Porodica Pantović, čiji je suprug i otac preminuo u junu prošle godine u Kliničkom centru Crne Gore od sepse, kao posljedice infekcije bakterijom, tužila je tu ustanovu zbog, kako tvrde, niza propusta i neadekvatnog liječenja.
U tužbi se, prije svega, ističe da je pokojnom pacijentu ranije, nakon saobraćajne nezgode, odstranjena slezina, ali da mu niko nije dao niti preporučio vakcinu koja štiti organizam u takvoj situaciji od sepse, do koje može doći usljed obične upale pluća, da uprkos lošem stanju nije liječen u centralnoj intenzivnoj jedinici, ali i da je na kraju zbrinut konsultacijom i terapijom ljekara koji nije bio specijalista za njegovu bolest.
Iz KCCG-a su “Vijestima” odgovorili da je u ovom slučaju u toku sudski postupak, ne komentarišući navode na koje se ukazuje u tužbi.
“S obzirom na to da se postupak vodi pred nadležnim sudom, KCCG nije u mogućnosti da daje komentare niti informacije koje se odnose na navode iz tužbe ili okolnosti konkretnog slučaja prije njegovog pravosnažnog okončanja”, piše u odgovoru.
“Potrebne stvarne, vidljive i hitne promjene”
U dopisu dostavljenom “Vijestima”, kćerka pacijenta Kristina Pantović ističe da se porodica prve večeri zbog izrazito povišene tjelesne temperature i naglog pogoršanja opšteg zdravstvenog stanja obratila Hitnoj pomoći, ali da adekvatna medicinska pomoć nije pružena.
“Tokom ukazivanja osnovne terapije saopšteno nam je ‘To vam je zbog proširenih vena’. Iako se temperatura privremeno povukla, već narednog dana došlo je do naglog pogoršanja, zbog čega smo bili primorani da se javimo u Urgentni centar KCCG. Po dolasku u Urgentni centar, ponovo smo bili suočeni sa dugim čekanjem prije nego što je mom ocu pružena medicinska pomoć, uprkos tome što se njegovo stanje vidno pogoršavalo. Više puta smo ukazivali na ozbiljnost situacije i molili da bude pregledan što prije, ali naše molbe nisu naišle na adekvatnu reakciju”, priča Pantović.
Posebno ih je, tvrdi, pogodilo postupanje medicinskog osoblja, jer je medicinska sestra na insistiranje da njen otac bude hitno pregledan, kazala da ona nije doktor i da moraju da sačekaju dežurnog infektologa. Naglasila je da su, prema njihovom saznanju, pojedine intervencije obavljane od ljekara koji nisu bili specijalisti za te medicinske procedure.
Porodicu, pojasnila je Pantović, najviše pogađa to što se protokoli ne sprovode jednako na sve pacijente - njegovo stanje u trenutku prijema nije bilo adekvatno prepoznato kao životno ugrožavajuće.
“U tom periodu KCCG nije imao ni osnovne uslove za adekvatan transport mog oca, uključujući obezbjeđivanje kolica i odgovarajućeg transporta do odjeljenja na koje je bio smješten”, istakla je.
Pantović je kazala da je njen otac zatim primljen na odjeljenje infektologije pod sumnjom na mišju groznicu. Međutim, obdukcioni nalaz dostavljen porodici je kasnije nedvosmisleno pokazao da nije bolovao od mišje groznice, već od teške upale pluća (Pneumonia).
“Dodatno, tokom cijelog procesa liječenja više puta smo dobijali uvjeravanja da je njegovo stanje stabilno, da terapija daje rezultate i da ide na bolje. Govoreno nam je da nema razloga za zabrinutost i da se situacija drži pod kontrolom. U takvom uvjerenju, te večeri smo napustili bolnicu vjerujući da je najgore iza nas i da je on siguran. Za manje od 48 sati prošli smo put od uvjeravanja da se oporavlja do gubitka života”, istakla je Pantović.
Tvrdi da im veoma teško pada saznanje da su sve vrijeme imali osjećaj da se ozbiljnost njegovog stanja umanjuje - da “više nije riječ o stanju koje ukazuje na životnu ugroženost” i da je “daleko od toga da umire”.
“Ne pišem ovo iz ljutnje, već iz potrebe da se čuje kako izgleda kada porodica vjeruje da ide ka oporavku, a završi u tišini koja dođe bez upozorenja. Svjesna sam da ništa od ovoga ne može vratiti mog oca. Ali neću pristati na ćutanje, niti na to da se sve završi na žaljenju i praznim riječima. Pišem jer želim promjene - stvarne, vidljive i hitne. Želim da se sjutra spasi nečiji otac, da se nečiji brat ili suprug ne izgubi zbog propusta i neodgovornosti, i da se u ovom društvu konačno počne mijenjati ono što je godinama prećutkivano”, zaključila je Pantović.
Tužbom ukazali na brojne propuste
U tužbi, u koju su “Vijesti” imale uvid, tvrdi se da bi rizik od komplikacija nastalih usljed obične upale pluća bio sveden na najmanju moguću mjeru da je pacijent nakon odstranjenja slezine bio upozoren na važnost primanja vakcine:
“Međutim, kod činjenice da vakcina nije data, niti je njeno davanje indikovano, šanse za preživljavanje sada pokojnog Darka Pantovića u junu 2025. su bile gotovo nikakve”.
U tužbi se, dalje, navodi da nedavanje vakcine i činjenica da nije upozoren na tu važnu stvar nisu jedini propusti tuženog koji su doveli do smrti.
“Pacijent je, u teškom opštem stanju i životno ugrožen, primljen na intenzivnu njegu Infektivne klinike KCCG, u kojoj je i preminuo bez liječenja ljekara odgovarajuće specijalnosti, budući da tu ne ordiniraju specijalisti anesteziologije, reanimacije i terapije bola, niti su se nad pacijentom mogli izvesti svi zahvati neophodni za adekvatno zbrinjavanje njegovog stanja…”, piše u tužbi.
Konačno, navode da je kod pacijenta usljed sepse došlo i do hematološkog poremećaja, koji je “zbrinut” konsultacijama i terapijom koja je indikovana od ljekara transfuziologa, koji nije klinički ljekar i nije mogao učestvovati samostalno u liječenju tog poremećaja.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
