prema Vašem mišljenju, najzrelija za temeljnu reformu planova i programa, ali i udžbenika?
Ne bih izdvajala tri predmeta po imenu, jer bi to bilo i pojednostavljivanje i nepravedno prema drugim oblastima. Ono što mogu vrlo jasno da kažem jeste da smo u ovom trenutku prepoznali tri ključna pravca u kojima je neophodna temeljna reforma i planova i programa, ali i udžbenika.
Prvo, oblast jezika i književnosti gdje moramo da napravimo zaokret od preopterećenosti činjenicama i reprodukcije gradiva ka razvoju čitalačke pismenosti, kritičkog mišljenja, argumentovanog usmenog i pisanog izražavanja i stvarnog razumijevanja teksta.
Drugo, oblast matematike i prirodnih nauka, u kojoj je neophodno snažnije povezivanje gradiva sa svakodnevnim životom, više eksperimentalnog rada, rješavanja problema i razvijanja logičkog mišljenja, umjesto dominantno reproduktivnog učenja i “učenja napamet”.
Treće, oblast koja obuhvata građansko, medijsko, digitalno, interkulturalno obrazovanje i obrazovanje za održivi razvoj - dakle, sadržaje koji djecu pripremaju za život u savremenom dobu.
Da li u Crnoj Gori postoji hiperprodukcija odlikaša? Zbog čega je to tako? Ko mora da “presiječe” praksu gledanja kroz prste - Ministarstvo, nastavnici i uprave škola, roditelji ili svi zajedno?
Evidentno je da ponekad postoji značajna neusaglašenost između uspjeha koji učenici ostvaruju na kraju školske godine i rezultata koje postižu na eksternoj maturi ili na međunarodnim testiranjima. Upravo zato smo željeli da ovu oblast sagledamo na sistemski način. U okviru jednog od projekata koji Ministarstvo realizuje prošle i ove godine, sprovodi se detaljna analiza koja nam po prvi put omogućava da uporedimo ove rezultate i precizno identifikujemo gdje nastaje nesklad, u kojoj školi, u kom razredu i odjeljenju, i kod kojeg nastavnika dolazi do odstupanja između zaključnih ocjena i eksternih provjera znanja.
Smatram da je veoma važno da preispitamo Uredbu koja se odnosi na dodjelu diplome “Luča”, kao i kriterijume na osnovu kojih se ona dodjeljuje, te da razmotrimo mogućnost uvođenja dodatnih, savremenijih pokazatelja postignuća učenika, prije svega rezultata na eksternoj maturi, ali i uspjeha na državnim i međunarodnim takmičenjima. Ova uredba je, nesumnjivo, odavno zrela za izmjenu, ali se u taj proces mora ući pažljivo, detaljno i studiozno, uz uključivanje stručne i šire javnosti, kako bismo došli do najboljeg rješenja. Naš cilj je jasan, da diploma “Luča” zaista ostane simbol izuzetnosti i da je nose oni učenici koji to svojim znanjem, radom i rezultatima u potpunosti zaslužuju.
Tokom 2025. usvojena je Strategija reforme obrazovanja do 2035. godine. Rad na inoviranju nastavnih planova i programa tek predstoji. Šta se može očekivati tokom 2026. godine?
Strategijom reforme obrazovanja predviđena je izrada jasnih, mjerljivih i transparentnih standarda kvaliteta - kako nastave po inoviranim programima, tako i udžbenika, priručnika i drugih obrazovnih materijala, bilo da su u štampanoj ili digitalnoj formi. Na taj način želimo da postavimo jednake, prepoznatljive kriterijume za sve aktere u sistemu i obezbijedimo da sadržaji sa kojima učenici rade budu pedagoški utemeljeni, savremeni i usklađeni sa ciljevima reforme. Tokom primjene inoviranih programa i novih udžbenika, sprovodiće se kontinuirana evaluacija i unapređivanje kvaliteta nastave, kako bi se osiguralo da nastavnici zaista primjenjuju savremene, konstruktivističke metode, zasnovane na kooperativnom, aktivnom učenju i većem angažmanu učenika na času. Od nastavnika će se sistematski prikupljati povratne informacije o primjeni programa i materijala u praksi, a ti podaci će se koristiti za dalju doradu i prilagođavanje programa.
Takođe, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva intenzivno radi na unapređenju i diversifikaciji nastavnih resursa, uključujući i izradu digitalnih formata, kako bi se adekvatno odgovorilo na savremene obrazovne potrebe i navike učenika. Ipak, ostaju određeni izazovi, prije svega kada je riječ o tome da udžbenici dosljedno podstiču kritičko mišljenje, funkcionalno znanje i premošćavanje jaza između teorije i praktične primjene. U srednjim stručnim školama, tradicionalno se ukazuje na problem da su udžbenici često previše akademski koncipirani i nedovoljno povezani sa realnim radnim okruženjem i konkretnim vještinama. Uprkos tome, evidentan je napredak, a nedavni razvoj događaja potvrđuje posvećenost Crne Gore kvalitetu u ovoj oblasti. Podsjetila bih da su tri udžbenika namijenjena školama za tehničko i stručno obrazovanje dobila Evropsku nagradu za kvalitet (BELMA), što je snažno međunarodno priznanje za naš rad. Iako su potrebna poboljšanja, ovi napori ukazuju na to da se preduzimaju dalji koraci na unapređenju kvaliteta i relevantnosti obrazovnih materijala u Crnoj Gori.
Od početka mandata radite na uspostavljanju bolje školske infrastrakture. Koliko je objekata vrtića i škola do sada rekonstruisano, koliko ih je izgrađeno i šta je još u planu?
Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija je, u saradnji sa Ministarstvom javnih radova, u prethodnom periodu realizovalo čitav niz značajnih infrastrukturnih projekata u oblasti obrazovanja. Uloženo je više od 100 miliona eura u rekonstrukciju postojećih i izgradnju novih objekata na svim nivoima obrazovanja, od predškolskog do visokog, čime postepeno stvaramo uslove koji odgovaraju standardima savremenog obrazovnog sistema.
Plan investicija u obrazovanje prepoznat je kao jedan od prioriteta i u okviru Plana rasta, kojim su takođe predviđena sredstva za izgradnju novih objekata. Kada govorimo o novim investicijama, posebno bih istakla izgradnju nove gimnazije u Podgorici, sportskih sala u Andrijevici i na Cetinju, nove škole na Starom aerodromu, nadogradnju OŠ “Vlado Milić” i izgradnju novog paviljona u okviru OŠ “Oktoih”, kao i izgradnju vrtića u Baru, u Podgorici (Stari aerodrom i Zlatica), Ulcinju, Bijelom Polju i Beranama.
Osim ulaganja u same objekte, u prethodnom periodu značajna sredstva usmjerena su i na opremanje: u IT opremu uloženo je više od sedam miliona eura, opremljene su EdTech laboratorije u preko 100 škola, nabavljen je novi namještaj i školska vozila. U narednom periodu planirana je nova nabavka IT opreme, kao i specijalizovane opreme za srednje stručne škole, kako bi se nastava dodatno približila realnom radnom okruženju i savremenim tehnološkim standardima.
Uvjerena sam da je ulaganje u unapređenje kvaliteta obrazovne infrastrukture na svim nivoima neophodan preduslov za uspješnu reformu obrazovnog sistema koja je pred nama i da ćemo ispuniti ono što smo obećali na početku mandata, realizaciju najvećeg investicionog ciklusa u istoriji crnogorskog obrazovanja.
Jedan od gorućih problema je i vršnjačko nasilje. Ministarstvo je to prepoznalo i kroz izmjene zakona, ali i kroz obezbjeđivanje zaštitara u školama. Zašto godinama liječimo posljedice i ko je, prema Vašem mišljenju, najslabija karika u društvu kad je u pitanju borba protiv vršnjačkog nasilja?
Vršnjačko nasilje je problem koji duboko zadire u sve aspekte života djece i mladih, zbog čega je ključno da o njemu govorimo sa punom pažnjom, ozbiljnošću i odgovornošću. Ovaj fenomen odavno prevazilazi okvire školskog ambijenta i postao je jedno od ključnih društvenih pitanja, koje zahtijeva cjelovit i koordinisan pristup svih aktera - obrazovnog sistema, porodice, sistema socijalne i dječje zaštite, zdravstva, medija i lokalne zajednice. Razlog za to su ozbiljne psihološke i emocionalne posljedice koje vršnjačko nasilje ostavlja, ne samo na djecu koja ga doživljavaju, već i na njihove porodice, ali i na one koji nasilju svjedoče.
