Kod učenika se već u najranijim razredima osnovne škole često razvija otpor prema prirodnim naukama, a najveća prepreka u savladavanju fizike je to što stečeno matematičko znanje ne primjenjuju u praksi. Matematiku i fiziku nerijetko doživljavaju kao “bauk”, zbog čega prema tim predmetima đaci stvaraju odbojnost još od prvih školskih dana.
Da bi ove nauke bile lakše i razumljivije đacima, za “Vijesti” priča profesorica fizike u beranskoj Gimnaziji “Panto Mališić” Ksenija Vešović, neophodno ih je dodatno motivisati i podstaći - “na vrijeme im dati elan”.
“Udžbenici su puni gradiva koje nije prilagođeno uzrastu mladih, što odmah izaziva i stvara strah. U knjigama treba da bude više lakših zadataka kako bi se đaci osnažili da rade i teže probleme. Treba uprostiti predmet. Bolje je da nauče osnove i da umiju to da primijene u daljem školovanju, nego da su im glave pune nejasnoća”, objašnjava Vešović.
Iako je tek odnedavno profesorica fizike, Vešović kaže da je odmalena najviše interesovanja pokazivala upravo za prirodne nauke, a naročito matematiku.
Ljubav prema fizici se tokom srednje škole, ističe ona, dodatno razvijala:
“Matematika mi se tada učinila suvoparnom i predstavljala mi je samo alat za opisivanje pojava iz fizike. Zainteresovala sam se za različite prirodne pojave kojima se bavila fizika, kao što su aurora borealis, duga, nuklearne katastrofe u svijetu, medicinska dijagnostika i sve to sam otkrivala proučavajući fizičke zakone”.
“Vijesti” su ranije pisale da gotovo trećina nastavnika koja trenutno predaje prirodne nauke i matematiku u crnogorskim osnovnim i srednjim školama se za to nije školovala, već dolaze iz srodnih oblasti...
Radoznalost postoji, često bez temelja
Vešović, u odgovorima redakciji, napominje da većini mladih osoba posao u prosvjeti “nije u sferi interesovanja”. Dodaje i da je takav stav vladao i kod njenih prijatelja i kolega.
“U Crnoj Gori se nakon završenih studija fizike i matematike ne otvara puno mogućnosti za posao osim nastavničkog, pa mislim da se upravo zbog toga i ne opredjeljuju za ove smjerove. Što se tiče nastavničkog posla, većina nas, tokom studija, nije imala u prvom planu da odabere taj poziv odmah, jer se i dalje tretira kao posljednja opcija nakon završenog fakulteta. U društvu vlada nepopularno mišljenje da je to za fizičare ‘posao bez napretka’”, smatra ona.
Prema njenim riječima, učenike je jako teško zainteresovati za prirodne nauke, a to se, ističe Vešović, naročito odnosi na srednjoškolce.
“... Koji u osnovnoj školi nijesu izgradili temelj i zainteresovanost. Lakše je zainteresovati osnovce koji se prvi put susreću sa predmetom, jer kod njih i dalje vlada velika doza radoznalosti za razne prirodne pojave koje poznaju, ali ne znaju da objasne njihov nastanak”.
Odgovarajući na pitanje koji se eksperiment ili pojava najviše dopadaju učenicima, Vešović kaže da im je pažnju “najviše privukla influentna mašina”:
“Gdje lično mogu da objasne elektrostatičke pojave. Naravno, tu su i Teslina kugla i druga oprema uglavnom vezana za elektrostatičke pojave. Najviše pitanja, ne samo u učionici, dobijala bih u vezi s katastrofom u Černobilju, kao drugim sličnim njoj, gdje sam primijetila njihovu veliku zainteresovanost za tu oblast”, rekla je Vešović.
Naglašava da učenicima najteže pada rješavanje zadataka i dodaje da “pojedini ne razumiju osnovne stvari”.
“Učenici imaju ogromne rupe u znanju matematike, što je prema mom mišljenju njihov najveći problem kod razumijevanja fizike. Takođe, uče parcijalno, ne uvezuju gradivo. Uče samo za ocjenu za taj period, tako ispuste gradivo koje se kasnije ne ponavlja, već se nižu mnoge nove oblasti i dolazi do panike kada se uče nove stvari”, izjavila je.
Posebna Hajdi
Osim što je profesorica fizike, Vešović se od djetinjstva bavi i konjičkim sportom. Iako je odrasla na sjeveru “gdje je susret sa životinjama svakodnevica”, oduvijek je gajila posebnu ljubav prema konjima.
“Djed Boško je subotom ujutro silazio sa sela u grad i vezivao konja u mom dvorištu. Ta sitnica je prerasla u to da sam se kao petogodišnjakinja budila u šest ujutru i virila kroz prozor ne bih li vidjela crnog konja kako stoji u hladovini. Nakon toga bih odmah istrčala iz kuće. Tokom studija u Podgorici priključila sam se Konjičkom klubu ‘Budućnost’, gdje se ta ljubav još više razvila i gdje sam naučila školsko jahanje, kao i mnogo o toj plemenitoj životinji”, objašnjava Vešović.
Naglašava da između jahača i konja postoji posebna vrsta povezanosti i ljubavi, koja se gradi vremenom i treningom.
“Mišljenja sam da ne mogu sa svakim konjem ostvariti povezanost. Na treninzima i jahačkim turama od nekih konja imala bih i određenu dozu straha i uvidjela da ni oni nijesu baš naročito ‘kliknuli’ sa mnom. Posebnu ljubav, što mogu potvrditi i moji prijatelji, imam prema Hajdi, kobili rase ‘American paint’ koja pripada Konjičkom klubu ‘Budućnost’ i bez subjektivnih primjesa tvrdim da nikada nijesam srela pametnijeg i osjećajnijeg konja”, istakla je ona.
Napominje da joj najljepši dio treninga predstavljaju druženje i terenska jahanja. Dodaje da je u klubu upoznala i nekoliko novih prijatelja.
“Sada zajedno odlazimo na jahačke ture, gdje bih posebno izdvojila odlazak na Bjelasicu u maju, kada nas je sačekala magla i velika hladnoća, što nije uspjelo ni približno da nam pokvari cjelokupan doživljaj. Pomenuću i situaciju kada je uginuo Darius, svojevrsna ikona Konjičkog kluba, kao i tugu koju smo svi tada osjetili, i djeca i odrasli, što dodatno opisuje povezanost koju ta životinja ima sa čovjekom”, kazala je Vešović.
Voli i društvene igre
Osim konjičkog sporta i fizike, Vešović svoje slobodno vrijeme provodi igrajući i društvene igre. Omiljena joj je, kaže, “Everdell” ali su tu i “Kaskadija”, “Love Letter” i “Wingspan”. Ako bih nastavila da nabrajam, to bi išlo u nedogled. Takođe, volim i kartaške igre (TCG - trading card game) poput Yu-Gi-Oh!, Pokémona i Magic: The Gathering, ali posebnu pažnju posvećujem Digimonima”, kaže ona.
Vešović kaže da bi svima preporučila igru “Cerebria”, i dodaje da bi se njeni prijatelji odmah usaglasili da “nije član ekipe koji voli kooperativne igre”.
“Cerebria je igra u kojoj dvije strane pokušavaju da preuzmu kontrolu nad ‘unutrašnjim svijetom uma’. Igrači biraju duha koji predstavlja određenu emociju, a akcije uključuju prizivanje karata emocija, jačanje emocija i uklanjanje protivničkih emocija. Pobjednik je ona strana koja na kraju igre ima najveći uticaj na formirani identitet. Za mene ova igra ima i posebnu tematiku i zanimljivu igračku taktiku, a zabava je neizbježna”, rekla je sagovornica “Vijesti”.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
