Načelnik rožajske policije Šemso Dedeić saopštio je juče u Osnovnom sudu, da su rukovodstvo bivše Vojske Jugoslavije i piloti krivci za pogibiju dječaka Senada Dacića, prije 13 godina u selu Besnik u Rožajama.
Petočlana porodica Dacić tužila je državu i traže po 20.000 eura za roditelje i po 15.000 eura za njegovu braću i sestre, zbog duševnih bolova prouzrokovanih pogibijom dječaka.
Senad je stradao od ekspolozije vojne bombe, dok se 26. marta 1999. kretao šumom u svom rodnom selu. To je bio drugi dan NATO bombardovanja SR Jugoslavije
Senad je stradao od ekspolozije vojne bombe, dok se 26. marta 1999. kretao šumom u svom rodnom selu. To je bio drugi dan NATO bombardovanja SR Jugoslavije.
Odluku o eventualnom obeštećenju porodice donijeće sudija Mirjana Vlahović petog novembra.
Dedeić je na suđenju ispričao da su u sumrak 25. marta 1999. dobili obavještenje od mještana okolnih sela da su nad selima Besnik i Njeguši nadletjela dva aviona SRJ sa oznakama G-4 i G-7 i da su, uz jaku buku, ispustili teret na području ta dva mjesta.
Tvrdi da je kasnije saznao da su piloti dobili naređenje od vojnog rukovodstva da ne prelaze granicu s Kosovom, na koje je prvobitno trebalo da ispuste teret, već da to urade prije granice.
“Čulo se više eksplozija, što je odlika kasetnih bombi koje u sebi sadrže od 140 do 180 komada bombi. Nismo odmah pošli na lice mjesta, jer je padala noć pa nisam htio da rizikujem živote mojih službenika”, rekao je Dedeić.
Objasnio je da je sjutra ujutro lično sa ekipom pošao prvo u selo Njeguši kako bi postavili traku koja bi signalizirala opasnost za mještane i da su ga tada pozvali iz policije da mu kažu kako je jedan čovjek u stanicu donio šest komada naprava koje nijesu eksplodirale.
Rekao je da se odmah vratio, pretpostavljajući da se radi o kasetnim bombama koje je trebalo što prije ukloniti na bezbjedno mjesto.
“U međuvremenu sam saznao da je u selu Besnik došlo do tragedije, odsnosno da je jedno lice smrtno stradalo, a dvoje povrijeđeno. Razlog zbog kojeg nijesmo uspjeli sve da obezbijedimo na vrijeme jeste veliki prostor na koji su bačene bombe, noć koja je prethodila i činjenica da smo krenuli od sela Njeguši”, naveo je tadašnji načelnik.
Naglasio je i da policija nije imala uređaje za uzbunjivanje i javljanje, da je to bila obaveza vojnih službi i to u slučaju nailaska stranih, a ne domaćih aviona, te da je takođe vojska bila odgovorna da utvrdi propuste vojnika, koji su izazvali tragediju u Besniku.
“Odgovorni su oni koji su komandovali i oni koji su ispustili te bombe”, zaključio je Dedeić.
Na pitanje Velije Murića, punomoćnika porodice Dacić, kakva je tada bila saradnja između policije i vojske, Dedeić je naveo da je bila loša, jer su već tada zahladili odnosi između Srbije i Crne Gore.
Murić je ocijenio da je u postupku utvrđeno da je riječ o avionima vojske SRJ, da su ispuštene avionske bombe sa nedozvoljenim sadržajem za ratovanje - kasetne bombe i da vojska nije preduzela nijednu mjeru u smislu zaštite građana.
Zastupnik imovinsko-pravnih odnosa države Risto Femić, istakao je da država nije odgovorna za štetu koju je pretrpjela porodica Dacić.
On je rekao da su tvrdnje - da je kasetna bomba izbačena iz aviona tadašnje Vojske Jugoslavije, površni i proizvoljni i da to nijesu utvrdili nadležni.
Murić: Potvrda neefikasnosti Višeg suda
Murić je istakao, komentarišući to što je Viši sud već dva puta ukidao presudu Osnovnog da se porodici Dacić isplati obeštećenje, da je taj slučaj najbolja potvrda neefikasnosti Višeg suda.
“Osnovni sud daje sve od sebe da pravilno utvrdi činjenice i presudom dokuči istinu, dok drugostepeni preko 12 mjeseci drži spise radi odluke po žalbi”, naveo je Murić.
Bonus video:
