Farma koka nosilja u nikšićkom selu Orah: Mjesečno proizvedu 7.000 jaja

Batakovići su u Orahu, mrežom visine dva metra, ogradili 4.000 kvadrata zemljišta, tako da svaka koka na raspolaganju ima četiri kvadrata površine
689 pregleda 0 komentar(a)
Anka Bataković, Foto: Svetlana Mandić
Anka Bataković, Foto: Svetlana Mandić
Ažurirano: 22.01.2017. 19:55h

Diplomirani agronom Ratko Bataković je prije tri godine došao na ideju da otvori farmu koka nosilja po principima organske proizvodnje. Majka Anka podržala je sinovljevu ideju i “Zlatni kljun” počeo je polako da kljuca.

„Za jedno jaje naša koka svakoga dana pokljuca oko 2.500 zrna pšenice, 200 zrna kukuruza, 150 zrna ječma, šaku prekrupe i zelene trave. Jaja sa ove farme oslobođena antibiotika, sedativa, hormona. Zato je ova jaja i teže proizvesti. Od 500 koka imamo oko 250 do 270 jaja dnevno i zato ova jaja vrijede više”, poručuju Batakovići, vlasnici farme “Zlatni kljun”, koja se nalazi u selu Orah, 13 kilometara od Nikšića.

Zbog toga jaja njihovih koka koštaju 25 centi.

Batakovići su u Orahu, mrežom visine dva metra, ogradili 4.000 kvadrata zemljišta, tako da svaka koka na raspolaganju ima četiri kvadrata površine.

“Koke su tokom cijelog dana puštene, iako imaju natkriveni dio. Za sada nam ide solidno, ne žalimo se”, priča za “Vijesti” Anka, nekadašnja radnica banke.

Nekada je brojala novac, sada koke i jaja i više joj se sviđa ova druga uloga.

“Ne znam za druge, ali za mene je život na selu lijep. Kada sam se prije 13 godina penzionisala, napustila grad i prešla u Orah, svi su mi rekli da nijesam normalna. Međutim, ja sam mislila drugačije”, sa osmijehom priča Bataković.

Farma je prošlog ljeta prijavjena za organsku proizvodnju i sada su u prelaznom periodu. Cilj im je da dobiju sertifikat i da kupcima ponude proizvod vrhunskog kvaliteta. Ali, kao što ni farma nije “nikla preko noći” svjesni su i da se do sertifikata ne može stići odmah.

“Može se zaraditi i živjeti od toga ako to čovjek radi svojski. Mjesečno imamo oko 7.000 jaja koja prodajemo po Nikšiću, Podgorici, Budvi. Ne znam da li narod još uvijek ne zna da cijeni zdravu hranu ili nema novca pa uzima ono što mu je jeftinije. Ja znam da mi je ovdje lijepo, da opušteno živim i da mi grad ne fali”, zaključila je Anka.

Bonus video: