Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zahtjev za ubrzanje postupka i tužba za pravično zadovoljenje i dalje se malo koriste u odnosu na ukupan broj zaostalih predmeta u sudovima, saopšteno je iz Akcije za ljudska prava (HRA).
Ta nevladina organizacija (NVO) objavila je publikaciju „Analiza primjene Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku u periodu 2011-2015“.
Каko su naveli iz HRA, zahtjev za ubrzanje postupka i tužba za pravično zadovoljenje u praksi i dalje nijesu dovoljno djelotvorni za ubrzanje postupka i zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
„U periodu od 2011. do 2015. godine predsjednici sudova su prihvatili tek svaki četvrti zahtjev za ubrzanje postupka, dok je Vrhovni sud usvojio svaku drugu tužbu“, navode iz HRA.
Kako kažu, u više od jedne četvrtine predmeta u kojima je Vrhovni sud utvrdio kršenje prava na suđenje u razumnom roku, predsjednici sudova su prethodno odbili zahtjeve za ubrzanje tih postupaka.
Iz HRA su rekli da prihvatanje kontrolnih zahtjeva u čak dvije trećine slučajeva nije dovelo i do stvarnog ubrzanja sudskih postupaka u zakonom predviđenom roku od četiri mjeseca.
„Predsjednici sudova treba da preispitaju praksu odlučivanja o kontrolnim zahtjevima i obezbijede da u svakom slučaju u kome prihvate kontrolni zahtjev, to i dovede do ubrzanja postupka u skladu sa zakonskim rokom“, smatraju u HRA.
Iz te NVO su ocijenili da u praksi Vrhovnog suda ne postoji jasan kriterijum za utvrđivanje visine pravičnog zadovoljenja (nematerijalne štete) zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku, kakav primjenjuje Evropski sud za ljudska prava.
„Nije obezbijeđeno ni da presuda, kojom se usvoji tužba i utvrdi kršenje prava, dovede do hitnog okončanja postupka, pa je predložena promjena prakse i prava da bi se to obezbijedilo“, zaključuje se u saopštenju.
Bonus video:
