Ukoliko DOO “Čistoća” Pljevlja u roku od 15 dana od prijema zahtjeva Opštine ne raskine ugovor o zakupu motela “Vodice”, jednog od najpoznatijih pljevaljskih ugostiteljskih objekata, lokalna uprava dužna je da pred nadležnim sudom pokrene postupak za poništenje ugovora.
To smatra Saša Ječmenica, nezavisni odbornik u Skupštini opštine Pljevlja i nekadašnji direktor tog opštinskog preduzeća.
Opština Pljevlja je 29. oktobra uputila zahtjev tom preduzeću za raskid ugovora, ostavljajući rok od 15 dana od prijema dopisa da je obavijesti o preduzetim radnjama.
Zahtjev za raskid uslijedio je nakon što je Direkcija za imovinu ocijenila da je ugovor zaključen suprotno Zakonu o državnoj imovini, odluci Skupštine opštine i Uredbi o prodaji i davanju u zakup stvari u državnoj imovini.
U središtu spora je, između ostalog, razlika između zakupnine koju je odobrila Skupština opštine i one koja je navedena u ugovoru. Lokalni parlament dao je saglasnost za početnu minimalnu cijenu zakupa od 3.000 eura mjesečno bez PDV-a, dok je ugovorom određena zakupnina od 1.210 eura sa PDV-om, odnosno približno 1.000 eura bez PDV-a.
Ječmenica je ranije podnio krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu protiv odgovornih u “Čistoći” zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja i nesavjestan rad u službi prilikom davanja motela u zakup.
Ječmenica je krivičnu prijavu podnio zbog ugovora koji su 5. oktobra zaključili “Čistoća” i Milomir Jelovac.
Istovremeno je Direkciji za imovinu uputio zahtjev da hitno pokrene postupak za utvrđivanje ništavosti ugovora pred nadležnim sudom, kao i da zatraži privremenu mjeru kojom bi se zakupcu zabranilo korišćenje i adaptacija objekta do okončanja sudskog postupka.
U krivičnoj prijavi zatraženo je da tužilaštvo ispita postupanje izvršne direktorice Gordane Lekić, šefa Službe za pravne poslove Bojana Cmiljanića, članova Odbora direktora i drugih odgovornih u tom preduzeću.
Ječmenica je u prijavi naveo da bi ta razlika tokom petogodišnjeg trajanja ugovora mogla da proizvede štetu javnim prihodima od oko 120.000 eura.
Sporna je i odredba člana 10 ugovora kojom je zakupcu dato pravo preče kupovine.
Ječmenica smatra da “Čistoća”, kao preduzeće koje upravlja objektom, nema ovlašćenje da zakupcu garantuje takvo pravo jer je Opština Pljevlja nosilac prava raspolaganja motelom.
U prijavi je ukazao i na korišćenje ugostiteljskog inventara i opreme bez prethodnog popisa i procjene, kao i na ugovornu odredbu koja bi, prema njegovom tumačenju, zakupcu omogućila da ostane u objektu i nakon raskida ugovora, uz plaćanje petostruke zakupnine.
Posebno je zatražio da se ispita i navodna rodbinska povezanost zakupca Milomira Jelovca sa suprugom izvršne direktorice Gordane Lekić, poslanikom Nove Milanom Lekićem.
“U POTPUNOSTI POSTUPILI PO SKUPŠTINSKOJ ODLUCI”
Iz “Čistoće” odbacuju tvrdnje da je ugovor o zakupu motela “Vodice” zaključen nezakonito i ističu da je cjelokupan postupak sproveden u skladu sa Zakonom o državnoj imovini i Uredbom o prodaji i davanju u zakup stvari u državnoj imovini.
U odgovoru na dopis predsjednika Opštine Pljevlja, kojim je zatraženo raskidanje ugovora, izvršna direktorica Gordana Lekić navodi da se u zahtjevu Opštine citira samo dio odluke Skupštine opštine kojom je data saglasnost za izdavanje motela po početnoj minimalnoj cijeni zakupa od 3.000 eura mjesečno bez PDV-a, dok se, kako tvrdi, zanemaruje član 2 iste odluke.
Prema njenim riječima, tim članom propisano je da je DOO “Čistoća” dužno da postupak izdavanja nepokretnosti u zakup sprovede u skladu sa Zakonom o državnoj imovini i pravilima iz Uredbe o prodaji i davanju u zakup stvari u državnoj imovini. Takođe, navodi da je istom odlukom predviđeno da jedan od raskidnih uslova ugovora bude prodaja, odnosno zaključenje ugovora o prodaji predmetne nepokretnosti od strane Opštine Pljevlja kao njenog vlasnika.
Lekić tvrdi da je preduzeće u potpunosti postupilo po skupštinskoj odluci i zakonskim propisima, te da je neposrednoj pogodbi prethodilo raspisivanje tri javna poziva na kojima nije bilo prijavljenih ponuđača.
Zbog toga se, kako objašnjava Lekić, pristupilo neposrednoj pogodbi, pozivajući se na član 40 Zakona o državnoj imovini, kojim je propisano da se davanje u zakup stvari i drugih dobara u državnoj imovini neposrednom pogodbom može sprovesti ukoliko izdavanje u zakup ne uspije ni nakon tri uzastopna javna poziva za javno nadmetanje ili prikupljanje ponuda.
Nakon toga, kako navodi, pristupilo se prikupljanju ponuda za neposrednu pogodbu, a na zvaničnu mejl adresu “Čistoće” pristigle su dvije ponude. Odbor direktora je, prema njenim riječima, izabrao povoljniju ponudu, što je rezultiralo zaključenjem ugovora sa Milomirom Jelovcem. Lekić tvrdi da je ugovor blagovremeno dostavljen Direkciji za imovinu, resornom sekretaru i predsjedniku Opštine.
Govoreći o odredbi ugovora koja se odnosi na pravo preče kupovine, Lekić je pojasnila da zakupcu nije dato ekskluzivno pravo da kupi motel “Vodice”, niti mu je takvo pravo moglo biti garantovano, s obzirom na to da o prodaji odlučuje Opština Pljevlja kao vlasnik nepokretnosti.
Ona je navela da član 10 stav 2 ugovora predviđa da zakupac ima prednost samo u slučaju da njegova ponuda na eventualnom javnom pozivu za prodaju bude jednaka najpovoljnijoj ponudi drugog ponuđača. U tom slučaju, kako tvrdi, zakupac bi imao mogućnost da kupi nepokretnost pod istim uslovima, ali isključivo u postupku javne prodaje.
Iz “Čistoće” ističu da je interes preduzeća i lokalne zajednice da motel ponovo bude stavljen u funkciju, jer je, kako navode, objekat od izgradnje više puta otvaran i zatvaran, a ukupno je radio svega oko tri godine.
Prema navodima Lekić, motel je “Čistoći” dat na korišćenje 2011. godine, a to preduzeće je od tada u renoviranje, adaptaciju i tekuće održavanje uložilo više od 200.000 eura.
Dodatni argument koji iznose jeste da se za obezbjeđenje objekta angažovanjem stražarske službe, kao i za redovne mjesečne režijske troškove, izdvaja prosječno oko 3.200 eura, odnosno približno 40.000 eura godišnje.
Lekić je navela da bi se izdavanjem motela u zakup preduzeće oslobodilo tih troškova, dok bi istovremeno ostvarivalo prihod od zakupnine u iznosu od 1.210 eura mjesečno i oko 400 eura mjesečno od odvoza otpada.
Prema njihovoj računici, kada se saberu zakupnina, prihod od odvoza otpada i uštede na obezbjeđenju i režijskim troškovima, ukupna finansijska korist za preduzeće iznosila bi oko 4.810 eura mjesečno, odnosno 288.600 eura za pet godina trajanja ugovora.
Iz “Čistoće” smatraju i da bi zakupac kroz neophodna ulaganja u renoviranje i osposobljavanje objekta povećao njegovu vrijednost i omogućio da motel ponovo obavlja namjensku funkciju. Kao dodatnu korist za lokalnu zajednicu navode mogućnost zapošljavanja najmanje deset radnika, kao i ostvarivanje prihoda po osnovu poreza i doprinosa.
Lekić je posebno istakla da je rukovodstvo preduzeća tokom čitavog postupka, kako tvrdi, nastojalo da obezbijedi zainteresovanost potencijalnih zakupaca i da je o preduzetim koracima blagovremeno obavještavalo nadležne opštinske predstavnike.
Prema njenim riječima, resorni sekretar prisustvovao je sjednicama Odbora direktora na kojima se odlučivalo o postupku izdavanja motela, dok je direktorica Direkcije za imovinu bila upoznata sa tokom procesa, uz konsultacije i savjete u vezi sa narednim koracima.
Zaključila je da je rukovodstvo “Čistoće” sve aktivnosti preduzelo u cilju očuvanja imovine u državnom vlasništvu i zaustavljanja daljeg propadanja objekta, ocjenjujući da bi njegovo ponovno stavljanje u funkciju trebalo da bude u interesu svih građana Pljevalja.
Komentarišući stav rukovodstva “Čistoće”, Ječmenica kaže da su “sa strane zakupca oni samo potvrdili svoju namjeru, odnosno umišljaj”.
“Nikakvo ulaganje ne može odobravati ‘Čistoća’, već samo nosilac prava raspolaganja Opština Pljevlja. Isto važi i za pravo preče kupovine”, kazao je Ječmenica.
On smatra i da javni pozivi za davanje motela u zakup nijesu sprovedeni na način koji obezbjeđuje zakonitost postupka, ukazujući da su oglasi morali biti objavljeni i na zvaničnoj internet stranici DOO “Čistoća”.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
