Inženjerka mašinstva u čudesnom svijetu vitraža

Sagovornica “Života” ukazuje da je vitraž likovna tehnika koja koristi staklo kao osnovni medijum i koja spada u kategoriju kolaža
426 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 06.01.2013. 20:31h

"Vitraž me fascinira zbog svoje treće dimenzije, a to je svjetlost pored oblika i boja. On je u stvari svjetlosna slika gdje se staklo koristi samo kao sredstvo. Svjetlost u boji ima mnogo veće energetsko dejstvo na čovjeka nego sama boja, zato se i koristi u katedralama i zato se čovjek osjeća nekako 'drugačije' u enterijerima gdje je vitraž".

Ovako diplomirana inženjerka mašinstva Vesna Leković iz Bara opisuje svoju nesvakidašnju posvećenost vitražu kojim se sa uspjehom bavi već 20 godina.

Sagovornica “Vijesti” ukazuje da je vitraž likovna tehnika koja koristi staklo kao osnovni medijum i koja spada u kategoriju kolaža - to je slaganje stakala različitih boja i struktura u jednu likovnu cjelinu.

Prvi kontakt sa vitražom imala je u katedralama Zapadne Evrope koje je obilazila prilikom raznih putovanja, a odluka da uđe u ovaj svijet koji spaja svjetlosti, boje i oblike “pala” je nakon fascinacije Tifani lampom koju je vidjela u jednom beogradskom izlogu.

"Oduševila sam se tom lampom, pomislila sam tada 'Zar je moguće da bih to mogla napraviti'. Sticajem okolnosti, to je bio studio koji je držao radionice o vitražu, uključila sam se tu, kasnije sam uzimala i nekoliko kurseva u Minhenu u radionici koja prodaje materijale za vitraže", kaže Leković, koja inače radi kao inženjer u AD Luka Bar.

Na poslu je zbog ove pasije, kaže, obično i prepoznaju kao umjetničku dušu, a konkretan doprinos enterijeru lučke upravne zgrade dala je velikim vitražom koji je uradila prije nekih osam godina. Vesnini veliki vitraži na javnim površinama su i u Domu zdravlja Ulcinj, a zastupljeni su u brojnim kućama i stanovima.

Glavni kupci su joj Rusi, koji u svojoj domovini imaju dugu tradiciju vitraža i dobro su upoznati sa njegovim vrijednostima. "Kod kupovine vitraža se moraju spojiti dvije kategorije: prvo, kupci moraju imati para, jer je to jako skup element u enterijeru. Drugo, vitraž od njih zahtijeva i prefinjenost i posebnost, da su upoznati sa tom tehnikom, jer kod nas preovladava mišljenje da je vitražu mjesto u sakralnim objektima, crkvama i katedralama. Ipak, u zadnje vrijeme on je našao svoje mjesto u entrerijerima ustanova i privatnih kuća, polako se prepoznaju njegove mogućnosti ugradnje i ljepota koju daje", kaže Vesna.

Izrada vitraža dugo traje, što mu i određuje visoku cijenu - zavisno od komplikovanosti i broja dijelova koje sadrži, od 300-1000 eura po kvadratnom metru. Prvo se skicira osnovni motiv koji se potom u kartonu radi u razmjeri 1:1, a onda slijede rezanja i brušenje svakog komada stakla, zalivanje metalom i patiniranje.

"Nakon rada u radionici slijedi montaža na licu mjesta koja je rizična faza, ako su veći paneli, mora se biti jako oprezan. Koriste se posebna stakla koja se teško nabavljaju, jer se proizvode samo u SAD, Kini i Njemačkoj. Mogu se koristiti i u kombinaciji sa našim staklima", nastavlja naša sagovornica.

Njeni radovi su pet godina izloženi u studiju "Ar tline" prekoputa Osnovnog suda Bar, te od prošlog jula i u prodavnici udruženja "Creative plus" čija je članica, preko puta konkatedrale.

Sem vitraža, izložila je i svoje suvenire od slikanog stakla, čija je cijena mnogo prijemčivija prosječnom kupcu, čaše koštaju od 5-10 eura… "Što se ovih manjih predmeta od stakla tiče, ljeti su najtraženiji, jer turisti žele da ponesu kući nešto originalno, a za klasične vitraže ljudi se uglavnom obraćaju povodom većih svečanih događaja, kao što su svadbe, useljenja, čestitke", zaključuje Leković.

Galerija

Bonus video: