Drago Kos, šef Radne grupe ispred Evropske komisije za izradu plana borbe Crne Gore protiv korupcije, ocijenio je da Crna Gora mora već jednom da odluči da li stvarno hoće da se bori protiv korupcije ili ne.
Kos, doskorašnji predsjednik Grupe zemalja Savjeta Evrope za borbu protiv korupcije (GRECO), rekao je “Vijestima” da, iako se borba protiv korupcije u Crnoj Gori raspodijelila na više organa, nijedan od njih nema dovoljno ovlašćenja koja bi mu omogućila da se stvarno uhvati u koštac sa korupcijom.
Koliko Crna Gora ima rezultata u ispunjavanju preporuka na putu ka EU u oblasti borbe protiv korupcije?
Crna Gora ima dosta dobre rezultate kada je u pitanju usklađivanje svog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU. Do problema dolazi kada počinjemo da pričamo o institucionalnom sastavu Crne Gore koji se bori protiv korupcije. Moram da kažem da u nijednoj zemlji u kojoj sam ikada bio, nisam vidio da postoji toliko različitih organa koji se bore protiv korupcije, ali koji na kraju daju tako male rezultate. Pogotovo ako pričamo o borbi protiv korupcije u praksi. Mislim da je veliki broj tih organa i njihovi stvarni rezultati jedan od najvećih problema Crne Gore u borbi protiv korupcije.
Zbog velikog broja raznih institucija koje ne obavljaju baš dobro svoj posao Crna Gora nema najbolji imidž ni što se tiče borbe protiv korupcije, a isto važi za borbu protiv organizovanog kriminala i mislim da je došlo krajnje vrijeme da se nešto učini.
Šta su, po Vama, nedostaci državnih organa koji su zakonom određeni da se bore protiv korupcije?
Iako se borba protiv korupcije raspodijelila na više organa, nijedan od njih nema dovoljno ovlašćenja koja bi mu omogućila da se stvarno uhvati u koštac sa korupcijom. Na raspolaganju nema dovoljno resursa i ljudi, ali je problem i to što oni jednostavno ne znaju najbolje ko je za šta odgovoran. To, naravno, omogućava ljudima koji su korumpirani, koji se bave kriminalom, da lako izbjegavaju jedan i drugi državni organ ili da lako sprovode svoje aktivnosti, a da ih niko u tome ne ometa.
Na raspolaganju nema dovoljno resursa i ljudi, ali je problem i to što oni jednostavno ne znaju najbolje ko je za šta odgovoran
Da li to znači da loša saradnja između državnih institucija daje više prostora kriminalcima za njihove poslove?
Ne znam kakva je saradnja između tih organa, ali znam da ako bi ti organi i idealno sarađivali, da to još ne bi bio jedan dobar i efektivni sistem jer, jednostavno, svi su ograničeni ovlašćenjima i resursima. Naravno, ljudi koji su u tim organima su eksperti i oni znaju šta im treba i šta bi trebalo da imaju da bi efektivno obavljali svoj posao. Pošto toga nema, naravno, dolazi do frustracija i do toga da ljudi jednostavno počnu da razmišljaju u smislu: “A šta, ionako ne može ništa da se učini”.
Koji je najbolji model za Crnu Goru da riješi institucionalne probleme?
Mislim da nema nikakve potrebe da postoje neki politički organi za borbu protiv korupcije. To je, recimo, Vladina Nacionalna komisija jer borba protiv korupcije je ekspertsko pitanje.
Politika samo treba da joj daje podršku i potrebna je Vlada koja će maksimalno da podupre ekspertske organe, a oni da se udruže u jedan da bi time postigli jasnu liniju odgovornosti. To znači, da se zna ko je odgovoran za to, da su jasna ovlašćenja i da se ona maksimalno prošire da bi taj organ stvarno mogao da obavlja svoje poslove.
Koja su još tijela suvišna Crnoj Gori u borbi protiv korupcije?
U drugim zemljama ne događa se često da postoji Odbor za borbu protiv korupcije u parlamentu. Jer zadatak politike, što se tiče korupcije, je sasvim jednostavan. Samo treba da daju podršku ekspertima da se bore protiv korupcije. Ako je taj Odbor za antikorupciju zamišljen, recimo, kao matični odbor parlamenta koji će da nudi političku podršku, to je još u redu, ali da ima druga ovlašćenja - to ne ide.
Nadležnosti Odbora se prepliću sa nadležnostima NK za borbu protiv korupcije, nemaju ovlašćenja da pozovu na odgovornost starješine državnih organa zbog neispunjavanja obaveza u toj oblasti. Šta je rješenje?
To samo potvrđuje to što sam već rekao. Ako imate organ koji treba da se bori protiv korupcije, mora da ima ovlašćenja i mora da postoji neka vrsta odgovornosti ljudi koje kontroliše taj organ, a koji ne ispunjavaju svoje obaveze. Tu kontrolu moraju raditi eksperti jer ne može politički organ kao što je Skupština da se upušta u neka ekspertska pitanja. Kao prvo, nisu objektivni, nisu nepristrasni, oni su političari.
To ne znači da su pokvareni, ali ne mogu biti objektivni, jer pripadaju određenim političkim opcijama koje, naravno, imaju interes da se stvari odvijaju u onom pravcu koji je u njihovom interesu. Drugo, taj organ mora biti uklopljen u sistem vlasti u Crnoj Gori koji se bori protiv nepodobnosti, nezakonitosti u cijeloj Crnoj Gori, u sistem gdje na kraju dolazi do izricanja sankcije. A zna se ko izriče sankcije u uređenoj državi a to je Crna Gora, to su sudovi. Za krivična djela treba da kažnjavaju sudovi, a ne da se o njima raspravlja u parlamentu. Parlament može da utvrđuje političku odgovornost, a utvrđivanje krivice je samo stvar sudova.
Da li je dobar predlog da Crna Gora formira jedinstvenu Agenciju protiv korupcije koja bi objedinila državne organe koji se bore protiv korupcije?
Sam po sebi, to je dobar predlog, samo sad mnogo šta zavisi od toga kako će se doći do te Agencije. Dok sam ovih dana boravio u Crnoj Gori čuo sam od ljudi sa kojima sam kontaktirao glasove upozorenja da će to jednostavno poslužiti kao novi izgovor za to da opet ne dođe do nekih praktičnih primjera borbe protiv korupcije. Slažem se da ta mogućnost postoji, ali Crna Gora je sada na putu prema Evropi i Crna Gora mora već jednom da odluči da li stvarno hoće da se bori protiv korupcije ili ne.
Vi smatrate da Crna Gora još nije donijela konačnu odluku?
Mislim da je to tako. Barem ta odluka ne postoji kada pričamo o efektivnoj borbi protiv korupcije koja će da daje rezultate. Mislim da tu još ima toliko rezervi da ne bismo mogli da tvrdimo da cijela crnogorska politika to stvarno želi.
Gdje prepoznajete te rezerve?
Politika odlučuje o tome koji će organi, sa kojim ovlašćenjima, kojim resursima, da se bore protiv korupcije. Država koja stvarno hoće da se bori protiv korupcije ne formira svake godine novi korupcijski organ, nego formira jedan i da mu resurse, ovlašćenja i pusti ga da radi.
Šta je zadatak Radne grupe na čijem ste čelu kao ekspert Evropske komisije?
Radna grupa mora da donese tekst oko budućeg modela borbe protiv korupcije u Crnoj Gori, koji će krajem ovog mjeseca, barem sam tako obaviješten, da usvaja Vlada Crne Gore. Mi za sada predlažemo formiranje Agencije za borbu protiv korupcije, koja bi objedinila osoblje Komisije za konflikt interesa i Uprave za antikorupcijsku inicijativu i dobila nova ovlašćenja, a bio bi uključen i dio ljudi iz Državne izborne komisije, kako bi postala najznačajniji organ za borbu protiv korupcije u Crnoj Gori.
Mi za sada predlažemo formiranje Agencije za borbu protiv korupcije, koja bi objedinila osoblje Komisije za konflikt interesa i Uprave za antikorupcijsku inicijativu i dobila nova ovlašćenja
Ko, po Vama, treba da bude na čelu Agecije?
Mislim da će to biti najznačajnije pitanje vezano za Agenciju i pitanje koje će se najteže riješiti. Od toga ko će biti na njenom čelu zavisiće sve, kako će ta Agencija da radi, koje će rezultate dati i kakav će utisak steći, ne samo EU, nego cijela međunarodna zajednica o tome da li ima želje za praktičnom promjenom u borbi protiv korupcije. Što se tiče toga ko bi tu mogao biti, imaćemo do prve polovine sljedeće godine novi zakon koji će precizirati dosta oštre uslove za to mjesto, koje neće svi ispunjavati. Posebno bi trebalo imati u vidu i važnu činjenicu da nijedan od aktuelnih starješina trenutnih tijela ne bi trebalo da uđe u izbor za direktora novog tijela.
Hoćete da kažete da to mora biti potpuno drugačiji profil ličnosti od direktorice Agencije za antikorupciju Vesne Ratković i predsjednika Komisije za sprečavanje sukoba interesa Slobodana Lekovića?
Nije toliko u pitanju njihov lični profil, koliko to da ako bi uzeli predsjednika Komisije, onda bi to značilo da se u novoj Agenciji daje više značaja onome što je radila Komisija u odnosu na Upravu ili obrnuto. Uz to, ma kako se oni sad trudili, javnost je prema njihovom radu, zbog objektivnih ograničenja za koje nijesu oni odgovorni, dosta kritična. To ne ide, Crnoj Gori treba potpuno nov čovjek. Direktorica i predsjednik mogu značajno da doprinesu svojim iskustvom, ali Agenciju treba da preuzme novi čovjek.
Da li taj novi čovjek treba da bude potpuno nezavisan od političara, da ne dolazi iz redova vladajuće koalicije?
To je jasno, drugačije ova priča ne smije uopšte ni da počne. Bez toga možemo završiti priču odmah, i ne samo da ne smije da dolazi iz vladajuće, već iz bilo koje politike.
Ima li Crna Gora takvog čovjeka?
U Crnoj Gori sigurno ima ljudi koji nijesu politički vezani, koji su profesionalci i koji imaju hrabrosti da se uhvate u koštac sa svim problemima na polju korupcije, sa kojima će se država morati uhvatiti u koštac.
Da li očekujete da će Crna Gora uspješno ući u priču oko poglavlja 23 i 24?
Sigurno ne. Može doći do otvaranja pregovora, ali postupci poslije toga mogu trajati izuzetno dugo. Sjetite se samo Hrvatske. Koliko su dugo Hrvatsku držali ispred vrata EU samo s jednim razlogom - da Hrvatska ne čini ništa u borbi protiv korupcije. Mene raduje da je Crna Gora krenula na put u EU jer znam pod kakvom će se sad presijom naći što se tiče borbe protiv korupcije. Crna Gora će morati da čini mnogo više od toga što čini danas da bi se ta vrata nekad i zatvorila i da bi bio problem riješen. Sjetite se Hrvatske, Srbije. Srbija je dobila spisak konkretnih slučajeva sa kojima mora da se uhvati u koštac da bi EU uopšte htjela da nastavi priču sa njom.
U Crnoj Gori sigurno ima ljudi koji nijesu politički vezani, koji su profesionalci i koji imaju hrabrosti da se uhvate u koštac sa svim problemima na polju korupcije, sa kojima će se država morati uhvatiti u koštac
Da li su Crnoj Gori stigli takvi spiskovi?
Ja za to ne znam ali ako još nisu stigli - stići će sigurno. To je EU ukapirala na lošim iskustvima nekih ranijih zemalja da mogu državama da nametnu idealno zakonodavstvo, idealan institucionalni sastav, ali to uvijek ne znači da će to da proradi u praktičnom smislu. Zbog toga je EU, recimo, uvela mehanizam nadzora poslije ulaska Bugarske i Rumunije koje su i te kako imale osjetljive posljedice od toga jer su standardi pali nakon ulaska u EU, a te posljedice su bile u vidu stotina miliona eura koji nisu došli do tih država zbog toga jer nije postojala stvarna borba protiv korupcije. EU je naučila lekciju i sad čini sve da države i prije ulaska u EU pokažu konkretne, praktične rezultate.
Akcionim planom za poglavlje 23 Vlada je predvidjela osnivanje Agencije za borbu protiv korupcije koja bi objedinila Komisiju za sprečavanje sukoba interesa i Agenciju za antikorupciju. Iz nevladinog sektora smatraju da ta dva tijela ni do sada nijesu dala rezultate. Smatrate li da Komisija treba da postoji u aktuelnom sastavu koji čine partijski predstavnici?
To su pitanja kojima se bavimo ovih dana. Naravno, bilo koji protivkorupcijski organ neće moći da najbolje funkcioniše ako o njemu odlučuje politika i ne da mu dovoljno ovlašćenja. Kada pričamo o novoj Agenciji samo kao jednostavnom povezivanju Komisije i Uprave za antikorupcijsku inicjativu sigurno da stvari samo zbog toga neće biti bolje, jer ako samo povežeš dva organa od kojih nijedan ne funkcioniše optimalno, ali ne zbog ljudi koji rade u njima, nego zbog ograničenih nadležnosti i objektivnih uslova, neće se moći ništa promijeniti. Takvo povezivanje, ja to razumijem samo kao da će ljudi koji rade u stručnoj službi oba organa preći u novu Agenciju. Ali suština je da ta Agencija mora da dobije nova ovlašćenja, nova područja rada i nove mogućnosti sankcionisanja tako da to stvarno bude organ koji “ima zube”.
Koja ovlašćenja treba da dobije ozbiljna Agencija da bi se izborila sa korumpiranim političarima, javnim funkcionerima, direktorima firmi..., da bi strahovali od takve agencije?
Sigurno je da to nisu policijska ovlašćenja. Crna Gora ima policiju koja funkcioniše i policijska ovlašćenja takva Agencija ne treba jer previše je rizično dati joj ih. To skoro uvijek, u svim zemljama, donosi mnogo više problema nego koristi. Da bi Agenciju ozbiljno shvatili mora da ima na raspolaganju sve mogućnosti da dođe do podataka koji su joj potrebni za rad u oblastima konflikta interesa, finansiranja političkih stranaka, kontrole imovinskog stanja... Ona mora da ima mogućnost ne samo da sama izriče ozbiljne sankcije, nego i da pokrene postupke koji mogu dovesti do toga da će nadležni sudovi reći svoje u nekim eklatantnim primjerima kršenja pravnih normi.
Galerija
Bonus video:
