Mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije na svetosavskoj akademiji u Kolašinu kazao je da želi da naglasi "pitanje progona ćirice" u Crnoj Gori.
"Večeras dolazim u Kolašin i otprilike to izgleda kao da sam negdje u Njemačkoj ili u Italiji, ili kao da smo u Čikagu. Svi natpisi, sva imena na latinici. To je tužno, da se u ovoj našoj, kako je ja nazivan fildžan avnojevskoj Crnoj Gori ponašamo kao narod koji tek sada započinje svoju istoriju“, rekao je on.
Amfilohije je zamolio prosvetne radnike da se odupru "inerciji progona ćirilice u crnogorskim školama" i pozvao na pomirenje i praštanje svih u Crnoj Gori.
"Potrebno je da se pomirimo na svetosavski način i da krenemo putem koji vodi u život vječni, koji sve što je zemaljsko i prolazno usmjerava prema onome što je vječno i što je neprolazno“, objasnio je.
Dodao je da se mnogo raduje što su se Kolašinci preko svetosavske akademije ponovo vratili Svetom Savi.
"Ali nije dovoljno se vratiti njemu samo preko akademije, nego je potrebno da se svi vratimo i Bogu živome i Majci Božjoj i jedni drugima u bratskoj ljubavi i uzajamnom praštanju i pomirenju, da svojim trudom i radom zarađujemo hljeb i da ne očekujemo da će nam to neko drugi donijeti odnekud iz Evrope“, poručio je Amfilohije.
Manifestaciju u Centru za kulturu u Kolašinu, održanu sinoć, otvorio je predsjednik kolašinskog parlamenta Aleksandar Saša Dožić.
Amfilohije je rekao da je mnogo značajno što je akademiju otvorio potomak "velikog srpskog Patrijarha Gavrila Dožića".
"Nema ništa slučajno što se događa na ovoj zemlji. Sve što se događa ima vječni smisao i vječno značenje, pa i ova sedamnaesta svetosavska akademija. A znamo, jedno vrijeme je svak mogao biti u Kolašinu na akademijama, na slavama, sem Svetoga Save. Njemu je bio zabranjen pristup“, kazao je.
On je rekao da bismo "bez njega i bez moračke lavre koju je podigao njegov sinovac, bili kao glava bez očiju, kao oči bez zenice".
"Zato je mnogo divno što je ovdje naslikan manastir Morača i što je ime manifestacije ispisano pismom Ćirilovim, pismom Miroslavljevog jevanđelja, pismom Nemanjića Simeona i Save, pismom Crnojevića i Petrovića, pismom preko koga smo duhovno, moralno, umno sazrijevali kroz vjekove i to zrenje naše unutarnje zapisivali i posvjedočili da spadamo među zrele zemaljske narode“, rekao je Amfilohije.
Bonus video:
