Sistem u Crnoj Gori nedovoljno štiti žrtve nasilja, ocijenila je bivša poslanica Nada Drobnjak, navodeći da veliki broj slučajeva rodno zasnovanog nasilja ostaje neprijavljen zbog nepovjerenja u institucije, straha od stigmatizacije i sekundarne viktimizacije.
Drobnjak je, u intervjuu agenciji MINA o stanju ženskih ljudskih prava u Crnoj Gori, kazala da crnogorsko društvo i dalje snažno oblikuju patrijarhalni obrasci, rodni stereotipi i hijerarhijski odnosi moći koji se reprodukuju u porodici, obrazovanju, medijima, na tržištu rada i u politici.
"Ključni problemi su patrijarhalna kultura, ekonomska nejednakost, nedovoljna institucionalna odgovornost, slaba primjena zakona, rodni jaz na tržištu rada, kao i normalizacija nasilja nad ženama", kazala je Drobnjak.
Ona smatra da se stanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori danas može opisati kao kontradiktorno, jer sa jedne strane postoji formalno uspostavljen zakonodavni i institucionalni okvir koji nominalno prepoznaje rodnu ravnopravnost kao jedno od temeljnih demokratskih i pitanja ljudskih.
"Sa druge strane, svakodnevna iskustva većine žena jasno pokazuju da ta ravnopravnost još nije postala društvena realnost, već ostaje na nivou normativne obaveze i političke deklaracije", pojasnila je Drobnjak.
Prema njenim riječima, žene su u prosjeku ekonomski zavisnije, češće zaposlene na nesigurnim i slabije plaćenim poslovima, rjeđe vlasnice imovine i znatno opterećenije neplaćenim radom u domaćinstvu i brigom o porodici.
Drobnjak je istakla da se taj nevidljivi rad i dalje društveno podrazumijeva kao "ženska uloga", bez ikakvog institucionalnog priznanja ili kompenzacije.
Kako je navela, posebno zabrinjava rasprostranjenost rodno zasnovanog nasilja, koje ostaje jedan od najozbiljnijih pokazatelja stvarnog položaja žena.
"Nasilje se ne dešava na margini društva, već unutar porodica i zajednica, često uz ćutanje okoline i nedovoljno odlučnu reakciju institucija", kazala je Drobnjak.
Prema njenim riječima, iako se o nasilju danas više govori nego ranije, ono se i dalje često relativizuje, privatizuje ili prebacuje na odgovornost samih žena, što dodatno obeshrabruje prijavljivanje i produbljuje nepovjerenje u sistem.
Odgovarajući na pitanje o napretku posljednjih pet godina, Drobnjak je kazala da su promjene prije svega bile formalne, dok su suštinski pomaci ostali ograničeni i nedovoljni.
"U tom periodu svjedočimo usvajanju određenih strategija, akcionih planova i izmjena zakona koji se odnose na rodnu ravnopravnost i zaštitu od nasilja, ali se u praksi vrlo malo toga promijenilo u svakodnevnom životu žena", kazala je Drobnjak.
Kako je pojasnila, napredak je fragmentaran i često zavisi od pritiska civilnog sektora i međunarodnih aktera.
Ona je kazala da, u odnosu na period kada je bila poslanica, ne može reći da je došlo do jasnog kvalitativnog iskoraka.
"Naprotiv, u nekim segmentima imam utisak da je došlo do stagnacije, pa čak i nazadovanja, posebno kada je riječ o političkoj kulturi i javnom diskursu", rekla je Drobnjak, navodeći da se rodna ravnopravnost češće koristi kao deklarativni okvir ili dio evropske retorike, nego kao stvarna politička obaveza.
Drobnjak je ukazala na određene vidljive pomake, poput povećanja kvota za žene u parlamentu i većeg formalnog prepoznavanja rodno zasnovanog nasilja kao društvenog problema.
"Međutim, ti pomaci nijesu praćeni stvarnom preraspodjelom moći, jačanjem institucionalne odgovornosti, niti dosljednom primjenom zakona. Bez toga, promjene ostaju ograničene na statistiku i dokumenta, a ne na realne mehanizme zaštite i osnaživanja žena", naglasila je Drobnjak.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava činjenica da se institucionalni odgovori često svode na reagovanje pod pritiskom javnosti ili nakon tragičnih događaja, umjesto na preventivne i sistemske politike.
"Smatram da u ovom periodu imamo više formalnih promjena nego stvarnih napredaka", pojasnila je Drobnjak, ističući da je, bez jasne političke volje, odgovornosti institucija i spremnosti da se mijenjaju duboko ukorijenjeni društveni obrasci, teško govoriti o suštinskom poboljšanju položaja žena u Crnoj Gori.
Upitana da li među donosiocima odluka ima dovoljno razumijevanja i političke volje za rješavanje problema u ovoj oblasti, Drobnjak je kazala da uglavnom nema i da se rodna pitanja i dalje doživljavaju kao "sporedna" ili "ženska", a ne kao temeljna društvena i demokratska pitanja.
"Postoji ograničeno razumijevanje rodne ravnopravnosti kao pitanja ljudskih prava, dok politička volja često ostaje na nivou retorike”, ocijenila je Drobnjak.
Navodeći da zakonodavni okvir u principu nije loš, Drobnjak je kazala da očekuje da će novi Zakon o rodnoj ravnopravnosti korespondirati sa vremenom u kome će se primjenjivati i da će dati odgovore na savremene izazove na polju ostvarivanja rodne ravnopravnosti.
Međutim, kako je istakla, najveća slabost nije u zakonima i treba insistirati na njihovoj dosljednoj primjeni.
"Institucionalne mehanizme za postizanje rodne ravnopravnosti treba ojačati, i boljim pozicioniranjem, i jačanjem ljudskih kapaciteta, i finansijski", kazala je Drobnjak, dodajući da se mora unaprijediti i saradnja među institucijama koja često djeluju neusklađeno i bez jasne odgovornosti.
"Ne može, a i ne treba, samo Odjeljenje za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava da bude odgovorno za kreiranje i sprovođenje orodnjenih politika. To mora biti odgovornost svih institucija", poručila je Drobnjak.
Ukazujući na činjenicu da se u institucijama ne primjenjuje rodno budžetiranje i da nema ni sistemskog prikupljanja podataka razvrstanih po polu, kao ni rodnih analiza, Drobnjak je naglasila da je neophodno edukovati zaposlene u institucijama o rodnoj ravnopravnosti.
Na pitanje koliko je crnogorsko društvo spremno da se ozbiljno suoči sa problemom rodno zasnovanog nasilja, Drobnjak je kazala da je društvo i dalje ambivalentno i da se nasilje često relativizuje, opravdava ili prebacuje na odgovornost žrtava.
"Medijski senzacionalizam, blage kazne i javna tolerancija nasilja jasno pokazuju da se ono još ne doživljava kao ozbiljan društveni problem", kazala je Drobnjak.
Crnogorsko društvo, kako smatra, još nije spremno da se ozbiljno i odgovorno suoči sa problemom rodno zasnovanog nasilja.
Drobnjak je upozorila da se nasilje nad ženama u Crnoj Gori najčešće prepoznaje tek kada dođe do tragičnih ishoda, dok se u svakodnevnim, "manje vidljivim" oblicima i dalje normalizuje, relativizuje ili gura u sferu privatnog.
Ona je kazala da društvo i dalje često traži objašnjenja i opravdanja za nasilje, umjesto da se fokusira na odgovornost nasilnika i na sistemsku zaštitu žrtava.
"Prečesto se postavljaju pitanja o ponašanju žene, njenim odlukama ili 'razlozima' zbog kojih je ostala u nasilnoj vezi, što jasno pokazuje da okrivljavanje šrtava i dalje duboko postoji", kazala je Drobnjak.
Kako je dodala, o nasilniku se često govori kao o dobrom komšiji i kroz slične narative, a sve to je ogledalo društvenih vrijednosti koje prećutno tolerišu nasilje.
"Posebno me zabrinjava način na koji se nasilje tretira u javnom prostoru – kroz senzacionalističko izvještavanje, neprimjerene komentare i nedostatak jasne osude", kazala je Drobnjak, dodajući da takva atmosfera ne šalje poruku nulte tolerancije, već dodatno obeshrabruje žene da prijave nasilje.
Ona je ocijenila da bi prava spremnost društva da se suoči sa rodno zasnovanim nasiljem podrazumijevala jasnu, nedvosmislenu osudu nasilja u svim njegovim oblicima, povjerenje u žrtve, snažnu institucionalnu reakciju i kontinuiranu edukaciju – od obrazovnog sistema do medija.
Prema riječima Drobnjak, dok god se nasilje doživljava kao "izolovan incident", a ne kao ozbiljan strukturalni problem, ta spremnost ostaje ograničena i nedovoljna.
Ona je kazala da je ohrabrujuće djelovanje Vrhovnog državnog tužilaštva na polju procesuiranja slučajeva nasilja nad ženama, Ministarstva pravde na unapređenju zakonodavnog okvira, dodajući da se nada da će i druge institucije odgovornije preduzimati aktivnosti na polju sprječavanja i suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u porodici.
Odgovarajući na pitanje o reakciji insititucija na prijave nasilja, Drobnjak je rekla da su te reakcije često spore, neadekvatne i neujednačene.
"Veliki broj slučajeva ostaje neprijavljen upravo zbog nepovjerenja u institucije, straha od stigmatizacije i sekundarne viktimizacije. To je ozbiljan indikator sistemskog neuspjeha", ocijenila je Drobnjak.
Prema njenim riječima, u Crnoj Gori sistem nedovoljno štiti žene koje su preživjele nasilje, a veliki dio tereta često se prebacuje upravo na njih.
"One se nerijetko suočavaju sa dugim i iscrpljujućim procedurama, ponovnim prepričavanjem traumatičnih iskustava, nedostatkom adekvatne psihološke i pravne podrške, kao i sa nepoverenjem institucija", rekla je Drobjak.
Kako je naglasila, umjesto da sistem bude jasan oslonac i zaštita, on često zahtijeva od žrtava dodatnu snagu, vrijeme i resurse koje one u tom trenutku nemaju, što dovodi do odustajanja od prijavljivanja ili nastavka postupka.
Komentarišući povećanje kvota za žene u parlamentu na 40 odsto, Drobnjak je kazala da to jeste korak naprijed, ali istovremeno i potvrda duboke nejednakosti.
"Kvota nije cilj sama po sebi, već korektivna mjera. Već 14 godina u našem sistemu postoje kvote za minimum 30 odsto manje zastupljenog pola na izbornim listama, a svjedočimo da u Skupštini Crne Gore do sada, ni u jednom sazivu, nije bilo 30 odsto žena", kazala je Drobnjak.
Kako je dodala, nova kvota od 40 odsto će sigurno dovesti do povećanja broja žena u skupštinama, kako na državnom, tako i na lokalnom nivou, ali neće dovesti do ravnopravnosti.
"Problem ostaje što ni 40 odsto ne odražava stvarnu strukturu društva, ali i što kvote ne garantuju stvarni politički uticaj žena", navela je Drobnjak.
Postavlja se, kamo je kazala, pitanje i da li žene trče pogrešnu trku.
"Insistira se na povećanju broja žena u skupštinskim sazivima, a nema kvota za mjesta u izvršnoj vlasti i na direktorskim pozicijama", rekla je Drobnjak, ističući da nema kvota za manje zastupljeni pol za mjesta gdje je stvarna moć i gdje se upravlja resursima.
Ističući da su žene rijetko na pozicijama stvarne moći, Drobnjak je upozorila da se rodna pitanja često marginalizuju ili instrumentalizuju u dnevno-političke svrhe.
"To pokazuje da formalna zastupljenost ne znači automatski i suštinsku ravnopravnost", kazala je Drobnjak, dodajući da dodatni problem predstavlja jačanje antirodnog pokreta i snažan društveni otpor feminističkim idejama.
"Koji se ogleda u javnim napadima na žene koje problematizuju nejednakost, u diskreditaciji civilnog sektora i u rastu konzervativnih narativa koji pokušavaju da vrate žene u tradicionalne uloge", navela je Drobnjak.
Kako je ocijenila, takvi procesi dodatno usporavaju emancipatorske promjene i šalju poruku da su ljudska prava žena nešto o čemu se može pregovarati, a ne stvarna životna mogućnost.
Na pitanje da li žene u parlamentu imaju mogućnost da djeluju ženski solidarno, Drobnjak je kazala da potencijal postoji, ali da u praksi partijski interesi često preovladavaju.
"Ženska solidarnost se nerijetko testira upravo na rodnim pitanjima, gdje se vidi koliko su žene spremne da izađu iz striktnih partijskih okvira", pojasnila je Drobnjak.
Ona je ukazala i na činjenicu da je položaj žena u ruralnim i manje razvijenim sredinama, posebno na sjeveru, višestruko nepovoljniji.
"One su često ekonomski nevidljive, zavisne i socijalno izolovane. Postoji ozbiljan disbalans u mjerama rodne ravnopravnosti koje ne uzimaju dovoljno u obzir regionalne i socijalne razlike", istakla je Drobnjak.
Bonus video:
