Međunarodni naučni simpozijum “Masakr u Baru 1945 – Skrivena istina”, u suorganizaciji Albanskog nacionalnog savjeta i Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, u saradnji s Institutom za istorijske studije “Lumos Cando” iz Tirane, Institutom za kulturno i duhovno nasljeđe Sjeverne Makedonije i Koordinacionog savjeta udruženja porodica nestalih osoba s Kosova održava se danas u Baru povodom 81. godišnjice tog događaja.
Događaju priustvuju istoričari, pravnici, novinari i publiciti iz Crne Gore i regiona, potpredsjednici Skupštine Mirsad Nurković, poslanice i posalnici, ambasadorka Kosova Ariana Žerka Hodža i ambasodrka Albanije Žaklina Peto, predstavnici opšrtine Ulcinj, vjerski predstvnici Barske Nadbiskupije i glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Muidin Milaim.
Iako je svoj dolazak najavio, ministar pravde Bojan Božović nije bio na simpozijumu, ali je njegovo obraćanje pročitao moderator Radomir Petrić. Svoje prisustvo bio je najavio i ministar za ljudska i manjisnka prava Fatmir Đeka, mada danas nije učestvovao. Pročitana je i poruka potpredsjednika parlamenta Nikole Camaja.
Predsjednik Bošnjačkog vijeća Suljo Mustafić kazao je da današnjim okupljanjem ispunjavaju obećanje koje su dali prilikom polaganja vijenca na mjestu s kojeg je počeo „barski masakr“.
Podjsednio je da se krajem marta i početkom aprila 1945.godine u Baru, kod nekadašnjeg Monopola duvana, nalazila skupina od više stotina nenaoružanih mladića - regruta ss Kosova, iz više tamošnjiih gradova.
Većina ih je bila albanske i jedan broj bošnjačke i nekih drugih nacionalnosti, a prislilno su mobilisani i dovedeni, da bi išli dalje u operacije oslobađanja nekih područja na kojima su se još vodile oružane borbe. Isrpljeni, gladni i prilično maltretirani, po riječima Mustafića, smješteni su u prostoru nekadašnjeg Monopola duvana.
Nakon jednog incidenta, u kojem je, prema nekim izvorima, ubijen jedan od stražara, počelo je njihovo neselektivno strijeljanje, nakon su oni probili ogradu i počeli bježati. Na opšti poziv vojske i vlasti da se krene u lov na ljude pridružili su se i neki građani, istakao je.
Po čitavom gradu, kao i po okolnim brdima, dva ili tri dana, bez suđenja, prepričao je Mustafić. strijeljani su nenaoružani i goloruki mladići. Najveći broj ubijenih pokopan je na nepoznatim lokacijama, te njihovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni i identifikovani. Mali broj je preživio, naglasio je, najviše zahvaljujući dobroti i ljudskosti nekih mještana, koji su ih danima sakrivali, uprkos zabrani, rizikujući svoj život.
„Smatramo da je utvrđivanje naučne istine o ovom događaju dug ne samo prema žrtvama i njihovim porodicama, već i prema državi u čijem su sistemu ti ljudi formalno bili mobilisani. Upravo zato vjerujem da ovo pitanje, po svojoj prirodi, prevazilazi okvire pojedinačnih inicijativa i zahtijeva institucionalni pristup“, kazao je Mustafić.
Ne radi o neidentifikovanim civilima van sistema, kako je kazao, već o mobilisanim pripadnicima tadašnje jugoslovenske vojske. To znači da je država morala imati evidenciju: ko je mobilisan, kuda je upućen i šta se s tim ljudima desilo.
Smatraju da postoji realna mogućnost da se ovo pitanje pokrene na nivou državnih organa i dobije jasan, zvaničan okvir, kroz formiranje kredibilnih komisija. Potrebno je da ovo pitanje dobije jasan mandat države, podvukao je Mustafić, kako ne bi ostao u domenu procjena, interpretacija i međusobno suprotstavljenih narativa - treba uraditi dodatna istraživanja, pristupiti arhivama u kojima se nalaze precizniji podaci, jer dok god imamo procjene mi ne govorimo o istoriji, već o predanjima.
„I ovdje, imam obavezu, da kao rođeni Baranin, čiji su preci ovdje vijekovima, ukažem da grad Bar treba posmatrati kao mjesto tragičnog događaja, a ne kao njegov uzrok. Uloga lokalnog stanovništva bila je ograničena, a postoje i svjedočenja o ljudima koji su u tim okolnostima pokazali humanost i spremnost da pomognu“, riječi su Mustafića.
On je poručio da je činjenica da se ovaj zločin desio u Baru, ali se ne može govoriti o barskom zločinu. Goloruke i nemoćne mladiće pobile su partizanske jedinice, rekao je, i formacije koje su samo bile smještene u Baru
„stina je da je u toj krvožednoj stihiji bilo i Barana, ali pojedinačnih slučajeva, čija se imena uglavnom znaju. Bar je grad istinskog I istorijskog multietničkog sklada,tako je bilo I tako će, siguran sam ostati. Upravo zbog toga treba osvijetliti, ovu tamnu i sramnu stranicu, kako nas ne bi i dalje opterećivala. “
Utvrđivanje naučne istine o ovo tragičnom događaju nije revizionizam, ocijenio je Mustafić, već dio naše obaveze suočavanja s prošlošću. U toj prošlosti nema idelanil, misli on,m a činjenica da su masakr započeli i provodile određene formacije Narodnoslobodilačke vojske i partizana ne može dovesti u pitanje ulogu I značaj tog pokreta u antifašističkom otporu i oslobađanju od okupatora:
„Mi te tekovine baštinimo i nećemo od njih odustati. Ali nećemo odustati ni od utvrđivanja pune istine o ovom događaju i konačnom uklanjanju kolektivne stigme sa ovog grada i njegovih žitelja koji su u tome najmanje odgovorni. Samo istina i utvrđivanje personalne odgovornosti za ovaj masakr, može pomoći da se suočimo sa prošlošću. To je jedini put ka pomirenju i izgradnji mostova saradnje u regionu, u njegovoj jedinoj šansi- izvjesnoj evropskoj budućnosti.“
Nika: Reći istinu o masovnom čišćenju Albanaca i Bošnjaka
Predsjednik Albanskog nacionalnog savjeta Faik Nika kazao je da se ovaj događaj održava povodom jednog od najvećih zločina koji su se desili u prošlom vijeku.
„Jedan tužan događaj koji nikada nije osvijetlje i koji nikad nije tretiran na dovoljno efikasan način od strane institucija, usljed kojeg je izvršeno masovno čišćenje mladih Alabanaca i Bošnjaka. Ovu konferenciju organizujemo kako bi rekli istinu koja se bazira na činjenicama i kako bi ispoštovali duh žrtava na dostojanstven način i ispoštovali međunarodno pravo“, proučio je.
Nika je rekao da ovaj simpozijum nema za cilj podjelu i targetiranje nekog posebnog mjesta već želi da pomoću fakata objelodabi istorijske činjenice i događaje. Dodao je da o ovoj temi nije počelo da se govori danas, niti će se završiti, mada su neki poslanici o ovome pričali i u Parlamentu Crne Gore devedesetih godina.
Božović: Država da podrži istraživanje istine koja miri i nije sredstvo podjela
Ministar pravde Bojan Božović kazao je da se danas govori o jednoj od najosjetljivijih i najtežnih tema naše prošlosti – temi koja nas obavezuje ne samo kao predstavnike institucija, već kao ljude.
„Sjećanje na stradanje u Baru 1945. godine nije samo pitanje istorije – to je pitanje pravde, dostojanstva i poštovanja osnovnih ljudskih prava: prava na život, prava na istinu i prava na dostojanstveno sjećanje. Kao ministar pravde smatram svojom dužnošću da jasno istaknem da nijedno društvo ne može graditi stabilnu i pravilnu budućnosti ukoliko nije spremno da se odgovorno i otvoreno suoči sa svojom prošlošću“, poručio je Božović.
Dodao je da vladavina prava nalaže da svaka žrtva zaslužuje istinu a svaka nepravda zaslužuje da bude prepoznata i imenovana. Upravo zato, rekao je, su naučni skupovi poput ovog od izuzetnog značaja jer doprinose rasvjetljavanju činejnica, oslobođenih ideologije i politizacije.
„Istina nije sredstvo podjela. Naprotiv, ona je preduslov pomirenja. U kontekstu savremnih standarda zaštite ljudskih prava važno je naglasiti da pravo na istinu i pravo porodica da znaju sudbinu svojih najbližih predstavljaju univerzalne vrijednosti koje su prepoznate u međunarodnom pravu“, poručio je Božović.
Zaključio je da je obaveza institucija da podrže istraživanja, očuvanje dokumentacije i otvoren dijalog, kako bi se istorija sagledala na osnovu dokaza i naučne metodolgije. Naveo je i da je važno da njegujemo kulturu sjećanja koja ne produbljuje podjele, već poštuje svaku žrtvu i univrezalnost ljudskih prava.
Nurković: Rasvijetliti mračnu istoriju zarad moralnog ozdravljenja društva
Potpredsjednik Skupštine Crne Gore Mirsad Nurković je kazao da je važno rasvijetliti dio mračne zajedničke istorije, a da ova tema dotiče duboke slojeve kolektivnog sjećanja. Radi se, kako je ocijenio, o rani istorije koja je decenijama ostala sakrivena u tišini, nepoznanicama i bolnim pitanjima porodica koje ni danas nisu dobile odgovor o sudbini svojih najbližih.
On je poručio da se snaga ozbilnjih i odgovornih društava ne ogleda u prećutkivanju „bolnih istorijskih epizoda, već u spremnosti da s njima suoče hrabro i na temelju činjenica“. Istakao je ulogu nacionalnih vijeća koji su, kao organizatori, pokazali visok stepen odgovrnosti prema sjećanju i međunarodnom povjerenju.
„Kada institucije manjebrojnih naroda na ovako ozbiljan način, akademski, otvaraju pitanja iz prošlosti one ne doprinose samo očuvanju identiteskog pamnćenja svojih država već ukupnoj demokratskoj zrelosti države. U tome vidim posebnu vrijednost ovog skupa – da se kroz nauku i institucuonalni okvir gradi kultura povjerenja i zajedničke odgovornosti prema istoriji i istini“, riječi su Nurkovića.
Dodao je da istina, ma koliko bila zahtjevna, nikada nije prijetnja društvu. Ona je, kako je ocijenio, preduslov njegovog moralnog ozdravljenja pa je od velikog značaja što je ovaj simpozujum objedinio ljude čija je riječ zasnovana na dokumentima, svjedočenjima i naučnoj metodologija, što je jeidni način da se dođe do istine koja je lišena politizacije.
Tokom simpozijuma su govorili i predstavnci organizacija i autori iz Crne Gore, Albanije i Kosova koji su se bavili ovom temom. Predsatavljeni su referati i naučni radovi o kojima se diskutovalo. Događaj će se završiti zajedničkom posjetom Monopolu u Baru, polaganjem cvijeća i odavanjem počasti u znak sjećanja na žrtve.
Bonus video:
