Sramota, ne i šteta po državu: Viši sud odbio žalbu tužilaštva - za slučaj Pavličić odgovoran samo Institut

To što je Miljana Pavličić 14 godina radila u Institutu za javno zdravlje na odgovornim pozicijama sa lažnom diplomom nije njen, već isključivo propust nadležnih u toj instituciji sa kojom je sve vrijeme zaključivala ugovore o radu.

To je stav Višeg suda u Podgorici koji je prošlog mjeseca odbio žalbu Osnovnog državnog tužilaštva na rješenje Osnovnog suda iz juna 2025, a kojim je obustavljen postupak protiv nekadašnje pomoćnice zdravstvene ustanove, ranije uslovno osuđene zbog falsifikovanja obrazovne isprave.

Viši sud je potvrdio da nije bilo dovoljno dokaza da je Pavličić počinila krivično djelo prevara i dovela u zabludu pravno lice, ali i da nije protivpravno stekla imovinsku korist jer je zarade primala za faktički obavljeni rad.

Pavličić, koja je još 2014. godine zbog falsifikovanja diplome Hemijskog fakulteta Univerziteta u Beogradu osuđena na četiri mjeseca zatvora, uslovno na dvije godine, od 2010. godine do otkaza krajem 2023. imala je u radnom dosijeu lažno uvjerenje o završenom visokom obrazovanju, bez diplome, kao i uvjerenje o stručnom ispitu pred Ministarstvom zdravlja.

Ona je radila i napredovala u toj ustanovi do novembra 2023, kada su “Vijesti” objavile da je godinama na odgovornim pozicijama na osnovu falsifikovanog uvjerenja o završenim studijama, a sa beogradskog univerziteta potvrdili da je ispisana 12 godina nakon što je započela školovanje. ODT je tada formirao krivični predmet protiv Pavličić, a nadležni u IJZ i njeni nadređeni saslušani su kao svjedoci.

Viši sud u rješenju od kraja aprila navodi da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i zaključak da nema mjesta optužbi protiv Pavličić i dovoljno dokaza da je sumnjiva za djelo koje je predmet optužbe, te da treba obustaviti postupak.

Ističu da krivično djelo prevara iz člana 244 Krivičnog zakonika Crne Gore čini onaj ko u namjeri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist, dovede koga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, dok je stavom 4 istog člana definisan kvalifikovani oblik krivičnog djela u slučaju kada je pribavljena imovinska korist ili je nanijeta šteta u iznosu koji prelazi 30.000 eura.

Međutim, tvrde da ne postoje dokazi kojim bi se na nedvosmislen način potkrijepila tvrdnja da je Pavličić od 2014. do 2023. protivpravno pribavila imovinsku korist i da je lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica dovela u zabludu pravno lice i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini.

Viši sud je konstatovao da je ona sa Institutom zaključivala ugovore o radu i na osnovu njih obavljala poslove na kojima je bila raspoređena i sticala mjesečne zarade u bruto i neto iznosu. Istakli su i da je optužnicom stavljeno na teret da je stekla protivpravnu imovinsku korist u bruto iznosu, iako je na ime obavljenog rada dobijala neto zaradu, a doprinosi koji se obračunavaju na to nijesu potraživanje koje joj pripada.

“Dakle, okrivljena je primala zarade za svoj faktički rad koji je nesumnjivo obavljala u Institutu, a imajući u vidu opšteprihvaćen stav da u slučaju kada se na radnom mjestu obavljaju poslovi koji zahtijevaju viši stepen stručne spreme od onog koji formalno posjeduje zaposleni, tom zaposlenom pripada zarada u visini obavljenog faktičkog rada, shodno obavljenom poslu, a ne shodno stepenu stručne spreme koji posjeduje. To jasno ukazuje da, bez obzira na zakonitost prijema u radni odnos, pravo na naknadu na ime obavljenog faktičkog rada takvom zaposlenom pripada, pri čemu zakonitost prijema u radni odnos može uticati samo na dalje trajanje tog radnog odnosa, ali ne i da poslodavac može zahtijevati povraćaj isplaćenih zarada”, navodi se u rješenju Višeg suda.

Pored ostalog, Viši sud ukazuje i da je optužnicom stavljeno na teret Pavličić da je u zabludu dovela pravno lice - Institut, bez preciziranja identiteta odgovornog ili drugog ovlašćenog lica koje je eventualno dovedeno u zabludu i koje je pod uticajem te zablude zaključilo ugovore o radu ili preduzelo druge radnje na štetu imovine pravnog lica. Takav opis radnje izvršenja, tvrde, ne sadrži jedan od suštinskih elemenata bića krivičnog djela prevare, jer ne identifikuje subjekt kod kojeg je zabluda nastupila, niti konkretizuje način na koji je ta zabluda uticala na donošenje odluke, čime izostaje uzročno-posljedična veza između navodnog dovođenja u zabludu i nastupanja imovinske štete.

“Prvostepeni sud pravilno navodi da se u konkretnom jedino može govoriti o propustima nadležnih u pravnom licu - Institutu za javno zdravlje koji su bili dužni da izvrše provjeru dokumentacije svih zaposlenih prilikom zasnivanja radnog odnosa, a što je i njihova obaveza prilikom upotpunjavanja personalnog dosijea zaposlenog, a ne o dovođenju u zabludu njih od strane okrivljene”, navodi se u rješenju.

Slučaj Pavličić, koja je sa lažnom diplomom i uslovnom osudom godinama obavljala važne pozicije, uključujući i funkciju predsjednice Komisije za akreditaciju zdravstvenih ustanova, doprinio je kasnijoj intenzivnijoj kontroli obrazovnih isprava.

U posljednje dvije godine zabilježen je i veći broj krivičnih prijava koje podnosi Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija protiv onih koji lažiraju diplome fakulteta i srednjih škola, pred sudovima, i zatvorskih kazni za falsifikovanje obrazovnih isprava.