Obilježena 34. godina od ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica

Memorijalnim skupom ispred zgrade hercegnovske policije danas je obilježena 34. godišnjica ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica, a sa događaja je poručeno da je podizanje spomen-obilježja žrtvama čin civilizacijske odgovornosti i trajnog suočavanja sa prošlošću.

Skupu, koji su organizovali Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje, prisustvovali su članovi porodica žrtava zločina, predstavnici Vlade, Skupštine Crne Gore, Skupštine opštine Herceg Novi, Specijalnog državnog tužilaštva, ambasade Bosne i Hercegovine (BiH), Bošnjačkog vijeća, Islamske zajednice, političkih partija, nevladinih organizacija, kao i mediji i građani Herceg Novog.

Iz HRA su kazali da ni ova godišnjica nije dočekana uz ponovno otvaranje krivične istrage, podizanje spomen-obilježja ili uspostavljanje zvaničnog dana sjećanja na žrtve deportacije.

Ipak, kako su naveli, u aprilu ove godine načinjen je važan pomak ka institucionalnom obilježavanju zločina.

“Na sastanku sa odbornicima i odbornicama Skupštine opštine Herceg Novi i ministarkom kulture i medija Tamarom Vujović iskazana je spremnost da se podrži inicijativa za podizanje spomen-obilježja žrtvama deportacije”, podsjetili su iz HRA.

Oni su kazali da je predloženo i formiranje radne grupe koja bi usaglasila tekst budućeg spomen-obilježja, kako bi se trajno očuvalo sjećanje na žrtve i iskazao pijetet prema stradalima.

Izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević otvarajući skup kazala je da su se danas okupili ne samo zbog prošlosti, već zbog odgovornog odnosa prema budućnost.

“Ohrabruje nas što je u Herceg Novom izgleda nastupilo novo vrijeme u kojem su politički činioci na zajedničkom sastanku prije mjesec iskazali gotovo jedinstveno opredeljenje da se ovakvi zločini više nikad ne ponove i da u to ime podrže trajno i dostojanstveno obilježavanje stradanja nevinih”, navela je Gorjanc Prelević.

Kako je dodala, spomenik nikoga ne može vratiti, ali može da čuva sjećanje na žrtve i upozorava buduće generacije.

“Spomenik može da iskaže plemenitost – da se u Crnoj Gori i u Herceg Novom bira privrženost istini i ljudski odnos prema nedužnoj žrtvi”, poručila je Gorjanc Prelević.

Ministar regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa NVO Ernad Suljević kazao je da danas, dok odaju počast stradalima, treba da se sjete važne istine – da svaka nevina žrtva, bez obzira kojoj vjeri ili naciji pripadala, zaslužuje jednako poštovanje, tugu i jednako ljudsko saosjećanje.

On je rekao da se danas sa tugom prisjećaju nevinih ljudi koji su u Crnu Goru došli tražeći sigurnost, vjerujući da će pronaći mir i spas od rata, a umjesto toga postali žrtve nepravde i stradanja.

“Neka nas sjećanje na ove nevine ljude ne dijeli, već zbližava u zajedničkoj želji da budemo bolje društvo. I neka nas uvijek podsjeća da je najveća pobjeda jednog društva onda kada uspije sačuvati čovjeka u čovjeku”, zaključio je Suljević.

Zamjenik Ombudsmana za oblast zaštite od diskriminacije, ranjivih grupa i rodne ravnopravnosti Mensur Bošnjak naglasio je da pitanje podizanja spomen obilježja nije pitanje forme niti simbolike bez sadržaja.

„To je pitanje odnosa države i društva prema istini, prema žrtvama i prema budućim generacijama. Važno je da kultura sjećanja ne živi samo od godišnjice do godišnjice već da bude trajno i vidljivo utkana u prostor i savjest Crne Gore“, kazao je Bošnjak.

Poslanica Bošnjačke stranke Kenana Strujić Harbić poručila je da zgrada Centra bezbjednosti Herceg Novi nije bila nikakav simbol bezbjednosti već sabirni centar za ljude koji su se u njemu skupljali da bi bili odvedeni na mjesto određeno da na njemu budu ubijeni, zbog imena.

“Pozivam nadležne da adekvatnim spomen obilježjem skinu ljagu sa imena Crne Gore, policije Crne Gore i Centra bezbjednosti Herceg Novi, a tužilaštvo da zločince, konačno, privede pravdi – jer je zločin razlog za osudu, a ne ime”, poručila je Strujić Harbić.

Poslanik Pokreta Evropa sad i odbornik Novske liste u Herceg Novom Jovan Subotić kazao je da su stasale nove generacije koje su spremne da se suoče sa zločinom deportacije i da ga obilježe na dostojanstven način, podizanjem spomen-obilježja i njegovanjem kulture sjećanja.

„Ti ljudi su došli u naš grad i druge gradove Crne Gore vjerujući da će u njima pronaći utočište. Naša je obaveza da čuvamo istinu o tome šta se dogodilo i da ne dozvolimo da se takvo zlo ikada više ne ponovi“, kazao je Subotić, upozoravajući da „mnogi od tih zlih ljudi danas još uvijek žive među nama“ i da neki od njih „i dalje negiraju ono što se desilo“.

On je poručio da Herceg Novi i Crna Gora moraju biti mjesta utočišta i sigurnosti, „a nikako posljednja stanica za naše najmilije“.

Odbornica Evropskog saveza u Herceg Novom Tanja Vujičić poručila je da se podizanjem spomen obilježja neće vratiti izgubljene živote ali hoće pokazati da nijesu zaboravljeni, da su greške priznate i da se nikad nešto slično ne ponovi.

„Dugujemo im istinu, poštovanje i trajno sjećanje“, poručila je Vujičić.

Novinar i publicista Šeki Radončić kazao je da mu je žao što bivši poslanik crnogorskog parlamenta Ćazim Lukač, nakon čijeg je govora u Skupštini Crne Gore zaustavljena akcija hapšenja i deportacije izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, nije dočekao vijest o podršci inicijativi za podizanje spomen-obilježja.

Radončić je dodao da, kao čovjek koji je istraživao ovaj slučaj 34 godine, predlaže da se na zgradi Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Crne Gore postavi spomen-ploča sa imenom i prezimenom nestalih i ubijenih ljudi.

„Ta spomen-ploča treba da podsjeti da je to državni zločin i da se prisjeti ko je tada državom rukovodio, odnosno direktno MUP, ko su bili zamjenici i ko su bili izvršioci. I naravno, treba da tražimo da se otvore arhivi. Arhivi postoje za sve što je rađeno“, naglasio je Radončić.

Radončić je podsjetio i na inicijativu koju su Jasenka Perović i on uputili predsjedniku Crne Gore za dodjelu posthumnog priznanja hercegnovskom policajcu Milanu Jokiću, koji je oslobodio dvojicu uhapšenih Bošnjaka, braću Nedžiba i Nermina Sijerčića, i tako im spasio život, ali da na nju do danas nijesu dobili odgovor.

Skupu su prisustvovali članovi porodica stradalih žrtava deportacije, Sanina Krdžalije, Alenka Titorića i Osma Bajrovića. Posmrtni ostaci Bajrovića i Titorića još nijesu pronađeni.

Alen Bajrović, sin Osma Bajrovića, kazao je da od države očekuje da konačno imenuje odgovorne i da utvrdi ko su počinioci zločina, da privede pravdi one koji su bili nalogodavci, direktni izvršioci i svi oni koji su, iz fotelja, prstom određivali mete.

„Potrebno je da se država pobrine i za posmrtne ostatke žrtava, kao i da se uz pomoć novih generacija političara i ljudi dobre volje izgradi spomenik koji će jasno ukazivati na brutalni i stravični ratni zločin koji se dogodio sa potpisom države Crne Gore“, naglasio je Bajrović.

Jasenka Perović, sestra stradalog Alenka Titorića naglasila je koliko joj znači što je konačno pokrenuta inicijativa za podizanje spomen-obilježja.

„Podizanje spomen-obilježja učinilo bi da mogu da se okrenem svom budućem životu i da konačno koliko-toliko prodišem. Predložila bih da se na spomen-ploči napišu imena i prezimena nestalih i ubijenih ljudi, ali i da se ostavi mjesta da se neka imena naknadno dopišu, pošto tačan broj žrtava još uvijek nije utvrđen“, poručila je Perović.

Prema dostupnim zvaničnim dokumentima, crnogorska policija je u maju i junu 1992. godine, nezakonito uhapsila najmanje 66 Muslimana-Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine (tj. osoba pretpostavljene muslimanske nacionalnosti), koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u BiH, a zatim ih isporučila njima neprijateljskoj vojsci Srpske Republike u BiH.

Ubijeno je njih 54, dok je samo dvanaestoro preživjelo izručenje u koncentracione logore.

Iz Herceg-Novog su deportovana i 33 Srbina i trojica Hrvata, ali nije poznato da je neko od njih stradao od posledica deportacije. Hrvati su oslobođeni odmah, kao i znatan broj Srba, koji nijesu ni mobilisani.