Voće u bocama za zlato na sajmovima: Kako je ideja domaćice iz porodice Joksimović prerasla u uspješan biznis

U plodnoj rasovskoj ravnici, gdje generacije uzgajaju voćnjake jabuka i šljiva i peku rakiju, porodica Joksimović odlučila je da napiše potpuno drugačiju priču. Iz improvizovane prese, u svega 12 kvadrata, umjesto alkohola potekli su mirisi čistog voća.

Bojana Joksimović, uz podršku supruga Viktora, kaže da nijesu ni slutili da će njihovi cijeđeni sokovi za kratko vrijeme naći put do potrošača. Danas, poslije više godina mukotrpnog rada, sokovi porodice Joksimović su na stolovima lokalnih restorana i kafića, ali i nekih hotela na primorju.

O kvalitetu svjedoče i zlatne medalje sa 93. Međunarodnog poljoprivrednog sajma u Novom Sadu. A put do “zlata” nije bio jednostavan. Ideja o biznisu nastala je dok je Bojana, kao nezaposlena domaćica, razmišljala šta da uradi sa voćem koje svake godine rodi i “prerodi”.

“Generacijama ranije se od jabuka pekla rakija, a nama to nije bilo zanimljivo. Tako smo odlučili da probamo da napravimo sok, samo za naše domaćinstvo. Moj suprug je napravio improvizovanu presu na kojoj smo iscijedili prvi sok. Tada nismo znali da će se to pretvoriti u biznis, ali smo odlučili da kupimo namjensku opremu za cijeđenje soka i pasterizaciju”, prisjeća se Bojana početaka.

Kada su, kako je pojasnila, kupili tu skromnu opremu, imali su prostor od jedva 12 kvadrata i registrovali su se kao poljoprivredno gazdinstvo.

“Počela je proizvodnja manjih količina soka od našeg voća, međutim, sok je bilo teško prodati na taj način. Pošto sam bila nezaposlena, ostvarila sam pravo na bespovratni kredit za samozapošljavanje od Zavoda za zapošljavanje i registrovala firmu ‘Naš sokić’. Tako sam postala preduzetnica sa puno volje da učim i stvaram. A sama ideja o proizvodnji nastala je iz našeg oduševljenja mirisom i ukusom prvog soka koji smo napravili. Željeli smo ponuditi ljudima nešto što je 100 odsto voće, jer sok piju svi - i stari, i mladi, i najmlađi”, kazala je ona.

Ističe da joj je najveća podrška bila porodica, i to ne samo na riječima.

“Prije svih moj suprug Viktor, koji je vjerovao u mene više nego što sam vjerovala sama u sebe. Kako je on i majstor, svaki zastoj u vidu brze popravke bilo koje sprave ili mašine bivao je ekspresno otklonjen.”

Priča da proizvode sok samo od voća, bez dodatka vode, šećera i aditiva:

“Sirovina uglavnom potiče sa našeg imanja. Naše voće je organski sertifikovano i o njegovom kvalitetu se strogo vodi računa. Za sada, nije teško održati visok kvalitet jer imamo dobre plodove, ali ne zavisi sve od nas kao proizvođača - vremenske prilike nam ne idu uvijek u prilog.”

Iako je posao oko sokova sezonski i traje od avgusta do sredine novembra, malo je mjeseci kada vrijedna žena sjedi skrštenih ruku, jer se bave i uzgojem voća. Radni dan u proizvodnji počinje veoma rano, obično oko šest sati, a nekada i ranije, priča ona.

Dodaje da u sezoni zapošljava i dvije radnice, i da je u posao uključena cijela porodica i da svi pomažu koliko mogu.

“Bavimo se i uzgojem malina, oko kojih posla ima skoro preko cijele godine, a pored jabuka i krušaka gajimo višnje, aroniju, drenjine... Od marta počinjemo sa uređivanjem voćnjaka: rezidba, vezivanje malina, krečenje stabala, đubrenje i okopavanje. Nakon toga imamo kratku pauzu do polovine juna, kada počinje branje malina. U avgustu beremo aroniju, a od septembra do kraja novembra jabuke. Aronija i malina se skladište u komori, pa se po potrebi otapaju i cijede, dok se jabuka i kruška cijede svježe.”

Ističe da je podrška države malim biznisima veća u priči nego u životu, osim manjih sredstava dobijenih od Ministarstva poljoprivrede. A podrška je, ističe, i te kako potrebna, tim prije što se radi o poslu u kojem ljudski faktor nema zadnju riječ. Kaže da su prije tri godine, zbog lošeg roda jabuka, ugasili mašine, jer voća nije bilo ni za lijek.

“U ovaj biznis su uložene godine napornog rada, truda, vjere i ljubavi, tako da odustajanja nema.”

Generacijama ranije se od jabuka pekla rakija, a nama to nije bilo zanimljivo. Tako smo odlučili da probamo da napravimo sok, samo za naše domaćinstvo. Moj suprug je napravio improvizovanu presu na kojoj smo iscijedili prvi sok. Tada nismo znali da će se to pretvoriti u biznis...