Od Podgorice do Bona, od ljubavi prema matematici do medicine, put mlade Podgorčanke Magdalene Ostojić obilježili su rad, disciplina i spremnost da izađe iz zone komfora. Studije medicine na Rajnskom Univerzitet Friedrich-Wilhelmsa u Bonu, jednom od najuglednijih njemačkih univerziteta, donijele su joj dragocjeno znanje, ali i ličnu transformaciju.
U razgovoru za “Vijesti”, Ostojić, stipendista Fonda za izvrsnost crnogorske Vlade, govori o školovanju, životu u Njemačkoj, kliničkoj praksi, naučnim istraživanjima i planovima za budućnost.
Magdalena je školovanje počela u Osnovnoj školi “Maksim Gorki” u Podgorici, a nastavila u Gimnaziji “Slobodan Škerović”.
“U prvim godinama školovanja bila sam posebno posvećena matematici i učestvovala na takmičenjima, tako da medicina nije bila moj prvi i jedini plan od samog početka. Međutim, u srednjoj školi se, zahvaljujući profesoricama koje su obilježile taj period, rodila ljubav prema biologiji i medicini. Posebno su mi značile profesorica biologije Sanja Ognjanović, ali i razredna, profesorica književnosti Gordana Vučinić, čiji su savjeti imali važnu ulogu u mojoj odluci da upišem medicinu.”
Obrazovanje stečeno u Crnoj Gori mnogo joj je, kako kaže, pomoglo kasnije na studijama u inostranstvu.
“Boravak u inostranstvu i susret sa različitim obrazovnim sistemima dodatno su mi potvrdili utisak da naš školski program spada među zahtjevnije i obuhvatnije. Tokom studija često mi je upravo to predstavljalo veliku prednost - i zbog količine predznanja i zbog radnih navika, discipline i ozbiljnosti koje sam ponijela iz Crne Gore. Mislim da su to i razlozi zbog kojih naši studenti često ostvaruju odlične rezultate na prestižnim univerzitetima širom svijeta.”
O odlasku u inostranstvo počela je da razmišlja još u srednjoj školi.
“Tada sam već znala da želim da studiram medicinu i bila sam svjesna prednosti koje nude razvijeni zdravstveni i obrazovni sistemi, posebno u Njemačkoj. Osim toga, vjerovala sam da boravak u inostranstvu tokom studija doprinosi i ličnom razvoju - kroz upoznavanje drugih kultura čovjek širi vidike, postaje otvoreniji i samostalniji. Radovala sam se i izazovu da usavršim još jedan strani jezik, a sigurnost mi je davala činjenica da sam u Crnoj Gori imala čvrst oslonac u porodici i mjesto kojem uvijek mogu da se vratim.”
Magdalena njemački jezik uči od petog razreda osnovne škole, učestvovala je na takmičenjima i kroz programe razmjene i ljetnjih škola upoznala više gradova u Njemačkoj i Austriji.
“Bon sam prvi put posjetila 2019. godine u okviru programa razmjene koji je organizovao PAD, i tada sam stekla veoma lijepe utiske o gradu i univerzitetu. Kada je došlo vrijeme za prijavu za fakultet, Bon mi je već bio u mislima, a važan faktor bilo je i visoko mjesto Univerziteta u Bonu na Šangajskoj listi. Uz to sam imala položen C1 sertifikat iz njemačkog jezika, koji je bio jedan od uslova za upis, pa su se stvari nekako prirodno posložile.”
Već pri prvom dolasku, Magdaleni je Bon je djelovao kao grad u kojem bi mogla da zamisli sebe kao studentkinju.
“Ima prijatnu atmosferu, izražen studentski duh i jednu posebnu mjeru - dovoljno je živ, a opet nije prevelik i iscrpljujući. Dopada mi se što se na svakom koraku smjenjuju kafei, parkovi, šetališta i pogled na Rajnu. Uz to, Bon je i Betovenov rodni grad, pa su kultura i muzika ovdje vrlo prisutni. Danas živim sama u studentskom domu, u studio-apartmanu, i zaista mislim da grad studentima pruža vrlo dobar kvalitet života.”
Veliki dio nastave, prema njenim riječima, odvija se na univerzitetskoj klinici na kampusu Venusberg, koji je moderan bolnički kompleks u kojem su objedinjeni klinike, istraživački instituti i nastava za studente medicine.
“To mi se posebno dopada, jer je sve na jednom mjestu — od predavanja i vježbi do kliničke prakse. Jedna od najvećih prednosti fakulteta je i “Skillslab”, interdisciplinarni trening-centar u kojem studenti i mladi ljekari mogu da usavršavaju praktične vještine u kontrolisanom okruženju prije rada sa pacijentima. Tu vježbamo sve, od reanimacije i intubacije do složenijih procedura i simulacija operacione sale.
Magdalena je dio i prestižnog Honors programa.
“Honors program Univerziteta u Bonu okuplja 100 najboljih studenata svake generacije i pruža mogućnost da, kroz dodatne seminare i ispite, izađemo izvan standardnog kurikuluma. Meni se posebno dopada to što me povezuje i sa drugim fakultetima i disciplinama, pa tako ovaj semestar pohađam seminar iz produkcije filma. Taj program mi je važan jer mi otvara prostor za interdisciplinarnost i dodatno intelektualno širenje, što smatram izuzetno dragocjenim za budući profesionalni razvoj.”
Pored studija, uključena je i u naučna istraživanja.
“Skoro dvije godine sam dio radne grupe na Klinici za reumatologiju, gdje se bavim kliničkim istraživanjima rijetkih autoimunih bolesti. Zadužena sam za regrutaciju, preglede, koordinaciju i dokumentaciju pacijenata uključenih u studiju. Naučni rad me snažno motiviše, jer mi daje osjećaj da doprinosim razvoju medicine ne samo kao budući ljekar, već i kroz istraživanje i razmjenu znanja. Voljela bih da i u budućnosti ostanem aktivna u toj oblasti.”
Ostojić bi volela da spoji nauku, kliniku i operacionu salu.
“Naučna istraživanja su nešto u čemu sebe jasno vidim, ali me snažno privlači i hirurgija. Ljubav prema toj oblasti rodila se još tokom boravka u Kliničkom centru Crne Gore, gdje sam u više navrata stažirala i imala priliku da izbliza vidim koliko svaka operacija traži posvećenost, preciznost i timski rad. Od tada me želja za operacionom salom nije napustila.
Mgdalena Ostojić misli da je život umnogome uticao na nju kao osobu.
“Kada pogledam sebe danas i sebe od prije pet godina, razlika je zaista velika. Početak nije bio lak - suočavanje sa stranim jezikom, novom kulturom i osjećajem usamljenosti nije jednostavno. Ali upravo su me ti izazovi učinili samostalnijom, organizovanijom, izdržljivijom i hrabrijom. Život vani me naučio i većoj otvorenosti, toleranciji i razumijevanju različitosti. Donio mi je i mnoga dragocjena prijateljstva koja su moj život učinila bogatijim.”
Povratak u Crnu Goru
Magdalena ne isključuje povratak u Crnu Goru.
“Uvijek bih se radovala prilici da ponovo živim blizu porodice, kuće i mora. Naravno, takva odluka zavisi od profesionalnih prilika, naročito kada je riječ o naučnom radu, gdje inostranstvo trenutno nudi više mogućnosti. Ipak, raduju me pozitivni pomaci u Crnoj Gori kada je riječ o statusu ljekara i uslovima rada. Posebno mi znači i to što je država uvela program stipendiranja studenata na prestižnim univerzitetima, čiji sam i ja dio, jer to u nama budi dodatni osjećaj odgovornosti da jednog dana svojim znanjem doprinesemo zemlji iz koje smo potekli.”
Radni dan
Dan Magdalene Ostojić u Bonu obično počinje kliničkim vježbama već u sedam ujutro.
“To je dio studija koji najviše volim jer se upravo tu stiče najviše stvarnog znanja i iskustva. Vrijeme provodimo na odjeljenjima i u ambulantama, prisustvujemo uzimanju anamneze, pregledima pacijenata, dijagnostici i analiziranju slučajeva zajedno sa ljekarima. Posebno volim dane provedene u operacionom bloku. Nakon toga slijede predavanja i seminari, a fakultet veliku pažnju posvećuje i komunikaciji sa pacijentima, pa često imamo seminare koje vode psiholozi. Pored redovne nastave, mnogo vremena posvećujem učenju u biblioteci, ali i programu za talentovane studente u okviru univerziteta.
Sličnosti i razlike
Za razliku od studiranja u Crnoj Gori, nastava je organizovana drugačije i na svakom predmetu radi više predavača, od kojih svaki pokriva oblast svoje uže specijalizacije.
“To znači da dobijamo veoma savremeno i stručno znanje, ali je teže uspostaviti kontinuitet odnosa sa profesorima jer ih često viđamo samo jednom ili dva puta tokom semestra. S druge strane, studenti koji pokažu posebno interesovanje mogu lako da stupe u kontakt sa profesorima i provedu dodatno vrijeme na njihovim odjeljenjima. Kada je riječ o oblastima koje me posebno privlače, to bi svakako bila neka grana hirurgije.”
Ispiti
Ispiti na Medicinskom fakultet u Bonu su mnogo više usmjereni na kliničko razmišljanje nego na reprodukciju činjenica.
“Pitanja su često postavljena kroz konkretne slučajeve, pa student mora da pokaže sposobnost analize, postavljanja dijagnoze i planiranja terapije. Česti su i OSCE ispiti, praktični testovi na više stanica, gdje demonstriramo konkretne vještine. Poseban izazov predstavljaju tri državna ispita koja su obavezna tokom studija i bez kojih se ne može nastaviti školovanje ni dobiti licenca. To je vrlo zahtjevan sistem, ali mislim da veoma dobro priprema studente za praksu.”
I nobelovci na Univerzitetu u Bonu
Rheinische Friedrich-Wilhelms-Universität Bonn, odnosno Univerzitet u Bonu, osnovan je 18. oktobra 1818. godine, odlukom pruskog kralja Fridriha Vilhelma III. Riječ je o javnom istraživačkom univerzitetu.
Danas ima sedam fakulteta i 237 studijskih programa, a prema podacima za studijsku 2024/25. godinu broji 31.501 studenta.
Na Šangajskoj listi (ARWU) za 2025. godinu zauzima 68. mjesto u svijetu, 11. u Evropskoj uniji i 4. u Njemačkoj.
Univerzitet u Bonu posebno je poznat po matematici i vrhunskim istraživanjima, a sam univerzitet ističe da je u posljednjim decenijama imao više dobitnika Nobelove nagrade i Fildsove medalje nego bilo koji drugi njemački univerzitet.
Među najpoznatijim imenima vezanim za Bon izdvajaju se matematičari Peter Scholze i Gerd Faltings, nobelovci Wolfgang Paul i Reinhard Selten, kao i August Kekulé (1829–1896), njemački hemičar i jedan od utemeljivača organske hemije, najpoznatiji po teoriji hemijske strukture i modelu benzenovog prstena, i Heinrich Hertz (1857–1894), njemački fizičar koji je dokazao postojanje elektromagnetnih talasa, a po njemu je nazvana jedinica za frekvenciju — herc.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
