Između 40 i 60 odsto učenika u Crnoj Gori na PISA testiranjima nije dostiglo nivo funkcionalne pismenosti, dok najviše nivoe znanja, više stepena kreativnosti i sposobnosti rješavanja složenih zadataka ima tek 1,5 odsto đaka, upozoreno je u dokumentu “Crna Gora od 2024. do 2034: vizija i preporuke Univerziteta Crne Gore”.
Crnogorski obrazovni sistem, poručeno je u dokumentu, uprkos reformama i formalno postavljenim ciljevima, i dalje ne proizvodi znanje koje je primjenjivo i dovoljno snažno da učenike pripremi za savremene izazove.
U analizi se navodi da rezultati PISA testiranja predstavljaju jedan od najpouzdanijih pokazatelja stvarnog stanja u učionicama, jer mjere sposobnost učenika da znanje koriste u praksi, a ne da ga samo reprodukuju.
Upravo tu, ocjenjuje Univerzitet, crnogorski sistem pokazuje najveće slabosti: učenici najčešće uče kod kuće, uz udžbenik, i to “doslovno”, dok se vrijeme u školi dominantno troši na slušanje nastavnika. Više od polovine učenika, 63,6 odsto, uči tako što čita lekcije i ponavlja napisano, 27,9 odsto sa razumijevanjem, podvlačeći najvažnije djelove gradiva. Tek 7,9 odsto učenika uči onako kako se očekuje u savremenoj nastavi, kroz pitanja, zadatke i izradu sopstvenih pregleda lekcija.
U dokumentu UCG naglašeno je da među najboljim učenicima ima najviše onih koji uče doslovno, što je signal da “školska praksa i dalje nagrađuje reprodukciju činjenica, umjesto razumijevanja i kritičkog promišljanja”.
Iz državne visokoškolske ustanove poručuju da nastava u školama nema značajniji uticaj na razvoj viših kognitivnih sposobnosti, poput rješavanja problema, kreativnog i kritičkog mišljenja, što bi, prema savremenim obrazovnim standardima, trebalo da bude centralni cilj obrazovanja.
Iako se u zvaničnim obrazovno-političkim dokumentima i strategijama insistira na kompetencijama i aktivnom učenju, ocjenjuje se da se u praksi ti ciljevi često ne ostvaruju. Kao jedan od razloga ukazuje se na organizaciju školskog rada i uslove u kojima nastavnici i učenici funkcionišu.
Zbog toga Univerzitet Crne Gore u preporukama traži da se promjene ne zadrže na “papiru”, već da se usmjere na ono što najviše utiče na učenje: vrijeme provedeno u školi, organizaciju nastave, sadržaj programa, način ocjenjivanja i kompetencije nastavnika.
Jedna od ključnih preporuka je povećanje vremena koje učenici provode u školi i prelazak na rad u jednoj smjeni. Univerzitet ukazuje da bez prostorno-organizacionih uslova nema savremene nastave, jer škole koje rade u više smjena nemaju ni prostor ni vrijeme za dodatne aktivnosti, projekte i istraživački rad. Dodatno vrijeme, kako se naglašava, ne bi trebalo da bude popunjeno novim predavanjima, već promjenom metode rada - većim učešćem učenika i učenjem kroz zadatke i probleme.
U dokumentu se preporučuje i revizija nastavnih planova i programa, uz ocjenu da je nastava previše “rasparčana” velikim brojem predmeta, često sa jednim časom sedmično, što otežava kontinuitet rada i obesmišljava dublje učenje. Univerzitet ukazuje da je potrebno više korelacije među predmetima i integrisan pristup, kako bi učenici povezivali znanja, umjesto da ih usvajaju odvojeno i kratkoročno.
Poseban akcenat stavljen je na čitalačku pismenost, koja se tretira kao osnovni preduslov uspjeha u svim oblastima. UCG preporučuje da se čitanje sa razumijevanjem i “čitanje za učenje” razvijaju u svim predmetima, a ne samo u nastavi jezika i književnosti. Cilj je da učenici budu osposobljeni da razumiju neumjetničke tekstove, analiziraju informacije i zaključuju, jer bez toga nema ni naučne ni matematičke pismenosti.
U preporukama se ukazuje i na potrebu jačanja matematike i prirodnih nauka, uz više prostora za praktični rad, eksperimente i laboratorijske aktivnosti. Univerzitet ocjenjuje da sadašnji fond časova i organizacija nastave ne omogućavaju dovoljno istraživačkih zadataka, zbog čega učenici ostaju na nivou teorije, bez sposobnosti da znanje primijene u realnim situacijama.
Univerzitet posebno problematizuje i ocjenjivanje, uz poruku da sistem nagrađuje reprodukciju i trku za ocjenama, a ne razumijevanje i primjenu znanja. Preporuke idu u pravcu jasnijih kriterijuma, dosljednije evaluacije kvaliteta rada i većeg oslanjanja na provjeru znanja kroz zadatke koji traže zaključivanje i rješavanje problema.
Jedan od najvažnijih segmenata preporuka odnosi se na nastavnike.
UCG konstatuje da bez jačanja nastavničkih kompetencija nema ni promjene u učionici, te da je neophodno unaprijediti inicijalno obrazovanje nastavnika, posebno u dijelu pedagoško-psiholoških i didaktičko-metodičkih sadržaja. Naglašava se da savremena škola traži nastavnika koji zna da vodi učenike kroz proces učenja, a ne samo da “predaje gradivo”.
Preporuke se dotiču i inkluzije, uz ocjenu da formalna rješenja nijesu dovoljna bez sistemske podrške i ozbiljne obuke nastavnika za rad sa djecom sa posebnim obrazovnim potrebama.
UCG u dokumentu zaključuje da je obrazovnu reformu moguće sprovesti samo ako se istovremeno promijene uslovi rada škola, način organizacije nastave i kriterijumi uspjeha. U suprotnom, upozorava se, reformski ciklusi će se nastavljati, ali će ključni problemi ostati isti - slabi ishodi, učenje napamet i škola koja ne razvija kompetencije potrebne za život i rad.
Bonus video:
