Nema više žmurenja na paljenje guma: Reditelj Mladen Ivanović uoči premijere o filmu „Godine trovanja“

Ko ima pravo da zagadi prostor u kojem svi živimo, da odlučuje čiji život vrijedi više i zašto se uvijek očekuje da oni koji su najugroženiji sami riješe problem?

Za reditelja Mladena Ivanovića to su suštinski politička pitanja, na koja, pored ostalog, odgovor traži kroz film “Godine trovanja”, koji će premijerno biti prikazan večeras u Parku prirode “Ulcinjska solana”, u okviru petog izdanja festivala “BirdSaltPeople” (Ptice, so, ljudi).

Ivanovićev dokumentarac sa Aleksandrom Dragićevićem, kao glavnim protagonistom, govori o problemu paljenja guma u Crnoj Gori, posljedicama po zdravlje i životnu sredinu, kao i o borbi aktivista da se ta praksa zakonski prepozna i sankcioniše.

Skupština je krajem jula usvojila izmjene Krivičnog zakonika, prema kojima se, u članu 303a, pored ostalog, za spaljivanje opasnog otpada, kao što su gume, predviđa novčana i kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Na pitanje da li je optimista da će zakon u tom smislu zaživjeti u praksi, Ivanović odgovara potvrdno, iako i dalje, kako kaže, “hronično ne vjeruje institucijama”.

“Jesam optimista i nekad povjerujem da je to jedan od mojih najvećih životnih izazova. Ali, i dalje hronično ne vjerujem institucijama i tzv. političkim elitama. Međutim, mislim da ako smo došli do ove velike pobjede u Skupštini, kada su izglasali naš amandman uz pomoć poslanika Zorana Mikića, onda imamo razloga da vjerujemo da se stvari mogu mijenjati”, kazao je on.

Dodaje i da Dragićević i on neće “baš tako lako pustiti da ovaj zakon ostane mrtvo slovo na papiru”.

“U ime građana insistiraćemo na odgovornosti. Od devedesetih naovamo gledali smo kako se gume pale pred očima institucija, dok se odgovornost prebacivala sa jednih na druge. Zato, ako već imamo zakon, više nema izgovora da se kaže da se ništa ne može uraditi”, poručuje.

“Ekologija je pitanje klase”

“Godine trovanja” nisu i prvi ekološki film Mladena Ivanovića. Za njega, kako kaže, “ekologija nije niša”:

“Ekologija je pitanje klase, politike, ekonomije i svakodnevnog života. Ko ima novac, može da se skloni od zagađenja, da kupi filtere, prečišćivače... Ko ga nema, ko živi pored deponije, ko diše dim, jede hranu iz okolnih bašti ili pije vodu čiji kvalitet ne može da kontroliše, taj je zapravo najugroženiji. A taj radijus kretanja dima dalje se širi duž cijelog glavnog grada, buduće prve članice Evropske unije”, kaže on.

Dodaje da mu je posebno važno što je ekologija jedan od rijetkih prostora u kojem se mogu probiti sve nacionalističke podjele koje se decenijama prodaju kao najvažnije:

“Dim ne pita ko si, kako se zoveš, kojoj naciji pripadaš ili za kojom zastavom mašeš. Kapitalizam može da nam proda priču da je rijeka ‘resurs’, šuma ‘investicija’, a čovjek ‘radna snaga’. Ekologija nas vraća na jednostavno pitanje: šta nam je zajedničko i šta ostavljamo iza sebe? Tu vidim prostor za neku vrstu radikalne solidarnosti”.

Još učimo azbuku

Ivanović je, prije nego je i počeo da snima filmove, na druge načine bio angažovan kao ekološki i građanski aktivista.

“U ovome sam od 2012. godine i čini mi se da kao društvo još učimo azbuku. Govorim iz ličnog iskustva. Kad god bih dotakao prljavi kapital, dobijen na mutan način, preko noći bih postao četnik, ustaša ili komunjara, a čitav lanac bot profila mijenjao bi moja partijska opredjeljenja, uz gnusne laži o meni i mojim najbližima. Isto mogu da potvrdim da važi za sve poštene ljude koji brane zajednički interes, za novinare, aktiviste, kulturne radnike, profesore”, kaže on i dodaje da kada kao društvo konačno naučimo tu lekciju, ima nade za naprijed.

Kad se male ruke slože, sve može

U vezi s tim šta gledaoce očekuje u filmu i čemu su svjedočili tokom snimanja, na terenu, Ivanović kaže da je “Godine trovanja”, prije svega, film o ljudima koji odbijaju da prihvate zamku u koju smo svi kolektivno upali o pojavi za koju, vjeruje, “da se teško još može naći u razvijenim zemljama planete”.

“Vidjeli smo ljude koji godinama žive pored dima, aktiviste koji pokušavaju da pomjere institucije, ljekare koji govore o posljedicama po zdravlje i čitave zajednice kojima je zagađenje postalo dio svakodnevice, duž cijele Crne Gore”.

Kako je kazao, upravo je to navikavanje i “najstrašnije”.

“Kada nešto nenormalno dovoljno dugo traje, počnemo da ga doživljavamo kao normalno. Film pokušava da tu ‘normalnost’ malo poremeti. I da dokaže da kad se male ruke slože - sve se može”.

Paljenje guma je izuzetno toksično

Iz Instituta za javno zdravlje (IJZCG) više puta upozoravali su na štetnost koju uzrokuje paljenje guma:

Gasovi i hemikalije koje se oslobađaju paljenjem upotrebljenih guma su izuzetno toksični za ljudsko zdravlje i veoma štetni po životnu sredinu”, stoji u jednoj njihovoj objavi.

I Ivanović kaže da su razmjere štete “ogromne, i mnogo šire od onoga što vidimo dok traje požar”.

“Kada guma gori, dio problema odlazi u vazduh, dio ostaje u zemlji, a posljedice se mogu širiti kroz čitav ekosistem. Trovali su nas decenijama. Ko zna koliko je nedužnih ljudi ranije pošlo sa ovog svijeta i to sve zbog pet-šest centi po zapaljenoj gumi. Kada jedna guma izgori, najotrovnije čestice odlaze u vazduh i tada pogađaju one koje najviše volimo i koji su najnemoćniji, djecu, trudnice i starije ljude”, kaže on.

Priča o moći

Poslije svega toga, dodaje, “velika šteta je upravo politička”:

“Navikavanje društva da je prihvatljivo da neko truje druge ljude zato što sistem ne želi ili ne umije da ga zaustavi. Zato ovaj film priča o moći. O tome ko ima pravo da zagadi prostor u kojem svi živimo. Ko ima pravo da odlučuje čiji život vrijedi više. I zašto se uvijek očekuje da oni koji su najugroženiji sami riješe problem. Meni je to suštinski političko pitanje. Jer kada zagadimo vazduh koji svi dišemo, ekologija prestaje da bude ‘zelena tema’. Postaje pitanje solidarnosti, pravde i otpora”, poručuje Ivanović.

Premijera filma “Godine trovanja” biće održana u 19.45 sati, u Parku prirode “Ulcinjska solana”, u okviru petog izdanja festivala “BirdSaltPeople”, koji organizuje Udruženje Dr Martin Schneider-Jacoby (MSJA) iz Ulcinja. Nakon projekcije filma, biće održan Panel Green Agenda.

Festival u Ulcinju traje do 8. septembra.

Izrada sapuna, posmatranje ptica, forum o solanama...

Prema programu “BirdSaltPeople” festivala, 6. septembar posvećen je prirodi, kreativnosti i lokalnoj zajednici. Posjetioci će moći da učestvuju u radionici izrade sapuna od soli sa Elom Redžepagić, posmatranju ptica sa Reborn by Adventures, te programu Market Day at Ulcinj Salina, koji će okupiti lokalne proizvođače, rukotvorce i izlagače kroz više od 15 štandova.

Program se nastavlja 7. septembra radionicom izrade papira od biljnih vlakana u saradnji sa Ateljeom Propuh, još jednom turom posmatranja ptica i izložbom “Revitalizacija”, kroz koju će biti predstavljeni master radovi autora Ane Mandić-Huber, Genca Hollaja i Anđele Bubanje.

Završni dan festivala, 8. septembar, rezervisan je za Forum Solana, međunarodni susret posvećen solanama, njihovoj zaštiti, obnovi, upravljanju i održivom razvoju. Forum Solana biće održan od 10.00 do 17.30.