Od samog početka mandata, tim Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija ovoj temi pristupa sa punom ozbiljnošću i jasno definisanim prioritetima. Vršnjačko nasilje posmatramo kao širi društveni problem koji se ne može riješiti isključivo na nivou škole, već zahtijeva koordinisano djelovanje više aktera, obrazovnog sistema, porodice, sistema socijalne i dječje zaštite, zdravstva, lokalne zajednice i nadležnih službi.
Školama je dostavljen jedinstven protokol sa jasno definisanim smjernicama za prevenciju i postupanje u slučajevima nasilja i vandalizma, čime je obezbijeđen ujednačen, standardizovan odgovor sistema, od prepoznavanja i prijavljivanja, preko zaštite djece, do saradnje sa drugim nadležnim institucijama.
Unaprijeđeni su normativi za rad pedagoga, psihologa, socijalnih radnika i medijatora u školama, uvedeni su asistenti za sprečavanje nasilja, a uspostavljena je i intenzivna saradnja sa Savjetom Evrope kroz dvogodišnji projekat koji obuhvata istraživanja o bezbjednosti u školama i online nasilju, kao i izradu preporuka za dalja poboljšanja politika i prakse.
Poseban akcenat stavljamo na aktivno uključivanje roditelja u rješavanje problema nasilja, kao i na blisku saradnju sa svim relevantnim institucijama, čime jasno pokazujemo da se nasilje nad i među djecom tretira kao zajednička društvena odgovornost, a ne samo kao izazov pojedinačne škole.
Od početka mandata posebno ste posvećeni tome da stanete na kraj lažnim i sumnjivim diplomama koje dolaze iz inostranstva. Zbog čega? Koliko je bilo krivičnih prijava tokom 2025. zbog sumnje na lažnu, odnosno falsifikovanu diplomu?
Ukoliko želimo da naše društvo postavimo na zdrave temelje, moramo biti apsolutno odlučni u eliminisanju pojava kao što su falsifikovanje i nezakonito sticanje obrazovnih isprava. To nije samo tehničko ili administrativno pitanje, već pitanje povjerenja u institucije, pravednosti, jednakih šansi i ukupnog kredibiliteta države. Zato moramo poslati jasnu, nedvosmislenu poruku da u Crnoj Gori više nema prostora za “kupljene” diplome, falsifikate i bilo kakve zloupotrebe obrazovnog sistema i da će svako ko u tome učestvuje snositi ozbiljne posljedice.
U toku 2025. godine do sada je podnijeto ukupno 88 krivičnih prijava. Ministarstvo će i ubuduće, u svim slučajevima u kojima postoji osnov sumnje da je obrazovna isprava stečena na sumnjiv ili nezakonit način, dosljedno podnositi krivične prijave nadležnim organima i insistirati na potpunom rasvjetljavanju svakog pojedinačnog slučaja. Na taj način štitimo integritet obrazovnog sistema.
Pravosudni organi nijesu u obavezi da Ministarstvo obavještavaju o toku i epilogu pojedinačnih postupaka, ali činjenica da već imamo prve presude koje podrazumijevaju i zatvorske kazne za ovo krivično djelo pokazuje da je saradnja sa svim relevantnim institucijama dala konkretne rezultate. To je važan signal da se zloupotreba obrazovnih isprava više ne toleriše i da pravna država funkcioniše i u ovoj oblasti. Ministarstvo će i dalje pružati punu podršku tužilaštvu i policiji, kako bi se svi koji su prekršili zakone Crne Gore suočili sa pravdom, bez obzira na njihov status, funkciju ili društvenu poziciju.
Država je o problemu lažnih diploma do Vašeg dolaska govorila stidljivo. Zbog čega Vam je bitno da taj problem osvijetlite?
Kao neko ko pripada akademskoj zajednici i iznad svega cijeni akademski integritet, čvrsto vjerujem da se bolje društvo može graditi isključivo na znanju i poštenju. Ne možemo sagraditi stabilnu kuću na urušenim temeljima, kao što ne možemo izgraditi pravedno i funkcionalno društvo na lažnim diplomama. Ni u privatnom, a posebno u javnom sektoru, ne smijemo dozvoliti da politike kreiraju ljudi koji za to nemaju znanje i stručnost, da je zdravlje naših građana u rukama onih čija je diploma lažna, ili da djecu povjeravamo nekome ko se nije zaista obrazovao za tako odgovorno zanimanje.
Upravo zbog toga nisam imala nikakvu dilemu kada je riječ o pokretanju pitanja lažnih obrazovnih isprava i odlučnoj borbi protiv njih. Vjerujem da ćemo taj proces dovesti do kraja, tako da nakon ovoga niko u Crnoj Gori neće ni pomisliti da lažira obrazovnu ispravu, jer će znati da sistem funkcioniše i da za takvo ponašanje slijede ozbiljne posljedice.
Ako bi se od Vas tražilo da birate između političke lojalnosti i obrazovne reforme - šta bi bio vaš izbor?
Kada bih se osvrnula na svoju profesionalnu karijeru, mogla bih da kažem da sam je gotovo u potpunosti posvetila obrazovanju - najprije sopstvenom usavršavanju, a potom, kao profesor, obrazovanju mladih generacija. Godine rada, truda, rezultati koje sam postigla i spremnost da se u potpunosti posvetim izgradnji boljeg društva doprinijeli su tome da budem prepoznata kao neko ko može da pokrene pozitivne promjene u oblasti obrazovanja i nauke.
Na osnovu svega što smo u ovom mandatu uradili, uvjerena sam da smo obrazovanje usmjerili u pravcu u kojem ono treba da ide: ka savremenom, kvalitetnom, inkluzivnom sistemu, usklađenom sa evropskim standardima. Do ostvarenja tog cilja čeka nas još mnogo posla, ali smatram da bi upravo to trebalo da bude prioritet svakoga ko želi dobro ovoj državi i djeci koja u njoj odrastaju.
Želim da vjerujem da će izbori i prakse na koje aludirate ostati simbol nekih prošlih vremena, a da su pred nama znatno svjetliji dani, kako za obrazovanje, tako i za crnogorsko društvo u cjelini. Vjerujem da ćemo kao zajednica imati dovoljno zrelosti da iza sebe ostavimo modele u kojima su partijski ili lični interesi bili ispred interesa djece i znanja, i da ćemo, umjesto toga, graditi sistem u kojem su stručnost, integritet i rezultati jedino mjerilo za odlučivanje, bilo da je riječ o kadrovima, politikama ili prioritetima.
Da li ovu funkciju doživljavate kao stručni mandat ili kao korak ka višim političkim ambicijama?
Kao što sam pomenula u prethodnom odgovoru, obrazovanje je prostor mog profesionalnog razvoja i ličnog identiteta, dok mi je pozicija ministarke prosvjete, nauke i inovacija omogućila da aktivno radim na unapređenju svega što sam godinama, iznutra, prepoznavala kao slabosti sistema. Sa tog stanovišta, mogu da kažem da biti dio pozitivnih promjena u društvu predstavlja posebno zadovoljstvo i veliku odgovornost. Moj profesionalni fokus i osjećaj odgovornosti uvijek će biti vezani za oblasti koje su mi bliske i u kojima mogu dati najviše, a koje se tiču razvoja obrazovanja i nauke. Posebno me motivišu procesi koji imaju jasan i mjerljiv uticaj ne samo na djecu i buduće generacije, već i na društvo u cjelini.
Ako bismo za deset godina pitali građane po čemu pamte Anđelu Jakšić-Stojanović kao ministarku - šta biste željeli da bude odgovor?
Više od bilo kojih velikih riječi značilo bi mi da me za deset godina prepoznaju upravo kroz one naizgled “male”, ali suštinske pomake koji proizlaze iz svega na čemu danas radimo: kroz bolje rezultate naših učenika na međunarodnim testiranjima, kroz znanja i vještine koje će im omogućiti da rade poslove budućnosti, kroz škole i vrtiće koji izgledaju i funkcionišu onako kako naši učenici, nastavnici, djeca i vaspitači zaista zaslužuju.
A iznad svega, željela bih da ostanem upamćena po iskrenoj namjeri i dosljednom trudu da unaprijedim obrazovanje u Crnoj Gori, kao temelj pravednijeg i uspješnijeg društva.
Sve što radimo nema smisla bez posvećenih prosvjetara
Kako ocjenjujete materijalno-socijalni položaj zaposlenih u prosvjeti? Hoćete li raditi na poboljšanju tog položaja?
Položaj zaposlenih u prosvjeti je trajno u vrhu prioriteta Ministarstva. Svaki sistem, od najmanjeg do najvećeg, pokreću ljudi i bez njihove sinergije i zajedničkog rada nema stvarnog napretka - to posebno važi za obrazovanje. Vjerujem da su prosvjetni radnici svjesni da nismo na suprotstavljenim, već na istoj strani i da samo zajedno možemo izgraditi bolje obrazovanje za našu djecu. Sve što radimo u kreiranju politika, strategija i reformskih dokumenata nema smisla bez posvećenih i kvalitetnih prosvjetnih radnika, a takvih u Crnoj Gori ima mnogo, dovoljno da naš obrazovni sistem uredimo onako kako naša djeca zaista zaslužuju. Zbog toga ćemo i dalje dosljedno raditi na jačanju njihovog profesionalnog i društvenog statusa i na tome da se svaki nastavnik, vaspitač i profesor osjeća podržano, uvaženo i uključeno u reformske procese.
Upravo smo kroz povećanje zarada i umanjenje negativnih efekata centralizovanog obračuna jasno pokazali da duboko razumijemo koliko je važan materijalni položaj zaposlenih u prosvjeti. Iako su zarade naših prosvjetnih radnika danas, u prosjeku, više od zarada u većini zemalja regiona koje nijesu članice EU, naš cilj je da se i u tom segmentu dugoročno približavamo evropskim standardima. Istovremeno, moramo imati u vidu da se pitanja zarada u javnom sektoru rješavaju u okviru šire fiskalne politike države i u dogovoru sa svim socijalnim partnerima, uz stalno vođenje računa o održivosti javnih finansija. U tom procesu, MPNI će dosljedno podržavati svaku odluku i svaki iskorak koji vodi ka unapređenju statusa prosvjetnih radnika.
Vrlo često čujemo da prosvjeta nije poželjan poslodavac. Da li je to zaista tako, da li mladi, posebno iz STEM oblasti, zaista ne žele da rade u školama ili probaju, ali odluče da odu iz njih? Zbog čega je to tako? Kako planirate da popravite to stanje?
Problem deficitarnih kadrova u nastavi dio je šireg društvenog konteksta: razlozi za nedostatak nastavnika iz STEM oblasti nijesu isključivo vezani za obrazovni sistem. Veoma razvijeno tržište rada za te profile, veće plate i atraktivnije prilike u drugim sektorima, kao i izraženija orijentisanost mladih ka društvenim i humanističkim naukama, značajno utiču na smanjeno interesovanje za nastavnički poziv u prirodnim naukama. Od početka mandata radimo sistematski na rješavanju tog problema. U saradnji sa UCG otvoren je studijski program Hemija, koji je nedostajao sistemu visokog obrazovanja, a povećan je i broj mjesta na programu Predškolsko obrazovanje i vaspitanje. Sa kolegama sa UCG organizovali smo i sastanak sa dijelom studenata koji su zastali na studijama, kako bismo im predstavili mjere podrške, podsjetili ih na značaj poziva koji su odabrali i ohrabrili ih da završe studije. Podsjećam da smo ove godine obezbijedili 100 stipendija za deficitarne kvalifikacije, u iznosu od 300 eura mjesečno, kako bismo obezbijedili i jasan materijalni podsticaj za odabir ovih studijskih programa i dodatno motivisali studente koji već izučavaju ove nauke da istraju na tom putu. Na taj način šaljemo poruku da su nam upravo ovi profili posebno važni za budućnost obrazovnog sistema.
Politici nije mjesto u školama
Da li ste se, otkako ste ministarka, susreli sa pritiscima, posebno kad je u pitanju zapošljavanje ili imenovanje direktora? Ko je vršio pritisak i kako ste reagovali?
Jedan od ciljeva koje smo jasno postavili na početku mandata bila je depolitizacija obrazovnog sistema. Mijenjati praksu koja je decenijama duboko ukorijenjena u našem društvu nije ni jednostavno ni lako, ali je neophodno. Politici nije mjesto u školi. Zbog toga smo precizirali jasne kriterijume za izbor direktora i dosljedno ih se pridržavamo, jer svaka proizvoljnost u tom procesu otvara prostor za upliv političkih i drugih partikularnih interesa. Jedini legitimni interes obrazovnog sistema, kada je riječ o rukovođenju školama, jeste da na čelu ustanova budu ljudi koji imaju stručnost, kompetencije, znanje, integritet, posvećenost i iskrenu želju da rukovode na način koji je u najboljem interesu djece, zaposlenih i sistema.
Bonus video:
