Kada se u crnogorskim medijima pojavi riječ medvjed, gotovo je izvjesno da će je pratiti naslovi koji sadrže riječi “strah” i “užas”. Takav jezik, koji se često koristi u novinarskim tekstovima, stvara utisak da su ljudi u stalnoj opasnosti od medvjeda i da se situacija sa množenjem broja jedinki ove zaštićene divlje životinje otela kontroli, iako za to nema naučnih dokaza. Analiza dostupnih podataka o napadima i susretima sa medvjedima pokazuje da je stvarnost znatno složenija, ali i manje dramatična od onoga kako se predstavlja u medijima.
Prema podacima o napadima i susretima sa medvjedima za 2025. godinu Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), u svim zabilježenim slučajevima riječ je o materijalnoj šteti i napadima na imovinu, a ne o napadima na ljude. U 2024. zabilježen je jedan napad na lovca.
U lanjskoj godini su se navodno dešavali napadi na pčelinjake u Lepencima kod Mojkovca i u Gosliću kod Nikšića, kao i na domaće životinje. Usmrćeno je, priča se, ždrebe u Petrovim Dolima i više od deset ovaca. Napadnuta je navodno i krava, u selu Štitari kod Nikšića. Međutim, ovi slučajevi se uglavnom baziraju na pretpostavkama lokalnog stanovništva, a ne na potvrdama veterinara ili drugih relevantnih insitucija, što može predstavljati još jedan aspekat neetičkog izvještavanja.
Nijedan od ovih narativa ne potvrđuje tvrdnje o “direktnoj prijetnji stanovništvu” koji dominira u medijskim izvještavanjima.
Uprkos tome, jedan od tekstova koji se odnosi na ove događaje nosi naslov: “Sela pod opsadom”. Pojam opsade koristi se za situaciju u kojoj je medvjed napao košnice i stoku. Takav izbor riječi služi da promijeni percepciju događaja i da širi strah i paniku. Opsada podrazumijeva dugotrajno, sistematsko nasilje i nemogućnost normalnog života, dok zvanični podaci govore o izolovanim incidentima u ruralnim i planinskim područjima koja su decenijama dio prirodnog staništa medvjeda.
Analiza sadržaja medijskih tekstova iz 2025. godine pokazuje još jedan obrazac: izjednačavanje svih vrsta kontakta sa medvjedom pod terminom “napad”. Napad na košnice, napad na ovce i potencijalni susret sa čovjekom tretiraju se kao ista kategorija opasnosti. Time se brišu ključne razlike između ponašanja životinje u potrazi za hranom i onih u kojima bi postojala stvarna prijetnja ljudskoj bezbjednosti. Takvo pojednostavljivanje pogoduje senzacionalizmu, ali ne doprinosi razumijevanju problema.
Posebno je problematično što se gotovo ni u jednom tekstu ne problematizuju uzroci problema. Nema pitanja o upravljanju otpadom, koji često privlači divlje životinje, niti objašnjenja konteksta o klimatskim i ekološkim promjenama koje utiču na dostupnost hrane u prirodnim staništima. Umjesto toga, medvjed se predstavlja kao “zvijer koja se spušta do kuća”.
“Najčešći uzroci spuštanja medvjeda u sela su uzrokovani ljudskim aktivnostima”, objašnjava u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Marija Iković, biološkinja iz CZIP-a.
“Neobezbijeđene deponije i kontejneri, ostavljen organski otpad blizu imanja, pčelinjaci bez adekvatne zaštitne ograde, leševi stoke na otvorenom, voćnjaci u blizini šume i praksa ostavljanja iznutrica u prirodi poslije odstrjela najčešći su uzroci posjeta medvjeda ljudskim naseljima”, kaže Iković.
Mrki medvjed (Ursus arctos) je najveći kopneni predator i jedina vrsta medvjeda koja živi u Crnoj Gori. Iako djeluje zastrašujuće, riječ je o inteligentnoj, opreznoj i veoma plašljivoj životinji koja izbjegava ljude. Pretežno je biljojed, a sukobi sa ljudima najčešće nastaju kada mu ponestane prirodne hrane, ili kada je zbog nesavjesnog ponašanja čovjeka hrana lako dostupna. Zbog snažnog čula mirisa, dobrog pamćenja i ustaljenih migracionih ruta, promjene u prostoru snažno utiču na njegovo ponašanje, pa se prisustvo medvjeda u blizini naselja više može povezati sa nesavjesnim odnosom čovjeka prema prirodi, nego sa agresijom.
Pozivi bez pokrića
Narativi o opasnosti medvjeda po ljude u Crnoj Gori naročito su poprimili senzacionalističke razmjere nakon što je medvjed napao lovca u Pivi u novembru 2024. i nanio mu teške tjelesne povrede. Ovo je jedini zabilježeni napad medvjeda na čovjeka u Crnoj Gori u skorije vrijeme.
Lovačka udruženja u Crnoj Gori su, nedugo potom, počela da predlažu odstrel medvjeda. Međutim, mrki medvjed je u Crnoj Gori zaštićena vrsta i ubijanje je zakonom zabranjeno. Ipak, zbog pritiska lovaca, ali i mještana Crne Gore koji su u strahu uglavnom zbog senzacionalističkih tekstova, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković kazao je da će taj resor razmotriti odobrenje odstrela mrkog medvjeda.
Joković je za CIN-CG naveo da za sada ipak nije u planu odstrel.
Tome su doprinijeli i medijski izvještaji u kojima se pojavljuju zahtjevi stočara i mještana za odobrenje za odstrel. Iako su ekonomski gubici zbog djelovanja medvjeda ozbiljni, način na koji su predstavljeni u javnosti stvara atmosferu u kojoj se odstrel nameće kao jedino rješenje, bez ozbiljne rasprave o preventivnim mjerama, nadoknadi štete ili dugoročnom upravljanju populacijom divljih životinja. Bez pouzdanih podataka o brojnosti, kretanju i stvarnom uticaju medvjeda na ljude i imovinu, nemoguće je odgovorno tvrditi da je eliminacija jedino ili nužno rješenje.
“Danas je glavna i prihvaćena metoda procjenjivanja veličine populacije pojedine vrste putem genetičke analize prikupljenih uzoraka (obično izmeta). U Crnoj Gori se to pokušalo dva puta, ali u obje akcije nije prikupljeno dovoljno uzoraka. Sve ostale metode su zasnovane na samom nagađanju”, kaže Iković.
Početkom 2026, godine, kaže ona, pokrenut je projekat Life DinPin Bear koji u saradnji sa CZIP-om vrši Agencija za zaštitu životne sredine (EPA).
“U sklopu tog projekta realizovaćemo aktivnost prebrojavanja populacije mrkog medvjeda u Crnoj Gori po prvi put”, navodi Iković.
U Crnoj Gori je lov na mrke medvjede zabranjen, objašnjava biološkinja.
“Tek kada uradimo validno prebrojavanje moći ćemo da napravimo plan upravljanja mrkim medvjedom i eventualno dati kvotu za odstrel ukoliko brojnost pokaže da je potrebno”, kaže Iković.
Tradicionalno su se medvjedi “brojali” skupljanjem podataka lovačkih organizacija, što se nikako ne može koristiti kao relevantan podatak”, upozorava za CIN-CG Đuro Huber, veterinar koji je cijeli radni vijek posvetio izučavanju mrkog medvjeda.
“Pristupanjem Evropskoj uniji (EU) svaka zemlja dužna je potpisati i Direktivu o staništima, a po kojoj postoji i obaveza izvještavanja o stanju populacije”, ističe on.
Za zemlje EU postoji obaveza prema Direktivi o staništima da se populacije ne dovode u gore stanje od zatečenog i za kršenje toga postoje sankcije.
“Ekološka uloga medvjeda je pomaganje u opštoj stabilnost ekosistema. Poznato je da su medvjedi uspješni raznosioci sjemenki biljaka koje pojedu, a ne probave potpuno”, objašnjava ekspert.
Rezultati monitoringa ključni za dalje odluke
Ključni preduslov za odstrel je poznavanje tačnog broja populacije mrkog medvjeda, o čemu u Crnoj Gori ne postoji tačan podatak. Naučno utemeljeno prebrojavanje ove vrste još nije sproveden. Zbog toga se u javnosti barata procjenama i pretpostavkama, a ne provjerenim činjenicama.
Podaci CZIP-a jasno pokazuju i geografsku koncentraciju incidenata - u nikšićkoj i mojkovačkoj opštini, planinskim i ruralnim područjima.
“Za lovno upravljanje populacijom mora postojati pouzdan monitoring i dokaz da planirane mjere ne ugrožavaju vrstu. Interventni odstrel problematične jedinke je posebna stvar i mora se sprovoditi po jasno utvrđenom protokolu. Takve slučajeve treba rješavati brzo i dosljedno, jer u suprotnom rastu rizici, širi se negativan stav prema medvjedu i povećava vjerovatnoća ilegalnog odstrela”, upozorava Huber.
Neodgovoran ili naučno neutemeljen odstrel mrkog medvjeda nosi višeslojne posljedice - od poremećaja ekosistema do direktnih finansijskih gubitaka za državu i lokalne zajednice, upozorava Iković.
“Medvjed je krovna vrsta ekosistema, a takođe i prioritetna vrsta na Direktivi o staništima, što dovoljno ukazuje na važnost ove vrste i govori koliko bi štete nanijelo ugrožavanje njene populacije”, objašnjava ekspertkinja.
Huber navodi da na osnovu podataka monitoringa treba odrediti sposobnost populacije za prirodni rast i prihvatljivi mortalitet izazvan djelovanjem čovjeka.
“To uključuje kvotu za odstrel, interventno uklanjanje, stradanje u prometu i ilegalno ubijanje. Tako se, na primjer, u Hrvatskoj računa da je prihvatljiva godišnja smrtnost 16 odsto, u Sloveniji nešto iznad 20 odsto, a u Švedskoj i dijelovima Kanade, i u SAD do sedam odsto. Stalnim motrenjem kvotu treba redovno prilagođavati”, navodi Huber.
Informisanost umjesto straha
Medvjed je svaštojed i privlači ga nedovoljno čuvana stoka na paši, usjevi na neograđenim poljima, voćnjaci, dostupna spremišta jestivih proizvoda i, posebno, neosigurani organski otpad, kaže Huber.
“Na jesen kad urod ploda bukve, hrasta ili kestena u prirodi izostane, može se očekivati češće i povećano približavanje medvjeda naseljima. Tada treba dodatno osiguravati ljudske izvore hrane. Ženka koja u proljeće vodi mladunčad rođenu te zime može se približavati ljudskim naseljima, jer je tamo sigurnija od dominantnih mužjaka koji bi mogli ubiti njenu mladunčad. To nije znak ‘prekobrojne’ populacije, ali i takvoj ženki treba onemogućiti da dolazi do hrane iz ljudskih izvora.”
Električne ograde (čobanice) su, navodi on, vrlo efektne i praktične, ali moraju biti ispravno postavljene sa dovoljnom visinom i brojem žica i potom redovno održavane.
“Klasične ograde (noćni tor, skladište hrane) moraju biti čvrste, visoke i dobro ukopane u tlo. Treba uvježbavati pse za čuvanje od medvjeda, inače mogu više štetiti nego pomoći. Lokalno stanovništvo treba da ukloni sav organski otpad iz dohvata medvjeda, a ako se medvjed negdje u daljini pojavi, treba ga potjerati bukom”, objašnjava ekspert.
Uloga medija u ovakvim situacijama trebalo bi da bude da razdvoje činjenice od straha. Da jasno naznače šta se dogodilo, kolika je stvarna opasnost, i koje su mjere na raspolaganju. Umjesto toga, dominira model izvještavanja koji kratkoročno donosi klikove i komentare, ali dugoročno proizvodi nepovjerenje, paniku i pritisak da se donose ishitrene odluke.
“Prilikom pojave mrkog medvjeda koji izaziva probleme potrebno je preduzeti mjere odvraćanja medvjeda od nepoželjnih oblika ponašanja: uklanjanje izvora hrane, sprečavanje pristupa i pokušaji tjeranja odnosno plašenja. Pri tome treba konsultovati lokalnog člana interventnog tima i stručnu službu korisnika lovišta, odnosno zaštićenog područja”, objašnjava Iković.
Ako medvjed nastavi s problematičnim ponašanjem i predstavlja opasnost, može se odobriti interventni odstrel problematične jedinke, posebno u slučaju napada na čovjeka, objašnjava Iković.
“U tom slučaju potrebno je da član interventnog tima prikupi što detaljnije podatke o okolnostima napada i sačini izvještaj o tome. Zahtjev za interventni odstrel medvjeda podnosi korisnik lovišta ministarstvu nadležnom za poslove lovstva u pisanom obliku s pratećom dokumentacijom: tačnim opisom mjesta i vremena pojavljivanja problematičnog medvjeda, opisom problematičnog ponašanja, kao i preduzetim mjerama za promjenu ponašanja problematičnog medvjeda. Potrebno je priložiti i mišljenje člana interventnog tima”, kaže naučnica.
Suočavanje s problematičnim narativima u drugim država
U Japanu su se susreti s medvjedima posljednjih godina pretvorili u ozbiljan javni problem, ali japanske vlasti su pristupile krizi znatno sistematičnije nego što je to slučaj u Crnoj Gori. Tokom jeseni 2025. stanovnici brojnih oblasti prijavili su veliki broj bliskih susreta s medvjedima, a u prethodnom periodu događali su se i napadi na čovjeka, što je dovelo do toga da vlada dozvoli korišćenje vatrenog oružja za “hitno odstranjivanje” životinja, čak i blizu urbanih sredina pod određenim uslovima. U jednom od novinarskih tekstova na portalu Nippon.com objašnjava se da su ove mjere rezultat dugogodišnjih promjena. Tako su nedostatak prirodnih izvora hrane (naročito žira i drugih orašastih plodova), širenje naselja, kao i demografske promjene koje su ostavile planinska područja manje nadgledanim, primorali medvjede da traže hranu bliže ljudskim zajednicama.
Japanske vlasti pristupile su rješenju oprezno: dozvolile su hitne intervencije u situacijama neposredne ugroženosti, ali razmatraju i dugoročne strategije poput naučnih studija o populaciji, kreiranja zaštićenih zona, upravljanja hranom u prirodi i revitalizacije šumskih staništa kako bi se smanjila potreba medvjeda da ulaze u naselja.
Postoje konkretni, dokumentovani primjeri u svijetu koji pokazuju da senzacionalističko medijsko izvještavanje o medvjedima može imati ozbiljne i dugoročne posljedice, a jedan od takvih slučajeva dolazi iz pokrajine Trentino u sjevernoj Italiji. U toj regiji je kroz EU-projekat sprovedena reintrodukcija mrkog medvjeda, koja je godinama bila ocjenjivana kao uspješna, sve dok rijetki incidenti nijesu postali centralna tačka medijskog narativa. Istraživanja koja su analizirala stotine medijskih tekstova pokazala su da su lokalni i nacionalni mediji dominantno koristili dramatičan i konfliktni jezik, fokusirajući se gotovo isključivo na incidente, uz termine poput “opasnost”, “gubitak kontrole” i “prijetnja po ljude”, dok su stručna objašnjenja biologa, ekologa i institucija ostajala u drugom planu.
Takvo izvještavanje je, prema naučnim analizama, značajno doprinijelo izazivanju panike u javnosti, iako su stvarni susreti ljudi i medvjeda ostajali rijetki. Nakon jednog tragičnog smrtnog slučaja 2023. godine, mediji su pojačali politički pritisak, što je dovelo do odluka o uklanjanju i odstrelu pojedinih jedinki, uprkos snažnom protivljenju dijela naučne zajednice i organizacija za zaštitu prirode.
Taj primjer se danas u akademskim i ekološkim krugovima navodi kao ilustracija kako medijski proizvedena panika može nadjačati struku, oblikovati javno mnjenje i rezultirati mjerama koje nijesu zasnovane na sistemskim podacima, već na strahu, što je upozorenje koje je posebno relevantno za sredine poput Crne Gore, gdje precizni podaci o brojnosti medvjeda još ne postoje.
Bonus video:
