Priča o brodograditeljskoj porodici Bokovac iz Bara, koja se tim zanatom bavi na kalafatski stari način, počela je s Perom, stolarom čije umijeće je naslijedio i usavršio njegov sin Nenad. Stolarski zanat prerastao je u kalafatski, a drvene barke Bokovaca danas plove svjetskim morima, dok oni obnavljaju čamac na školskom brodu “Jadran” i u drvetu na vodi ispisuju pomorsku istoriju, ali i budućnost Crne Gore.
Priču o svojoj porodici, satkanu u latinskim jedrima, “Vijestima” je ispričala Miroslava Lala Bokovac, izvršna direktorica Kalafatske radionice “Bokovac”. Počela je s Perom - čovjekom koji je u mladosti bio stolar, ali je vrlo brzo prepoznao da je Baru sedamdesetih i osamdesetih godina nedostajao pravi majstor za drvene barke.
“U vrijeme kada je ribarstvo bilo svakodnevica, a drvene barke osnovno sredstvo prehrane brojnih porodica, Pero je bio jedini koji se prihvatio zahtjevnog posla održavanja, popravljanja i izgradnje tih malih, ali presudno važnih plovila. Njegova spretnost, upornost i osjećaj za drvo vrlo brzo su ga učinili majstorom od povjerenja u cijelom gradu”, kazala je ona.
Na taj temelj nadovezuje se njegov sin Nenad Bokovac, koji je odrastao u radionici, uz miris smole i zvuk ručne blanje. Posmatrajući oca, prirodno je ušao u zanat, sticao znanja korak po korak, i s vremenom preuzeo odgovornost da porodična tradicija ne samo opstane nego i napreduje u novim vremenima.
Danas se već naziru i konture treće generacije brodograditelja. Najmlađi član porodice Viktor pokazuje veliko interesovanje - brzo usvaja vještine koje mu se prenose i s lakoćom razumije procese koji čine srž drvene brodogradnje. U njegovim rukama porodica vidi nastavak priče koja traje već više od pola vijeka.
Kalafatski zanat je temelj tradicionalne drvene brodogradnje i predstavlja vještinu zaptivanja i očuvanja drvenih brodova, kaže Bokovac, i dodaje da je suština zanata upravo kalafat -vlaknasti materijal koji se nekada pravio od prirodnih vlakana, a koji je služio da se ispuni prostor između dasaka trupa. Taj proces zaptivanja bio je presudan da barka bude vodonepropusna i spremna za more.
Nekadašnji kalafati putovali su s broda na brod, noseći sa sobom svoje vreće punjene kalafatom. Ako bi tokom plovidbe negdje uočili prodor vode ili rasušenu dasku, oni bi odmah reagovali zabijanjem kalafata u spojeve i premazivanjem smolom spašavali su brod, posadu i tovar. Zahvaljujući njima, prema riječima Bokovac, plovidba je bila sigurna, a brojna putovanja Mediteranom ne bi bila moguća bez njihovog znanja i brze reakcije.
“Kalafati nijesu bili samo majstori održavanja, već i nosioci brodograđevne tradicije. Putujući od luke do luke, često su sa sobom nosili i modele brodova, različite tehnike i oblike gradnje. Tako su prenijeli znanje s jednog kraja Jadrana na drugi, a ponekad i s jednog na drugi kontinent. Upravo zbog te uloge prenosilaca umijeća, kalafatski zanat se smatra jednim od najvažnijih segmenata nematerijalne pomorske baštine”, kazala je ona.
To je zanat koji spaja osjećaj za drvo, poznavanje mora i iskustvo stečeno generacijama – zanat koji se uči uz majstora, a ne iz knjiga. Unikatan je jer svaki pokret ruke, svaki zvuk dlijeta i svaki zategnuti spoj direktno utiču na život broda.
Baština koja je oblikovala obalu
Inicijativa da se kalafatski zanat zvanično uvrsti na listu crnogorske nematerijalne kulturne baštine prihvaćena je, ali proces i dalje nije završen, iako traje već više od deset godina.
Upravo ta dugotrajnost brine porodicu Bokovac i sve koji se bave tradicionalnom brodogradnjom, jer zastoja nema u praksi, već u administrativnom dijelu koji je odgovornost Ministarstva kulture.
Ipak, i bez formalnog upisa, kalafatski zanat se u Baru živi i njeguje kao da je već odavno pod zaštitom. Za to postoji i razlog, Bokovac tvrdi da on to suštinski i jeste: “Svaki brod, svaka priča i svaki komad drveta čuvaju vještinu koja se prenosi generacijama.”
