Iako rođen u Oberhauzenu u Njemačkoj, Ammar Seida Hesse (19) rano djetinjstvo proveo je kod djeda Hafiza Murića i nane Sanije u Ulcinju. Kao dječak, pomagao im je u voćnjaku i pčelinjaku, a kada bi sa djedom išao u njegovo rodno Rožaje, čak bi čuvao i krave. Potom se vratio u Njemačku i krenuo u školu gdje je strpljivo i mukotrpno učio jezik u nastojanju da što bolje savlada gramatiku...
I uspio je - u junu ove godine završio je Medicinsku gimnaziju u Cloppenburgu i proglašen jednim od najboljih učenika generacije sa prosječnom ocjenom 1,0.
Posebno priznanje dobio je i za postignute rezultate u fizici.
Imao je mogućnost upisa na 22 univerziteta širom Njemačke, izabrao je studije medicine u Hamburgu...
Ammar u razgovoru za “Vijesti” skromno priča o svojim uspjesima, daljim planovima, djetinjstvu, mogućem povratku u zavičaj.
“Rođen sam u porodici čiji korijeni potiču iz Rožaja, a tokom ranog djetinjstva odrastao sam pretežno kod djeda Hafiza i nane Sanije u Ulcinju. Tamo sam proveo prvih šest do sedam godina života i upravo taj period pamtim kao najljepši dio svog djetinjstva”, priča Ammar.
Sa djedom Hafizom, nastavlja, često je putovao u njegovo rodno mjesto Rožaje, gdje su posjećivali Ammarove daidže.
“Tamo sam provodio mnogo vremena u prirodi, a kao dječak sam čak čuvao i krave. Ta iskustva naučila su me radu, skromnosti i poštovanju prirode”, skromno kaže.
Ističe da ga jednako lijepe uspomene vežu i za život u Ulcinju.
“Sa djedom Hafizom i nanom Sanijom svakodnevno sam boravio u voćnjaku i pčelinjaku, gdje sam posmatrao njihov rad i pomagao koliko sam mogao. Posebno mjesto u mom sjećanju zauzimaju zajednički odlasci na more i vrijeme provedeno na plaži. Upravo su djed Hafiz i nana Sanija imali veliki uticaj na moje odrastanje i oblikovanje mojih životnih vrijednosti”, priča Ammar.
Potom je uslijedio povratak u Njemačku, koji je označio i novo poglavlje u dječakovom životu.
On danas živi sa svojim ocem, majkom i sestrom u gradu Cloppenburgu, koji se nalazi u saveznoj pokrajini Donja Saksonija (Niedersachsen) na sjeverozapadu Njemačke.
“Najveći izazov nakon dolaska bilo je učenje njemačkog jezika. Iako sam jedno vrijeme pohađao vrtić u Njemačkoj, najveći dio znanja stekao sam tek nakon polaska u osnovnu školu. Zbog čestih odlazaka između Crne Gore i Njemačke, jedno vrijeme sam bio između dva jezička sistema, pa mi je posebno teško padala njemačka gramatika. Upornošću i svakodnevnim radom uspio sam da savladam sve prepreke, tako da danas njemački jezik koristim na nivou koji mi omogućava uspješno studiranje medicine”, priča Ammar.
Dodaje da je ove godine završio Medicinsku gimnaziju (Berufliches Gymnasium Gesundheit und Soziales – Schwerpunkt Medizintechnik) u Cloppenburgu sa prosječnom ocjenom 1,0 i uspješno položio Abitur.
“Za izvanredan uspjeh tokom školovanja dobio sam Zlatnu medalju Landkreisa Cloppenburg kao jedan od najboljih učenika svoje generacije. Posebno sam se istakao u fizici, ostvarivši maksimalnih 15 bodova, što predstavlja najvišu moguću ocjenu u njemačkom školskom sistemu. Za izuzetne rezultate iz fizike dobio sam i posebno priznanje Njemačkog fizičkog društva (Deutsche Physikalische Gesellschaft – DPG). Kada me moj djed naziva “fizičarem”, time želi da istakne moje veliko interesovanje i uspjehe iz fizike, a ne da sam već stekao akademsko zvanje fizičara”, kaže Ammar.
Ističe da pored školskih uspjeha, govori i piše četiri jezika - njemački, engleski, srpskohrvatski i holandski.
“Njemački sam usvojio kroz život i školovanje u Njemačkoj, engleski kroz obrazovanje, srpskohrvatski kroz porodicu i odrastanje uz djeda Hafiza i nanu Saniju, dok sam holandski učio tokom školovanja”, kaže.
Ističe da je nakon završetka gimnazije imao mogućnost upisa na ukupno 22 medicinska fakulteta i univerziteta u Njemačkoj, među kojima su univerziteti u Hamburgu, Hanoveru i Ahenu.
“Istovremeno mi je ponuđena i stipendija jednog studijskog fonda iz regije Osnabrik. Nakon pažljivog razmatranja svih mogućnosti odlučio sam da studije medicine započnem u Hamburgu. U narednom periodu živjeću i studirati u tom gradu zajedno sa svojim kolegom Mohamedom, koji će studirati inženjerstvo. Hamburg je jedan od najznačajnijih univerzitetskih i privrednih centara Njemačke i predstavlja mjesto gdje želim da izgradim svoje akademsko i profesionalno znanje”, kaže Ammar.
Njegov osnovni cilj je uspješan završetak studija medicine.
“Nakon toga planiram nastavak stručnog usavršavanja kroz specijalizaciju. Trenutno me najviše interesuju dijagnostika, radiologija, patologija i pojedine hirurške grane medicine. Konačnu odluku o specijalizaciji želim donijeti nakon što tokom studija steknem dovoljno teorijskog i praktičnog iskustva”, priča o svojim planovima.
Na pitanje da li bi se jednog dana mogao vratiti u zavičaj, kaže da ne može sa sigurnošću reći.
“Da li ću se jednog dana trajno vratiti u svoj zavičaj, danas ne mogu sa sigurnošću reći. To će zavisiti od mog profesionalnog razvoja i životnih okolnosti. Ipak, mogućnost povratka uvijek postoji, posebno nakon završetka profesionalne karijere. Volio bih jednog dana živjeti mirnijim životom na vlastitom imanju, okružen prirodom, baš onako kako pamtim najljepše dane svog djetinjstva uz djeda Hafiza i nanu Saniju”, kaže.
Vjeruje da su rad, upornost, skromnost i ljubav prema učenju vrijednosti koje je ponio iz svoje porodice i koje će ga pratiti tokom cijelog života.
“Moj cilj nije samo da postanem dobar ljekar, već i čovjek koji će svojim znanjem, radom i odnosom prema ljudima dati doprinos društvu i pružiti pomoć onima kojima je najpotrebnija”, kaže Ammar.
Astma izliječena u borovoj šumi
Ammarov djed Hafiz Murić (79) s neskrivenim ponosom priča o svom unuku i njegovim uspjesima. Sjeća se i vremena koje je Ammar proveo kod njega i njegove supruge.
“Kao dijete imao je astmu, zato je i odrastao kod nas u Ulcinju, od 11 mjeseci, koliko je tada imao, pa do svoje šeste-sedme godine. Svakodnevno smo išli na plaže i u borovu šumu. Trud se isplatio, Ammar je na kraju pobijedio astmu”, priča Murić.
“Vijesti” su o Muriću takođe pisale i krajem 2012, ali posve drugim povodom. On je tada svoje stado sa katuna iz Rožaja preselio na primorje u Ulcinj, ali ne od volje, već povelike nevolje. Razlog zbog kojeg je uzorni stočar bio prinuđen na takav korak ležao je u činjenici da bi mu 122 ovce i 10 koza, koje je doveo u Ulcinj, u njegovom selu Klanac, vjerovatno uginule od gladi.
Murići su tada ukupno imali 140 ovaca, 71 kozu, četiri krave, dva bika, devetoro tovnih junadi i dva konja. Procijenili su da sijena ne bi bilo dovoljno za cijelo stado. On je tada u Briskoj Gori kod Ulcinja zakupio četiri livade za ispašu.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
