Trauma maturske večeri: Trendovi sve više produbljuju podjele među maturantima

Umjesto da maturske večeri budu ono što bi simbolički trebalo i što su nekad bile - ispiti zrelosti kojim se zatvara jedno, a otvara drugo poglavlje u životima mladih - u Crnoj Gori su se, po diktatu trendova s društvenih mreža, pretvorile u takmičenja koja ekonomski opterećuju mnoge porodice, a nekim tinejdžerima ostavljaju ožiljke socijalnih i finansijskih trauma, koja ih nerijetko dovode do toga da propuste “najljepše veče”.

Sagovornici “Vijesti” upozoravaju da dobra volja roditelja da djeci omoguće savršeno veče, praćena javnim prezentovanjem na mrežama, može prerasti u finansijski stres za cijelu porodicu i da se ta ceremonija pretvorila u statusni simbol, nerijetko obojen snobizmom i kičom.

Trendovi među manturantima iz godine u godinu sve su izraženiji, a odnose se na veliku potrošnju novca zarad “idealne mature”, što se ogleda kroz skupe odjevne kombinacije, ali i druge troškove koji često iznose dvije ili više prosječnih plata.

Standardi današnjice diktiraju skupocjenu odjeću, često šivenu kod domaćih ili regionalnih dizajenera, vrijedan nakit, šminku, manikir i pedikir, dizajnerske cipele i torbice, iznajmljivanje “bijesnih” automobila, personalnih profesionalnih fotografa i što raskošnija “after” žurka koju vršnjaci sami organizuju.

Kroz razgovor s više maturanata i njihovih roditelja “Vijesti” saznaju da se na jedno matursko veče potroši od par stotina do nekoliko hiljada eura. Troškovi se ne odnose samo na potrepštine za tu noć, već na, u nekim slučajevima, dugotrajne pripreme, pa se mjesecima mladima plaćaju članarine u teretanama, višestruki frizerski i kozmetički tretmani...

Posljednjih mjeseci društvene mreže prepravljene su fotografijama i snimcima maturanata širom zemlje na kojima se može vidjeti sve navedeno, a najupečatljiviji je dojam luksuza i prestiža.

Nešto manje “viralne” su bile objave kojima se traži novčana pomoć kako bi neki učenik ili učenica mogao sebi da priušti maturu, a u zatvorenim grupama su objavljivane molbe da se pozajmi haljina, ili pokloni termin u nekom od salona ljepote.

Materijalno-konzumerističke vrijednosti odraslih slikovito se prikazuju kroz maturske večeri mladih, dok oni koji ih ne baštine i ne uspijevaju da im se prilagode - ostaju na margini - izopšteni i ismijavani.

Da je matura postala dokazivanje statusa primijetila je i Olena Gromova, maturantkinja Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole (SEUŠ) iz Bara, koja kaže da se to pokazalo kroz svakodnevne razgovore u školskom dvorištu sedmicama prije same proslave.

Konstantno se, prema njenim riječima, pričalo na temu “ko više ulaže”, ko je šta kupio i odakle je naručio, i dok su neki plaćali dizajnerske haljine, neko je naručivao s “TEMU-a”, pa poslije bio ogovaran iza leđa.

“Na samoj proslavi, svi smo sređeni, niko u momentu ne razmišlja o tome. Ipak, sedmice prije maturske večeri su možda i najgori dio te priče, ne komentariše se uspjeh u školi ili planovi za fakultet, već to koliko ćeš potrošiti za to jedno veče”, ispričala je listu.

Umjesto da budu opušteni jer završavaju jednu važnu fazu u životu, većina je pod stresom, prepričava Gromova, i dodaje da ih taj pritisak dodatno opterećuje jer stvara osjećaj nesigurnosti.

Ona je primijetila i komenatre poput “od tebe sam očekivao/la više”, što smatra da je apsurdno.

Matursko veče se tretira kao “Met Gala”, ocijenila je, pa umjesto da matura bude njihov zajednički praznik, stvara se tenzija i anksioznost oko toga da li će ispuniti tuđa očekivanja.

“Tražiti od roditelja stotine eura za jedno veče je nerealno. Svi mi želimo da se istaknemo, da se sredimo i proslavimo, to je donekle i normalno, i ja sam se spremala za svoju maturu. Ali, moramo da razumijemo gdje je granica. Činjenica je da svi imamo različite budžete i da svako može sebi da priušti različite stvari, ali to ne smije da bude razlog za podjele. Dok se te cifre ne izgovore naglas, često se uopšte ne vidi razlika između onoga ko je potrošio 200 i onoga ko je potrošio 1.000 eura”, kaže Gromova.

Ona potvrđuje da neki đaci svjesno biraju da ne dođu na sopstvenu maturu, da ne bi bili predmet ogovaranja, komentarisanja ili izopštavanja iz društva, a neki su i prije maturske večeri odbačeni iz društva toliko da dolazak na matursko veče nikad nije bio opcija.

To je, prema njenom mišljenju, samo vrhunac onoga što im se svakodnevno dešavalo u školi - podjele po raznim osnovama, jedan od kojih je i finansijski status, a matura je za mnoge samo još jedan povod da se osjete neugodno među svojim “društvom”.

Zavist umjesto simpatija

Profesor pravne grupe predmeta u SEUŠ Neđeljko Necko Đurović u razgovoru za “Vijesti” kaže da proslave maturskih večeri već odavno potvrđuju pravilo po kojem je većini mladih važnije da posjeduju, nego da znaju:

“Narcistički stil - izgled i pojava dominiraju nad moralnim i intelektualnim, dok je digitalno improvizovano postojanje postalo mjera svih vrijednosti i navodna sreća”.

Događaji koji se prepoznaju po svom kontinuitetu imaju veoma izražen uticaj na formiranje i individualnih i kolektivnih vrijednosti, naveo je, a matursko slavlje dobija na težini kad znamo da su njegovi akteri najmlađi punoljetnici i osobe koje su samostalno započele sa struktuisanim razvojem svog socijalnog statusa.

Simbolizam mature efektno oslikava vrijednosnu putanju svakog društva, pa tako i ovog našeg, navodi on, jer označava preuzimanje odgovornosti za sopstvene odluke i promjenu u načinu razmišljanja.

Na žalost, priča Đurović, podstaknuti medijskim konzumerizmom i “lažnim životom” društvenih mreža, oni koji su zakoračili u svijet odraslih, umjesto bliskosti, solidarnosti i emotivnosti, često se odlučuju za isticanje svog materijalnog statusa i imidža koji, umjesto simpatija, treba da izazove prestiž ili zavist.

Ističe da to najbolje ilustruje i okolnost da su nerijetko godišnjice mature od 30 i više godina brojnije nego one kojima se obilježava 10 ili 20 godina, a pri tom često i ne dođe do njihovog obilježavanja.

Maturske proslave jesu jedinstvena prilika za iskazivanje elegancije i odabir svečanih odijela i haljina, naglasio je, ali su one prevashodno događaji koji treba da okupe jednu učeničku generaciju i emocionalno zaokruže jedno značajno egzistencijalno razdoblje.

“Ova proslava jedne važne životne promjene treba da uvaži razlike među svojim slavljenicima, pa čak i da ukaže na nečije specifičnosti. Maturske večeri u proteklim decenijama uglavnom sliče jedna drugoj po svojim snobovskim manirima i muzičkom kiču, dok smo nekada u njihovim obilježavanjima imali događaje koji su zbog svoje orginalnosti uključivali čak i širu zajednicu”.

Razlozi zbog kojih neko nije bio u prilici da prisustvuje maturskoj večeri često se provlače u razgovorima o našim životima, dodaje Đurović, a oni su brojni i različiti, mada su među njima i ekonomske prilike. Svaki od od navedenih razloga, smatra on, pored neizbježne individualizacije, ukazuje i na moguće institucionalne propuste, ili nepostojanje odgovarajućeg društvenog odgovora.

Prestiž ne zna za jednakost

Da i te kako ima mladih za koje matura predstavlja finansijski izazov i pritisak potvrđuje Ljiljana Vujović, direktorica Udruženja “Žene Bara velikog srca” koje u tom gradu rukovodi narodnom kuhinjom. Djeca njihovih korisnika nerijetko im traže pomoć baš tim povodom, što nije iznanđenje kad podaci UNICEF-a pokazuju da svako treće dijete u Crnoj Gori živi u riziku od siromaštva.

Za tu djecu, matura nije samo proslava završetka jednog stepena obrazovanja, već često predstavlja suočavanje s razlikama koje postoje među vršnjacima i osjećajem da ne mogu imati ono što drugi imaju.

Nažalost, upravo zbog toga neka djeca odustaju od odlaska na maturu, jer ne žele da budu izložena poređenjima, ili da se osjećaju manje vrijedno”, ispričala je Vujović.

Ona se prisjeća skromne, kreativne i dobre djevojčice koja ih je molila za pomoć da se spremi za polumatursko veče i govoreći o onome što je potrebno, navela je i manikir, što je Vujović izenadilo, pa joj je djevojčica kazala da će ga svi imati.

“Taj trenutak me zabolio i ostavio bez riječi. Ne zato što su nokti važni, već zato što sam u toj rečenici čula njenu želju da makar jedno veče bude ista kao i svi drugi. Djeci niko ne može i ne treba zabraniti snove. A sanjaju i ona koja često odlaze gladna na spavanje. Sanjaju da pripadaju, da budu prihvaćena i da budu jednaka, makar samo jedan put”, kazala je listu.

Upravo zbog takvih situacija djeca im se često obraćaju pred mature i polumature. Njima nije najvažniji luksuz, naglašava Vujović, već osjećaj dostojanstva i pripadnosti. To nas obavezuje, poručuje ona, da kao društvo razmislimo kakve standarde stvaramo i da li djeci poručujemo da vrijede zbog onoga što jesu ili zbog onoga što mogu da priušte.

Sve to, prema njenom mišljenju, govori da živimo u društvu koje sve češće vrednuje ono što je vidljivo i materijalno, dok se suštinske vrijednosti potiskuju u drugi plan. Standardi koji se nameću mladima stvaraju utisak da je važno kako izgledamo, šta nosimo i koliko košta ono što imamo, a mnogo manje ko smo kao ljudi i šta znamo.

“Takvim odnosom šaljemo djeci poruku da je vrijednost čovjeka određena njegovim materijalnim statusom, a ne znanjem, vaspitanjem, radom i karakterom. Učimo ih da je važnije ostaviti utisak nego izgraditi ličnost. To je opasna poruka koja se društvu uvijek vraća kao bumerang, jer generacije koje odgajamo usvajaju upravo one vrijednosti koje im svojim primjerom pokazujemo”.

Kao društvo moramo se ozbiljno zapitati kakve smo prioritete postavili, poručuje Vujović, i naglašava da nije riječ samo o želji roditelja da obraduju svoju djecu, što je potpuno razumljivo, već i o snažnom društvenom pritisku koji nameće očekivanje da se vrijednost jednog događaja mjeri njegovom cijenom.

Nažalost, dodaje, sve češće svjedočimo poremećaju sistema vrijednosti u kojem su spoljašnji utisak, statusni simboli i privid uspjeha postali važniji od suštine - živimo u vremenu epidemije površnosti i lažnog sjaja, u kojem blještavilo često nadvladava znanje, karakter i istinske životne vrijednosti.

“Djeca vaspitavaju djecu”

Psihološkinja i psihoterapeutkinja Branka Ćalasan kaže za “Vijesti” da ključno pitanje iz psihološkog ugla nije samo “da li postoji pritisak”, nego koliko mladi i roditelji internalizuju ideju da vrijednost proslave odražava ličnu vrijednost. Tamo gdje se to dešava, pritisak postaje znatno jači.

Navodi da u takvom okruženju, “takmičenje i finansijski pritisak” može nastati iz nekoliko psiholoških mehanizama: Adolescencija - pojačana osjetljivost na socijalno poređenje i pripadanje grupi; Matura - simbolički prelaz iz jednog životnog perioda u drugi, prirodno nosi emocionalnu težinu: “šta znači da pripadam”, “koliko vrijedim”, “kako me drugi vide”.

“Kad se objavljuju haljine, limuzine, restorani i organizacije proslava, mladi (ali i roditelji) često nesvjesno počinju da upoređuju i mjere. Fokus se automatski pomjera sa zajedničkog iskustva na rangiranje i takmičenje”, poručuje Ćalasan.

Roditelji ponekad žele da djetetu “priušte savršen trenutak”, ali ta želja, upozorava psihološkinja, može prerasti u finansijski teret koji nije u skladu s realnim mogućnostima, pa stres postaje porodičan. Kad se tome doda kontekst društvenih mreža i vidljivog prikazivanja proslava, misli ona, lako se stvara osjećaj da matura nije samo slavlje, nego i javna evaluacija statusa.

Upitana šta su uzroci i posljedice ovih trendova, poziva se na citat koji je čula - da danas “djeca vaspitavaju djecu” i misli da je to pojava čije su posljedice sve više vidljive.

Tokom formiranja identiteta mlade osobe, objašnjava ona, odrasle osobe jesu uzori i referentne ličnosti s kojima se identifikuju, iako razvojno dominira vršnjački uticaj, ono što vide kod odraslih, naročito na društvenim mrežama, postaje okvir u kojem procjenjuju šta je “poželjno” i “vrijedno”.

“Današnji trendovi utiču na mlade prvenstveno kroz stalnu izloženost modelima života koji naglašavaju potrošnju, luksuz i vidljivo pokazivanje statusa. Uzroci takvog obrasca su višeslojni - uticaj digitalnih medija koji normalizuju estetiku obilja i uspjeha kroz materijalne simbole, dok odrasli često - svjesno ili nesvjesno - potvrđuju takve vrijednosti kroz vlastite obrasce ponašanja, od načina proslava do naglašavanja finansijskog uspjeha”.

Posljedice po mlade mogu biti višestruke, kaže Ćalasan, a poseban uticaj imaju na mentalno zdravlje, pa je sve više mladima neophodna psihološka pomoć i podrška.

“Dio mladih razvija pojačan pritisak da ispune očekivanja okoline, što može voditi ka anksioznosti, nesigurnosti, osjećaja nesigurnosti i odbačenosti, kao i poređenju s drugima. Može se javiti pomjeranje vrednosnog sistema, gdje se bazične potrebe, lični kvaliteti i odnosi potiskuju u drugi plan u odnosu na materijalni izgled i ‘prezentaciju’ života. Kod nekih porodica to dodatno stvara finansijski teret i osjećaj neadekvatnosti”.

Važno je izbjeći generalizaciju u vezi s tim, dodaje, i istaći da mladi takođe i u ovakvim uslovima evaluiraju sisteme i kritički se odnose prema mnogim masovnim pojavama i trendovima, sve više su usmjereni ka zdravim stilovima života, održivosti i osviješćeni su o zaštiti životne sredine, edukovani o sopstvenom zdravlju, naročito mentalnom.

Često i trajne posljedice

Govoreći o mladima koji su zbog navedenog propustili maturu, s psihoterapijskog stanovišta, Ćalasan ocjenuje da nije problem sama matura, nego kultura značenja koja se oko nje formira.

U nekim sredinama ona ostaje jednostavan ritual prelaza, dok u drugim postaje statusni događaj. Roditelji ponekad žele da djetetu “priušte savršeni trenutak”, naročito u tzv. “plišanom roditeljstvu” koje dominira u ovom vremenu, ali ona kaže da ta želja može prerasti u finansijski teret koji nije u skladu s realnim mogućnostima, pa stres postaje dio porodične dinamike, upozorava ona.

“Porodice koje realno ne mogu ispratiti nametnute standarde prolaze kroz osjećanja nedovoljnosti, stida i krivice, nepripadanja, ali nerijetko se baš u takvim porodicama razvije i rezilijentnost na masovne pojave i kritički odnos prema dominantnim diskursima prestiža i prisilnog pozitivizma. Ukoliko je matura neprijatno iskustvo, ona postaje ‘malo t’ kako je u psihoterapiji nazivamo, tj. trauma koja ulazi u self i ostavlja često i trajne posljedice”.