Lokalna zajednica prepoznala je vrijednost tog rada. Podrška koju Bokovci imaju dolazi iz razumijevanja da se ovim zanatom ne čuva samo tehnika već i identitet grada. Kroz manifestacije, regate i izložbe oživljavaju se stare pomorske priče o moreplovcima koji su jedrima osvajali prostore, trgovali, putovali, i sve to oslanjajući se na latinsko jedro, prvo i osnovno jedro Mediterana.
“Uprkos novim tehnologijama i plastici, poruka koju Bokovci kontinuirano šalju je jednostavna i snažna - drvo ima dušu. Ono živi sve dok postoji ruka koja ga obrađuje i more koje ga nosi. Zato je važno da ovaj zanat postane zvanično zaštićen - ne zbog prestiža, već zbog odgovornosti prema baštini koja je oblikovala našu obalu”, poručila Bokovac.
Očuvanje kalafatskog zanata u Crnoj Gori, a posebno u primorskom Baru, poručuje Bokovac, ima višestruki značaj. Prije svega, to je živa veza sa pomorskom prošlošću naših prostora, zanat koji nosi priče, iskustva i vještine generacija koje su oblikovale Jadran. Svaka drvena barka, svaka zaptivena daska i svako latinsko jedro pričaju o tradiciji koja je oblikovala život ljudi uz more, od ribara i trgovaca do mornara koji su povezivali kontinente.
Kalafatski zanat nije samo zanatska vještina - on je kulturni identitet i simbol kontinuiteta života na Jadranu. Njegovo postojanje, tvrdi ona, omogućava da generacije uče o održivosti, preciznosti i umjetnosti rukovanja drvetom, ali i o pomorskoj etici i zajedništvu.
U očuvanju ovog zanata leži i doprinos kulturnoj i turističkoj prepoznatljivosti Crne Gore, jer drvene barke na latinsko jedro privlače pažnju domaćih i međunarodnih posjetilaca, ističući bogatstvo pomorskog nasljeđa.
“Tradicija koja opstaje u Baru čuva duh Jadrana i pokazuje da, uprkos modernizaciji i tehnologiji, autentična vrijednost i duša drvenog broda ostaju neprocjenjivi”, poručila je Bokovac.
“Korčulanka” plovi u Emiratima
U radionici Bokovac stvaraju se dva prepoznatljiva modela tradicijskih barki - “arsenalke” i “korčulanke”, svaka sa svojom istorijom, karakterom i ljepotom.
“Arsenalka” je barka koja svoje porijeklo vuče iz starog vojnog arsenala u Tivtu, današnjeg “Porto Montenegra”. Nekada su bile široko zastupljene duž crnogorske obale, posebno u Boki, jer su bile izuzetno prilagodljive lokalnom moru i vjetrovima. Vremenom je ovaj model gotovo nestao, pa je trenutak kada su Bokovci odlučili da ga obnove došao, kako sami kažu, “minut do dvanaest”.
Radionica Bokovaca danas posjeduje deset obnovljenih i izrađenih “arsenalki”, ojedrenih latinskim jedrom ili opremljenih elektro-motorima, što je njihov doprinos modernoj, ekološki odgovornoj brodogradnji.
“Tradicija ostaje ista, ali se barka prilagođava vremenu”, istakla je Bokovac.
Drugi model koji se gradi je “korčulanka”, barka koja svojim elegantnim linijama i oblikom potiče s Korčule, jednog od najvećih centara drvene brodogradnje na Mediteranu. To je barka koja se na prvi pogled razlikuje od “arsenalke”, vitkija, raskošnija i, kako mnogi smatraju, možda najljepša u svojoj klasi. Zajedničko im je, ipak, ono najvažnije, tvrdi Bokovac, a to je latinsko jedro - dragulj Jadrana i simbol stare pomorske kulture.
Posebno poglavlje u priči “korčulanke” počinje kada su je prvi put ugledali posjetioci iz zemalja Zaliva u Porto Montenegru. Očarani ljepotom tradicionalnog oblika, naručili su tri barke dužine sedam, devet i 12 metara.
“One danas plove u Emiratima, gdje, u svijetu luksuza i savremene tehnologije, nose jedan neočekivan akcenat: dokaz da istinska vrijednost i ljepota zanata ne blijede, već naprotiv postaju još vidljivije kad stoje uz moderni sjaj”, riječi su izvršne direktorice ove brodograditeljske kompanije.
Porodica Bokovac svojim radom na drvenim brodovima stekla je međunarodnu reputaciju, a radionica “Wooden Boats Bokovac” prepoznata je kao simbol kvaliteta i pouzdanosti u svijetu brodogradnje.
Među najznačajnijim projektima su upravo brodovi isporučeni u Ujedinjene Arapske Emirate, koji svojim izgledom i precizno izrađenim detaljima krase tamošnje luke i dokazuju da tradicija drvene brodogradnje ima globalni značaj, rekla je Bokovac.
Pored toga, jedan brod je isporučen u Holandiju, a radionica je pružala stručne usluge i reparacije drvenih jedrenjaka za različite strane klijente. Posebno su zahtjevni i odgovorni radovi na palubama od tikovine, gdje preciznost, strpljenje i iskustvo imaju presudan značaj.
“Svaki dobro izveden posao postaje i referenca firme, gotovo lična karta njenog profesionalizma. Uspješni projekti u EU zemljama donijeli su dodatnu satisfakciju, ali i važnu edukaciju, iskustvo koje Bokovce osposobljava da, korak po korak, razvijaju napredno poslovanje i spremno dočekaju ulazak Crne Gore u Evropsku uniju”, ocijenila je.
Vraćaju život “Jadranovim” čamcima
Obnova školskog broda “Jadran” jedno je od najznačajnijih poglavlja u radu porodice Bokovac. Od 2020. godine, kao partneri Ministarstva odbrane, “Wooden Boats Bokovac” učestvuju u revitalizaciji “najljepšeg i najreprezentativnijeg broda” koji Crna Gora ima.
“Jadran” nije samo brod, kaže Bokovac, to je simbol države, ponos pomorskog nasljeđa i živa škola pomorstva. Biti dio njegove obnove za Bokovce znači čast, ali i odgovornost - čuvati nasljeđe koje se predaje generacijama koje dolaze.
“Najzahtjevniji dio projekta bila je izgradnja kompletnih drvenih snasti – konstrukcija i elemenata koji nose jedra i pokreću čitav brod. Taj posao uspješno je završen, a u tim masivnim, precizno oblikovanim drvenim konstrukcijama ostavljen je jasan pečat zanatskog znanja i stoljetnih tehnika”, kazala je redakciji.
U toku je nova faza - obnova i izgradnja brodskih čamaca, “Šljupki”, kojih “Jadran” nosi ukupno pet. Bokovcima je, za sada, povjeren posao restauracije jednog čamca, dok se nadaju da će u budućnosti preuzeti i preostala četiri. Rad obuhvata sve drvene djelove čamca, a posebnu pažnju Bokovci posvećuju kormilu Jadrana, ključnom dijelu koji upravlja brodom. Uz to, rade i na bokoštitnicama, žabama i drugim drvenim elementima koji čine složenu, autentičnu konstrukciju.
Planirano je da radovi budu završeni do kraja maja, kada će “Jadran” ući u novo proljeće u punom sjaju. Svaki postavljeni drveni element nije samo opravka, tvrdi Bokovac, to je čin brige za baštinu i doprinos tome da ovaj velikan nastavi da plovi, ostavljajući budućim generacijama bogato pomorsko nasljeđe.
Država da podrži kulturno nasleđe
Brodogradnja je kompleksan i skup posao, posebno danas, kada drveni brodovi često predstavljaju simbol prestiža, a nekada su bili izvor prihoda. Ipak, “Wooden Boats Bokovac” predano nastavlja tradiciju i istovremeno funkcioniše kroz velike projekte poput obnove školskog broda “Jadran”, što firmi omogućava kontinuitet rada i stalno usavršavanje zanatskih vještina.
Prošle godine kroz projekat podrške zanatstva Ministarstva ekonomskog razvoja, firma je dobila sredstva u vidu alata, koji su značajno poboljšali kvalitet i efikasnost rada. Takva podrška je izuzetno važna, jer kontinuirani rad brzo troši specijalizovane instrumente i alate, a njihova obnova omogućava nesmetano odvijanje zanatskih procesa.
Bokovac, govoreći o uslovima rada u Crnoj Gori, ne izostavlja ni Opštinu Bar, koja prati i podržava rad Bokovaca, posebno jedriličarskog kluba “Latinsko jedro”, koji su osnovali. Kroz sufinansiranje klub može održavati barke spremne za regate, državne i međunarodne, a tokom sezone učestvuju u četiri regate, plus u domaćoj u Baru.
Opština je podržala prošlogodišnju regatu 2025. “Jedra Jadrana - spoj tradicije i zajedništva”, a nadaju se da će istu podršku dobiti i u 2026. godini, kada je regata planirana za 21. maj.
“Zahvalnost prema lokalnoj zajednici ogleda se u našoj posvećenosti da tradiciju i kulturu pomorskog grada promovišemo kroz jedrenje, manifestacije i edukaciju, pokazujući da Bar i te kako živi svoje pomorsko nasljeđe”, poručila je sagovornica “Vijesti”.
Pored podstreka koji već imaju, potrebna je i šira institucionalna podrška na državnom nivou. Održavanje flote od deset drvenih barki, koje se ne koriste u komercijalne svrhe, već isključivo za kulturne i edukativne projekte, kako tvrdi Bokovac, izuzetno je zahtjevno i skupo.
“Ove barke su živi brend Crne Gore, i država bi trebalo da prepozna trud i ulaganje koje ulažemo u očuvanje i promociju svoje kulturne baštine”, naglasila je.
Dok druge zemlje aktivno ulažu u tradiciju drvenih barki, organizuju manifestacije koje okupljaju sve brodograditeljske zemlje i predstavljaju svoj identitet kroz drvene brodove, po njenim riječima, u Crnoj Gori rade isto i često bolje, ali na manjem obimu i uz ograničenu podršku.
Važno je da institucije shvate vrijednost ovakvog rada, misli ona, jer ako ne poznaju značaj i bogatstvo kulturne i pomorske baštine, ne mogu ni pravilno cijeniti njen potencijal. Posjetom i angažmanom na manifestacijama, institucije bi mogle bolje razumjeti kako jedan zanat i flota drvenih brodova mogu biti živa promocija identiteta i kulturnog nasljeđa Crne Gore.
“Marina Bar” bi mogla imati više razumijevanja
Rad u Baru Bokovcima pruža dobru osnovu za očuvanje i razvoj drvene brodogradnje, kao i za rad jedriličarskog kluba “Latinsko jedro”, ali postoje značajni izazovi koji otežavaju njihov rad.
Klub već skoro 12 godina nema vlastiti prostor u marini, uprkos brojnim molbama i zahtjevima koje su uputili – kako lično, tako i preko Jedriličarskog saveza i Ministarstva sporta, još dok je ministar bio Baranin Vasilije Lalošević. Njihova dokumentacija i obrazloženja, tvrdi Bokovac, jasno pokazuju šta pripada pravno i po zakonu redovnom klubu, ali do danas nijesu dobili odgovor.
“Trenutno djelujemo iz radionice, odakle upravljamo flotom i svim aktivnostima kluba. Marina nam dozvolu za korišćenje prostora daje samo tokom regata, što se često tumači kao velika ustupka, iako u normalnim marinama klubovi imaju stalnu poziciju i prava. Problem predstavlja i česta smjena direktora u AD ‘Marina Bar’, koji ne prepoznaju značaj i doprinos aktivista koji promovišu pomorsku tradiciju i daju najbolju reklamu marini i gradu”, ispričala je sagovornica lista.
Bez stalnog prostora i pune podrške, organizacija regata, održavanje flote i promocija tradicije su otežani, poručuje. Ipak, klub uspješno opstaje i ostvaruje rezultate zahvaljujući predanosti članova. Nadaju se da će u budućnosti biti stvorena pozitivna i trajna rješenja, kako bi Bar imao klub koji, kao i u svim marinama svijeta, može punopravno djelovati i razvijati pomorsku kulturu.
Živi mostovi između prošlosti i sadašnjosti
Za sve koji osjećaju privlačnost prema drvenim barkama, kalafatskom zanatu i jedrenju Bokovac ima jasnu poruku: u ovom svijetu postoji mjesto za svakoga ko ima volju, radoznalost i strast za tradicijom i morem.
Porodica Bokovac već generacijama prenosi znanje i ljubav prema drvenoj brodogradnji, i otvoreni smo za sve koji žele učiti, pomagati i zajedno stvarati.
“Brodogradnja i jedrenje drvenim brodovima nisu samo zanati, to su živi mostovi između prošlosti i sadašnjosti, prostor u kojem se uči strpljenje, preciznost, kreativnost i zajedništvo. Svaki mladi čovjek koji uđe u ovaj svijet otkriva kulturu, umjetnost, tehniku i duh Jadrana, ali i priliku da postane čuvar baštine koja oblikuje identitet naše zemlje”, zaključila je Miroslavka Bokovac.
U radionici i kroz aktivnosti kluba “Latinsko jedro” svako može osjetiti radost stvaranja i slobodu plovidbe, poručila je, ali i odgovornost koju nosi očuvanje tradicije - oni koji se uključe u ovaj svijet pronaći će prijatelje, znanje i iskustvo u radu sa drvetom i morem, ali i osjećaj pripadnosti zajednici koja poštuje pomorsku baštinu.
Bonus video:
