"DJELA KOJA SE TEŠKO DOKAZUJU"

Blage kazne za trgovce ljudima: 18 presuda od 2004.

Sonja Perišić Bigović iz Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima rekla je da je žrtava trgovine ljudima, prema pravosnažnim presudama, 38
0 komentar(a)
Prostitucija, Bijelo roblje, Trgovina ljudima, Foto: Shutterstock
Prostitucija, Bijelo roblje, Trgovina ljudima, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 28.02.2017. 12:56h

U Skloništu za žrtve trafikinga je, od 2004. godine do danas, boravilo oko 200 osoba, u tom periodu bilo je 18 pravosnažnih presuda za krivično djelo trgovine ljudima, a kaznena politika prema počiniocima je, kako smatraju u nevladinom sektoru, relativno blaga. Predstavnici Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) i Crnogorskog ženskog lobija (CŽL) predstavili su na konferenciji za novinare rezultate projekta „Izgradimo održive rezultate u borbi protiv trgovine ljudima“. Iz Kancelarije za trgovinu žrtvama podsjetili su da je od 2004. godine do danas, 18 predmeta koji su bili u radu crnogorskog pravosuđa pravosnažno riješeno. Taj broj predmeta odnosi se na period od 2004. do 2014. godine, a nakon toga do danas nije bilo optužnica niti presuda za krivično djelo trgovine ljudima. Sonja Perišić Bigović iz Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima rekla je da je žrtava trgovine ljudima, prema pravosnažnim presudama, 38.

Ona je dodala da se, međutim, ta djela jako teško dokazuju. „Nekad se pokrenu kao potencijalno slučajevi trgovine ljudima, uslijed nedostatka dokaza prekvalifikuju se u srodna krivična djela, sankcija ne izostaje, samo se ne presude kao trgovina ljudima nego srodna krivična djela“. Perišić Bigović je poručila da je trgovina ljudima gnusno krivično djelo i vrlo težak oblik kršenja osnovnih ljudskih prava, a da je Crna Gora veoma rano prepoznala teškoće i težinu tog krivičnog djela i nastojala da uspostavi dobar sistem borbe protiv trgovine ljudima. Ona je poručila da država predano radi i da su otvoreni za saradnju. „Poručujem i svim potencijalnim izvršiocima krivičnog djela da su svi predmeti koji su bili dosad u radu crnogorskog pravosuđa, a bilo ih je ukupno 18, pravosnažno riješeni“, dodala je Perišić Bigović. Marija Vuksanović iz CEDEM-a ocijenila je da je činjenica da je malo urađeno kad je u pitanju identifikacija. „Jasan indikator za to su veoma jasne razlike u broju žrtava koje identifikuju nevladine organizacije (NVO) i broju žrtava koje su stekle formalno pravni status žrtve prema podacima Kancelarije“. Druga stvar se, dodala je, tiče procesuiranja i efikasnog krivičnog gonjenja počinilaca krivičnih djela. „Imamo 18 pravosnažno okončanih predmeta, pratili smo neke od njih i ono što nas zabrninjava kao NVO jeste relativno blaga kaznena politika prema počinicima. Postoje jasni razlozi za to i tiču se kvaliteta dokaza koji su obezbijeđeni u psotupku i to je posebna stvar na koju treba obratiti pažnju“, kazala je Vuksanović. Prema njenim riječima, potrebno je da državno tužilaštvo, u saradnji sa drugim organima, prvenstveno policijom, obezbijedi kvalitetnije dokaze koji će kasnije biti korišćeni u sudskom postupku i koji neće zavisiti samo od, kako je veoma često dosad bio slučaj, svjedočenja žrtve i dostupnosti žrtve organima krivičnog gonjenja, već će se zasnivati i na mnogo čvršćim materijalnim dokazima. „Ne postoji efikasno krivično gonjenje ukoliko žrtve nijesu ostvarile sva svoja prava koja im zakon omogućava i međunarodni standardi garantuju. Podsjećam da dosad nijedna žrtva trgovine ljudima u ovim pravosnažno okončanim postupcima nije ostvarila pravo na naknadu štete“, navela je Vuksanović. Neophodno je, kako je rekla, da žrtve koje su prošle kroz veoma traumatično iskustvo trgovine ljudima dobiju odgovarajuću kompenzaciju, obeštećenje, onako kako im to i nacionalni pravni propisi i međunarodni standardi garantuju. „Kad je u pitanju reintegracija, moramo konstatovati da je veoma malo urađeno na tom planu. Nemamo razvijene sisteme reintegracije, podrške. Nakon okončanja sudskog postupka ili nakon kratkog vremenskog perioda žrvta često biva prepuštena sama sebi“, poručila je Vuksanović. Aida Petrović iz CŽL saopštila je da je u Skloništu za žrtve trgovine ljudima, koje vode aktivistkinje te organizacije, od 2004. godine do danas boravilo oko 200 potencijalnih žrtava kojima je pružena pomoć i podrška. Prema njenim riječima, za trgovinu ljudima se vezuju predrasude, i to ne samo u Crnoj Gori.

Aida Petrović iz CŽL saopštila je da je u Skloništu za žrtve trgovine ljudima, koje vode aktivistkinje te organizacije, od 2004. godine do danas boravilo oko 200 potencijalnih žrtava

„Ali što se tiče Crne Gore, u tradicionalnoj patrijarhalnoj sredini, taj problem je mnogo veći. Žrtva je uvijek na studbu srama, žrtva je ta kojoj se ne vjeruje, zbog toga vjerovatno i imamo tako mali broj sankcija“, rekla je Petrović. Za nju je, kako je rekla, kao predstavnicu civilnog ženskog sektora, to vrlo mali broj presuda, „da ne pričamo koliko su blage prema trafikantima i svim ljudima u lancu trgovine ljudima“. Petrović je poručila da su traume žrtava teške i doživotne i nikakva nadoknada štete, poručila je, ne može te traume da nadomjesti. Ona je kazala i da su svi prepoznali kao veliki problem identifikaciju žrtava trgovine ljudima. Petrović je saopštila da su tokom poslednje četiri godine imali samo jednu odraslu potencijalnu žrtvu trgovine ljudima. „Znači, poslednje četiri godine Sklonište je pružilo utočište samo jednoj odrasloj osobi, sve ostalo su bila djeca, i to ispod 15 godina, govorim o potencijalnoj žrtvi. Radi se uglavnom o djevojčicama RE populacije, rana udaja i dogovoreni brakovi, kao i prosjačenje“, kazala je ona. Perišić Bigović je ocijenila da se trauma koju preživi žrtva trgovine ljudima teško može u potpunosti suzbiti i da je potreban ogroman rad predstvnika većeg broja institucija sa tom žrtvom i mnogo razvijeni programi za reintegraciju kako bi se na pravi način ukazala pomoć i zaštita. U dijelu formalno pravnog statusa žrtve trgovine ljudima, rekla je ona, svakoj osobi koja je inicijalno identifikovana kao žrtva trgovine ljudima, potpuno je obezbijeđena sva moguća pomoć i podrška u Vladinom Skloništu za žrtve trgovine ljudima, na koju po pozitivno pravnim propisima Crne Gore i međunarodnim standardima ima pravo, nezavisno od toga je li pokrenut postupak. Ona je kazala da, nažalost, ne postoji još nijedna presuda kojom je žrtvi data mogućnost da nadoknadi svoju štetu. „Jer sistem predviđa to kroz drugi postupak, parnični, koji je način da se ostvari naknada štete“. „Trauma koju preživi žrtva trgovine ljudima je toliko velika da nijesam sigurna kakva bi kaznena politika trebalo da bude, vjerovatno po našem mišljenju oštrija za ovo krivično djelo, da bi negdje nadomjestila sve te patnje. Međutim, u potpunosti smo usklađeni sa međunarodnim standardima u dijelu krivičnog djela i definisanja kazne za to djelo“, poručila je Perišić Bigović.

Preporučujemo za Vas