Celijakija je dijagnoza koja se javlja u svim životnim dobima i iz korijena mijenja život, navike pacijenta i porodice, a o tome se malo i stidljivo govori.
Radi se hroničnom autoimunom oboljenju kod kojeg unos glutena - proteina prisutnog u pšenici, ječmu i raži, izaziva oštećenje sluznice tankog crijeva i stvara poremećaj u upijanju hranljivih materija.
Sagovornici “Vijesti” upozoravaju da njeno kasno prepoznavanje može dovesti i do drugih autoimunih bolesti, ali i infertiliteta, spontanog pobačaja, osteoporoze, tumora digestivnog sistema...
Prepoznavanje celijakije, kako nekada, tako i danas, može biti otežano, ističe doktorka Veselinka Lola Đurišić, pedijatar gastroenterolog.
“Provlači se sa pacijentima pored doktora, nekako lukavo - ‘kameleonski’, uvijek isto, a opet drugačije baš kao da se nikada nijesmo dobro upoznali. A znamo mnogo o celijakiji i prepoznajemo i novi entitet - nepodnošljivost glutena pa se, da bude još teže, u praksi često miješaju”, objašnjava Đurišić, dodajući da je riječ o dva različita oboljenja.
Pogađa oko procenat populacije
Prema njenim tvrdnjama, celijakija se javlja kod “oko jednog procenta populacije”. Za razliku od celijakije, kaže, nepodnošljivost glutena je manje precizno definisana:
“Ali se simptomi, kao nadutost, bolovi u stomaku, učestale ili/i prolivaste stolice, umor, preklapaju sa simptomima celijakije, što može dovesti do zabune. Nepodnošljivost glutena nema precizne bio-markere za dijagnozu i dobija se per exclusionem - isključenjem drugih kliničkih stanja”.
Đurišić ističe da danas, uprkos svim dostupnim dijagnostičkim alatima, edukaciji ljekara i pacijenata, ne može se reći da “nema celijačne krize”.
“Naprotiv ima je kod djece i kod odraslih. Manifestuje se teškom kliničkom slikom: gubitkom u težini, učestalim masnim stolicama, distendiranim abdomenom, lokalnim edemima, bolovima u abdomenu, mišićima i kostima, potpunom malaksalošću, gubitkom hoda i interesovanja za igru kod djece, metaboličkim i elektrolitnim poremećajima sa poremećajem i disfunkcijom i drugih organa. Nastaje obično nakon dužeg trajanja neprepoznate celijakije i nakon svojevoljnog prekidanja dijete bez glutena”, objasnila je ljekarka.
Rekla je da u serološke testove za postavljanje dijagnoze celijakije spadaju “antitijela na tkivnu transglutaminazu, EMA - endomizijalna antitijela IgA i IgG i ukupan lgA”.
“Kod dijagnostikovanih pacijenata obavezan je skrining najbližih srodnika. Biopsija tankog crijeva sa jasnim nedostatkom osnovnih karakteristika crijevnih resica je zlatni standard u dijagnostici. Ipak, pojedini protokoli posebno za djecu uz pozitivnu celijačnu serologiju, genetsku predispoziciju i ispoljenu kliničku sliku, dovoljni su za dijagnozu i započinjanje liječenja”, kazala je Đurišić, istakavši da se bezglutenska dijeta započinje “po završenoj dijagnostici i svim urađenim pretragama”.
Đurišić upozorava da svako samoinicijativno isključenje glutena dovodi do velikih grešaka, kao i teških posljedica po zdravlje i psihu pacijenta.
“Napominjem da je najvažnije prvo isključiti dijagnozu celijakije, pa potom razmatrati nepodnošljivost glutena. Terapija je samo slična - nije ista, a posljedice su nesagledivo opasnije za zdravlje pacijenta. Zato je važno provjeriti svoje simptome, potražitii vezu sa glutenom ili prepoznati u navedenim simptomima i obratiti se ljekaru prije započinjanja dijete. Dijagnoza se mora postaviti prije isključenja glutena iz ishrane. Žurba i ishitrenost u ‘trend dijeti’ može imati velike posljedice na zdravlje”, poručila je Đurišić, dodajući da se u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) i Institutu za bolesti djece “uspješno sprovodi dijagnostika celijakije”.
Drugačiji način života
Da postoji nedovoljno razvijena svijest o celijakiji u Crnoj Gori, smatraju i u nevladinoj organizaciji (NVO) “Celijakija”. Predsjednica te NVO Valentina Piperović, kazala je da je zbog toga veoma važno nastaviti sa obrazovanjem i informisanjem javnosti, kako bi se oboljeli ranije dijagnostifikovali.
“I imali bolju podršku u društvu, što je misija našeg udruženja. Naime, još 2003. godine, roditelji djece sa celijakijom osnovali su prvo udruženje. Za protekle 23 godine združeni pomažemo jedni drugima prenoseći bogato iskustvo u pravilnom sprovođenju bezglutenske ishrane kao jedinog lijeka za celijakiju”, rekla je “Vijestima”.
Piperović podsjeća da kada se osobi dijagnostifikuje celijakija, njen život se mijenja iz korijena i više ništa nije isto, jer “svaki obrok, kupovina i izlazak zahtijevaju dodatnu pažnju i oprez”.
Ističe da se ne radi o promjeni jelovnika, već potpuno drugačijem načinu života.
“S tom dijagnozom ne mijenja se samo svakodnevica jedne osobe, već se mijenjaju i navike cijele porodice. Najbliži često zajedno uče kako da prilagode kuhinju, obroke i svakodnevne rutine kako bi pružili podršku i sigurnost. Potrebno je mnogo strpljenja, razumijevanja i solidarnosti, jer i najmanja greška može imati posljedice po zdravlje. Ipak, uz podršku porodice i okoline, osoba sa celijakijom može pronaći snagu da se prilagodi i nastavi da živi kvalitetno i dostojanstveno. Ova bolest nas podsjeća koliko su zajedništvo, briga i razumijevanje važni u svakodnevnom životu”, objašnjava Piperović.
Prema njenim riječima, bezglutenska hrana u Crnoj Gori je dostupna, ali je skupa i “zbog toga često nedostupna brojnim pacijentima”.
“Takođe, u unutrašnjosti se teško može naći širi asortiman bezglutenskih proizvoda pouzdanih proizvođača. Fond za zdravstveno osiguranje obezbjeđuje bezglutensko brašno na recept, a količina je određena starosnom kategorijom pacijenata. To je značajna pomoć, ali nije dovoljna, za svakodnevne potrebe pacijenata. Potrebna je šira institucionalna podrška i svijest na višem stupnju, kako bi osobe sa celijakijom mogle živjeti bezbjedno, kvalitetno i komotno”, izjavila je za “Vijesti”.
Bezglutenski proizvodi uglavnom skupi
Osobe koje imaju celijakiju u marketima mogu naći više namirnica koje ne sadrže gluten.
Cijene tih proizvoda su različite i uglavnom zavise od proizvođača. Tako se bezglutenski hljeb kreće od nepuna dva do tri eura. Čokoladice bez glutena moguće ne naći i za 75 centi. Bezglutenski čips, štapići, keksići kreću se od 1,20 do 3 eura. Kilogram brašna od 5,50 do 6,95 eura.
Iako je proizvode moguće naći u gotovo svim marketima u državi, to ne znači da su oni i jeftini.
Piperović je “Vijestima” kazala da crnogorski zdravstveni sistem prepoznaje samo dio finansijskog tereta bezglutenske dijete.
“Fond za zdravstveno osiguranje obezbjeđuje bezglutensko brašno na recept, ali većina proizvoda ostaje na trošak porodicama. Potrebna je šira institucionalna podrška i veća svijest društva kako bi oboljeli mogli živjeti zdravo i bezbjedno”.
Simptomi kod djece i odraslih
Đurišić napominje da se simptomi celijakije kod djece vezuju za bolove u stomaku, nadimanje, dispeptične smetnje, masne stolice...
“Kao i gubitak u težini i gubitak apetita, razdražljivost, nezainteresovanost, gubitak kose, suvu kožu, herpetične promjene na okrajinama, a vrlo često vidimo nizak rast, slabiju ishranjenost, anemiju, zakašnjeli pubertet, udruženost sa bolestima štitnjače i DM Tip 1”, rekla je.
Kod djece ako se celijakija ne prepozna na vrijeme, kaže Đurišić, značajno negativno utiče na rast, razvoj, uspjeh u školi, fizičku aktivnost i socijalizaciju.
Prema njenim riječima, kod odraslih pacijenata osim stomačnih dispeptičnih smetnji - nadimanje, bolovi, nelagodnost, povraćanje i mučnina, proliv, česte su udružene bolesti štitnjače, “kao i DM Tip 1, reumatske bolesti, alergije na hranu, glavobolje, psihijatrijski pormećaji, hroničan umor, uporna anemija”.
Bonus video:
