PITANJE ZA NAUČNIKE

Da li su nas napustile rode?

U želji da pomognemo oporavak populacije bijelih roda u Crnoj Gori, u saradnji sa EPCG, CZIP je prošle godine postavio vještačku platformu, kako bi se obezbjedio siguran dom za gniježđenje ovog para. Nažalost, Perko je proljeće proveo sam jer je ostao bez voljene Perke, za koju se pretpostavlja da je nastradala tokom migracije
7 komentar(a)
roda, Foto: Rojters
roda, Foto: Rojters
Ažurirano: 06.02.2019. 18:53h

Hladni talas koji je ove zime zahvatio i Crnu Goru, imao je nesagledive posljedice po ptičiji svijet. Nastradale su brojne ptice ali je najviše reakcija izazvalo stradanje desetine flamingosa na Ulcinjskoj Solani. Gotovo mjesec dana kasnije nastradao je i Perko Rodić, mužjak bijele rode, koji je ove godine umjesto odlaska u Afriku odabrao da ostane u Beranama, piše Centar za zaštitu i proučavanje.

Naime, u posljednjih nekoliko godina, ornitolozi su konstatovali čestu pojavu da dio srednjoevropskih roda ostane preko zime u mjestima gniježđenja. Tako je npr. u Sloveniji ove godine zimovalo desetak roda, dok je u Italiji, Španiji i Portugalu, 10% ukupne populacije odlučilo da ne ide na seobu. Najčudniji je svakako bio slučaj Njemačke, koju odlikuju izuzetno hladne zime.

Međutim Perko je preživio ovaj hladan talas, provodeći vrijeme na obali Bistrice u Beranama, a sredinom januara, najvjerovatnije u potrazi za hranom, primjećen je i na obali Lima u Bijelom Polju. Uginulog Perka, 18. februara, pronašao je Ado Softić, fotograf koji je pomno pratio život najpoznatijeg para roda iz Berana, od 2012. godine, kada su svili gnijezdo u Polimskoj ulici.

U želji da pomognemo oporavak populacije bijelih roda u Crnoj Gori, u saradnji sa EPCG, CZIP je prošle godine postavio vještačku platformu, kako bi se obezbjedio siguran dom za gniježđenje ovog para. Nažalost, Perko je proljeće proveo sam jer je ostao bez voljene Perke, za koju se pretpostavlja da je nastradala tokom migracije.

Tokom ekstremno niskih temperatura građani su pokušali privremeno zbrinuti Perka, ali bez uspjeha. Naime, odraslu rodu praktično je nemoguće uhvatiti osim ako nije povrijeđena. Sva prstenavanja roda, inače se vrše na ptićima dok još ne mogu da lete. Takođe je svaki vid držanja ptice u zatočeništvu pa makar i iz najhumanijih pobuda, često kontraproduktivan jer je stres kod ptica pogubniji od hladnoće i gladi.

Česta su očekivanja javnosti da Centar zbrine svaku pticu, međutim prema pravilima svjetskih stručnjaka ptica se treba zbrinuti samo kada za to postoji opravdan razlog: očigledna povreda koja zahtijeva veterinarsku njegu, očigledna iscrpljenost sa kolapsom ili je ptica previše mlada da bi sama preživjela u divljini. Perko nije odgovarao ovom opisu jer je mogao da leti i samostalno se hrani, međutim postojao je veliki broj ptica koje su se smrzavale i kolabirale tokom hladnog talasa i kojima je ukazivana stručna pomoć.

I pored toga što je Perkov kraj najvjerovatnije bio rezultat jedne tužne ljubavne priče, bez obdukcije nije moguće utvrditi razloge zbog kojih je uginuo čak i nakon hladnog talasa i relativne dostupnosti hrane. Naime, postoji mogućnost da je uginuo od opšte iscrpljenosti uzrokovane hladnim talasom i usljed duže pothranjenosti. Međutim takođe postoji i manje vjerovatna pretpostavka da je Perko doživio duboku starost te da su oba partnera uginula završetkom očekivanog životnog ciklusa. Nažalost dilema će uvjek postojati jer ni obdukcija ne bi sa sigurnošću mogla dati odgovore na ova pitanja jer naše labaratorije nemaju potrebne bakteriološke i toksikološke analize.

Rode u Crnoj Gori

Crna Gora je sasvim zasluženo zemlja sa najmanjim brojem roda u regionu. Prvi zvanični podaci o njima datiraju još iz 1894. godine kad je tu boravio Othmar Reiser, najpoznatiji balkanski ornitolog tog vremena, porijeklom iz Austrije. Prve rode na Plavnici (Skadarskom jezeru), evidentirane su 7. februara iste godine, da bi se brzo nakon toga pojavio veliki broj roda na Ulcinjskom području i to nevjerovatnih 60 parova u okolini rijeke Bojane. Veliki broj roda gnijezdio je na plavnim livadama Skadarskog jezera na visokim vrbama i to van sela, na izolovanim mjestima. Reiser je konstatovao da je izolovanost roda u odnosu na okolne zemlje najvjerovatnije uzrokovana njihovim kontinuiranim ubijanjem. To je vjerovatno i razlog što su nas rode zaobilazile, uprkos postojanju, za njih, idealih staništa.

Nakon 116 godina bojkota, čuveni par Rodić je stigao u Berane 2012. godine. Potom se prošle godine, pojavio još jedan par, koji je svio gnijezdo na staroj pilani u Rožajama. Rožajski par takođe nije imao sreće pa je prošle godine tokom nevremena jedna od roda nastradala usljed udara groma, ali je imala uspješno gniježđenje i zdravo potomstvo. Pored ovih parova, poznate su nam i jedinke roda primjećene u Nikšiću i Herceg Novom.